Željko Turkalj

Željko Turkalj, rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Željko Turkalj, rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

* Rok za predaju bid booka u kandidaturi Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture je 10. veljače, a u drugoj polovici ožujka ćemo znati koji će hrvatski grad ponijeti titulu 2020. godine. Jeste li zadovoljni načinom na kojega je u samu kandidaturu bilo uključeno Sveučilište J. J. Strossmayera?

– Dio kolega s nekoliko sastavnica našeg Sveučilišta sudjelovali su u pripremnim radnjama, ali i u kreiranju programa koji se odnosi na kandidaturu Osijeka. Imamo zastupljene sudionike što s Umjetničke akademije, što s Odjela za kulturologiju.

Mislim da je trebalo uključiti i kolege s Ekonomskog fakulteta koji imaju čime doprinjeti i koji bi mogli naglasiti neke od elemenata koji bi Osijek moglo prikazati u boljem svjetlu. Pokazati što je Osijek predstavljao kao industrijsko središte kako bivše države tako i Hrvatske, a gdje je danas.

To su također potencijali i korijeni grada. Također, snažno gospodarstvo potpomaže i razvoj kulture. Bez novca nema ničega. No, zadovoljan sam angažiranjem Sveučilišta u svim pripremnim radnjama.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto je ona važna?

– Neophodna je sinergija i angažiranje svih struktura u gradu, a koji doprinose općoj slici jedne sredine i snazi kulture. Moraju se povezati s gospodarskom snagom i sveučilišnim okruženjem jer to čini Osijek kulturnim središtem čitave regije.

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Možda nije dovoljno naglašeno u čemu imamo snagu i korijene. Osijek je grad nobelovaca. Naša dva najznačajnija nobelovca su pohađala osječke škole i tako pronijeli ime grada. Osijek je i grad svjetski poznatih umjetnika kao što je Knifer. Pretprošle smo godine obilježili Kniferovu godinu, no to nije bilo dovoljno naglašeno. Tu su i Oscar Nemon, Waldinger i drugi umjetnici. Osijek nije jučer počeo sanjati o kulturi, on nju živi daleko u prošlost.

Treba spomenuti da je Osijek grad koji je kroz povijest dao 56 članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti što nije mala stvar za grad veličine Osijeka.

Tu su i potencijali koji izviru iz Sveučilišta. Trenutno imamo 18.000 mladih koji studiraju u Osijeku, 2000 zaposlenih od čega je 1500 intelektualaca, najobrazovanijih ljudi u gradu. Ove brojke daju snagu Osijeku i pokazuju u kojem smjeru može ići.
Važno je reći da je tek jedna četvrtina studenata iz Osijeka, a ostali dolaze iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja. Oni u Osijek kao sveučilišni centar ne dolaze samo zbog naobrazbe nego da bi učili o njegovoj povijesti i kulturi te da bi kulturna događanja, kazališta, muzeji, galerije, gradske ulice… koje posjete, bili dodatni element edukacije.

* Spomenuli ste osječke nobelovce, umjetnike, studente. Što još čini osječki kulturni identitet? Je li on kao takav prepoznat i izvan granica Osijeka?

– Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku ima svoju vrlo dugu tradiciju koja seže u prošlo stoljeće. Iz njega su ponikli priznati i prepozantljivi glumci, glazbenici i pjevači. Osječka glazbena škola je dala brojne i ugledne glazbenike, od Paje Kolarića koji je nama najpoznatiji do drugih istaknutih glazbenika i pjevača koji i danas djeluju izvan Osijeka. Škola glume također dugo postoji u Osijeku. Najveći broj poznatih hrvatskih glumaca je jedno vrijeme boravio u Osijeku, učio i poučavao nove generacije.

Osijek privlači umjetnike, glumce i glazbenike, ali nažalost, zbog svoje veličine i nedovoljne medijske pozornosti, ne uspijeva svoje najpoznatije i najkvalitetnije kadrove zadržati na duže vrijeme. No, trebamo se ponositi time što u Osijek mladi dolaze steći znanje.

Vrlo je aktualna tema odlaska mladih koji nađu sigurno deset razloga za odlazak iz Osijeka. No, samo je jedan razlog zbog kojega 4.000 godišnje mladih ljudi dolazi u Osijek, a to je obrazovanje. Taj činjenica pojačava značenje kulture grada i to je naša velika šansa.
Publika koja dolazi u grad je značajna. Mladi sveučilištarci sudjeluju u gotovo svim kulturnim manifestacijama koje se održavaju u gradu, i to oni koji dolaze iz drugih krajeva. Grad sa svojih 110.000 stanovnika, svake godine ima dodatnih 15.000 stanovnika koji u svojoj znatiželji za upijanjem okoline i sredine kojoj se žele približiti, čine okosnicu onih koji sudjeluju u razvitku, a ujedno čine i publiku kulturnih događanja.

* Na koji biste način promicali kulturni identitet Osijeka na regionanim, nacionalnim i europskim razinama?

– Upravo su mladi ljudi, studenti iz drugih krajeva naši promotori jer promidžba od usta do usta daje najbolje efekte, bolje od bilo koje medijske aktivnosti.
Nedavno smo na Sveučilištu pokrenuli Akademsko kulturno-umjetničko društvo znajući da je puno studenata u svojim sredinama sudjelovalo u aktivnostima sličnih organizacija. Kada smo objavili poziv za pjevače, glazbenike, plesače, puno njih se javilo. A najveći je broj onih koji nisu iz Osijeka, ali će svojim znanjem i talentom doprinjeti kulturnom razvoju grada.

* Kako biste učinili kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana? Koje mjesto danas zauzima kultura u njihovoj svakodnevici?

– HNK i Dječje kazalište su najprepoznatljiviji i najbolji u svojim aktivnostima i bitno pridonose približavanju kulture Osječanima od najmlađe dobi. Dokaz su da postoji publika, ona najvjernija koja iz ranijeg vremena ima naviku i želju za kulturnim događanjima.

Ekonomska situacija ne ide na ruku aktivnijem sudjelovanjem većeg broja stanovništva jer kulturna događanja koliko su lijepa, nisu besplatna.

Ipak, svaki puta kada Grad ili netko drugi sponzorira kakav kulturni događaj, vidimo da ima publike. Loše je što si publika ne može sama priuštiti kulturna događanja, ali je dobar znak što žele i imaju potrebu za kulturom.

* Što bi Osijek dobio titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Osijek ima izniman potencijal u više različitih elemenata, od same povijest grada, arhitektonske i kulturne baštine, potencijal na temelju kojega može postati centrom likovne, glazbene i kazališne kulture i kao takav dostojno nositi titulu.
Osijek bi sigurno dobio sredstva koja idu uz aplikaciju za ovu titlu, a to je oživotvorenje sna – koncertna dvorana, obnova galerija, izgradnja novih prostora primjerenijih za razvijanje kulturnih djelatnosti.

Mladi glumci i ranije, a i danas, traže prostor za alternativnu scenu što je prostor kojega drugi veći gradovi i centri omogućuju. Osijek je nekada imao Mini teatar, gdje su mladi glumci uz redovite programe, mogli realizirati svoje želje i snove. No, on je u međuvremenu nestao.

Također, Osijeku je potreban prostor za odvijanje glazbenih programa, kakva ljetna pozornica. Dokaz tome je velika zainteresiranost publike na ad hoc pripremljenim pozornicama tijekom Osječkog ljeta kulture.
U svakom slučaju, titula Europska prijestolnica kulture bi bila velika prilika da se Osijek podigne osnažen novim sadržajima koji mogu razviti ono što ima kao potencijal.

* U slučaju da se zaista „ovjenčamo“ tom titulom, koje je programe, odnosno infrastrukturne projekte potrebno pokrenuti kako bismo ju opravdali?

– Imamo Kulturni centar uz Eurodom kojega bi Grad trebao preuzeti i u kojem je predviđena koncertna dovrana. No, Grad nije dovoljno financijski snažan da bi se upustio u dovršetak tkao nečega. Na samom Sveučilištu imamo infrastrukturno pripremljene sadržaje koji bi se uklpoili ukoliko bi Osijek dobio tu laskavu titulu.
Ipak, treba imati na umu da će Grad uz sredstva koja će dobiti kroz aplikaciju, uz državna i sredstava Ministarstva kulture, morati i sam uložiti dio kako bi realizirao sve programe.