Vladimir Ham

Vladimir Ham

VLADIMIR HAM, ZAMJENIK GRADONAČELNIKA GRADA OSIJEKA I PRVI ČOVJEK OSJEČKE KANDIDATURE ZA EUROPSKU PRIJESTOLNICU KULTURE 2020.

 

Kandidatura Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture početak je procesa kulturnog restrukturiranja grada

* Osijek je napravio jednu od najširih i najdužih javnih rasprava na temu kandidature grada za Europsku prijestolnicu kulture. U kojoj je mjeri to Vama pomoglo da shvatite kako građani/dionici kulturne javnosti doživljavaju kandidaturu?
– Pomoglo je uvelike, jer cilj javne rasprave i načina na koji je provedena ovdje na Oskulturi nije bio da slušamo hvale na svoj račun, nego upravo da ljudi koji se bave raznim aspektima kulture kažu svoje mišljenje – što po njima nedostaje u gradu, što je nekakav potencijal Osijeka u toj utrci za prijestolnicu kulture i što je ono na čemu bi se svakako trebalo poraditi. Nismo niti u jednom trenutku smatrali da smo svemogući. Nama je ova participacija građana u priči oko Strategije kulturnog razvitka, jer tako smo zapravo krenuli u javnu raspravu i kandidaturu grada za prijestolnicu kulture, bila vrlo važna i informativna. Ono što mi je još draže je da se većina kulturnih dionika grada uključila na ovaj način u javnu raspravu. Svi ostali koji nisu bili uključeni u formi intervjua, imali su priliku komentirati same intervjue.

Niti jedan grad do sada nije napravio „javniju“ javnu raspravu o kulturnim potencijalima za Europsku prijestolnicu kulture.

Za razliku od brojnih gradova koji su se uključili u utrku za prijestolnicu kulture i koji su izglasavali svoje strategije doslovce pet do dvanaest, mi smo to radili na vrijeme. Isto tako, imali smo jednu ekstremno dugačku raspravu, gdje je nakon provedene javne rasprave dopušten novi krug javne rasprave. Mislim da su gotovo sve sugestije koje smo dobili od zainteresirane javnosti uvrštene u strategiju. Važno je naglasiti da nikada nismo ustvrdili da je nacrt, koji smo prvi put predložili, savršen. Sve što smo zaboravili uvrstiti u to, a ukazano nam je, uvrstili smo u kasnijoj fazi.

* Kako se osjećate u ovom trenutku kao začetnik te javne rasprave? Kao osoba koja je željela da se o tome javno govori? Zapravo, kao ključni medijski prezenter ideje kandidature, jer građani kandidaturu Osijeka isključivo doživljavaju kroz Vas.
– Ja sam i s javnom raspravom, ali i sa ovim dijelom procesa koji smo za sada prošli, dakle izrada Bid Booka i predaja istoga u Ministarstvo kulture, zadovoljan i optimističan. Mislim da je javna rasprava dokaz toga koliko ljudi žele da se kulturni život Osijeka promijeni i nadogradi. Mislim da je EPK kao proces kandidature savršena platforma za to. Dobili mi titulu ili ne u konačnici, proces koji ćemo prolaziti, a ja sam siguran da će on trajati još nekakvih godinu dana, jer sam uvjeren u ulazak u drugi krug, u razvoju grada u smislu kulture življenja generalno će nam značiti jako puno. A naravno, ukoliko dobijemo titulu Europske prijestolnice kulture u konačnici, o čemu ćemo imati odluku u proljeće 2016., to će značiti jedno ubrzavanje cijelog tog procesa.

Proces promjena u kulturnom razvoju grada je sada započeo i po meni je nepovratan baš zato što se cijela stvar radila tako javno. Jer, da smo to radili zatvoreni u svoje urede u Gradskoj upravi, od toga ne bi bilo ništa.

A ljudi koji su participirali u tome sada očekuju korake. I bili mi na vlasti sutra ili ne, onaj tko bude sjedio ovdje tijekom sljedećih godina, imat će obvezu to sve skupa provesti, a kulturna strategija i sam Bid Book su sjajan priručnik kako to napraviti i u kojem smjeru krenuti.

* U redovitim susretima s građanima, što Vas najčešće pitaju od kada smo se i službeno kandidirali za Europsku prijestolnicu kulture?
– Prvo i osnovno pitanje uvijek je: „Jel’ mi stvarno imamo šanse?“. Jer, ljudi su brojem prijavljenih gradova malo iznenađeni. Kada čuju brojku devet, iako je riječ samo o hrvatskim gradovima, dakle ne natječemo se s niti jednim drugim gradom iz neke druge države, percepcija je kako su ti gradovi napredniji od nas, bolje pripremljeni od nas, što je samo privid. Postupak kandidature za EPK za sve je nas nov proces. Primjerice, Rijeka je krenula puno ranije pa su oni već uhodani s tom cijelom pričom. Gotovo svi mi ostali smo krenuli tu negdje u isto vrijeme.

Činjenica da neki gradovi imaju veće proračune od Osijeka ili imaju bolje razvijeni turizam i turističku infrastrukturu, ne znači da su u utrci za EPK ispred nas.

Europa traži nešto drugo, a upravo to drugo je ono što mi, vjerujem, imamo. A to je potencijal za velik korak unaprijed.

* Postoji li u Gradskom vijeću ili na bilo kojoj političkoj instanci bilo kakvih disonantnih tonova po pitanju kandidature ili je grad po tom pitanju jedinstven?
– Kandidatura kao takva nije niti jednom došla u pitanje. Dakle, nije se javila niti jedna politička opcija koja je bila protiv kandidature. Svi su smatrali da Osijek u to treba ići i da Osijek to zaslužuje. Pitanja koja su se u političkom spektru pojavljivala uglavnom su se odnosila na razinu participacije građana u procesu kandidature. Moj odgovor je na to uvijek bio da taj dio tek dolazi. Naime, prvi dio kandidature je tehnički dio. Dakle, tu treba koncentrirano sažeti sve ono što komisija želi čuti, a da participacija građana, političkih opcija, ustanova i svega što u taj proces ide tek slijedi u drugom krugu.

Jedna od ljepših činjenica je to što je kandidatura Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture jedna od rijetkih stvari koje su u Gradskom vijeću izglasane jednoglasno.

* Od osamostaljenja Hrvatske do danas, kada bi govorili o najvažnijim stvarima koje su se dogodile u Osijeku, na koje bi mjesto stavili kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture i zašto?
– Možda ću nepravedno izostaviti neke događaje u novijoj povijesti Osijeka, ali mislim da je kandidatura Osijeka početak jednog procesa kulturnog restrukturiranja grada i da se nalazi u samom vrhu značajnih zbivanja. Sama predaja kandidature nije po sebi nešto posebno značajna. Ona je samo znak da smo na vrijeme stigli predati nekakav europski projekt. No, s obzirom na veličinu ovog projekta i što on znači u svakom aspektu, pa čak i u slučaju neuspjeha, to je definitivno velika stvar.

* Iako u ovo trenutku Bid Book nije javni dokument, može li javnost znati osnovnu informaciju o konceptu koji je Osijek predložio?
– Osijek se u kandidaturi koncentrira na svoje kreativne potencijale, na činjenicu da je Sveučilišni grad s dugom tradicijom, na činjenicu da smo u zapećku Hrvatske po mnogo čemu i da su mladi uvelike razočarani perspektivama koje se nude. Kroz taj projekt pokušavamo dokazati da upravo kulturnim razvitkom, koji će potaknuti razvoj kreativnih industrija, možemo vratiti mladima perspektivu i potaknuti zapošljavanje kroz poticanje cjelokupnog gospodarskog razvitka.

Gradovi koji su u svojim kandidaturama uspjeli i koji su stvar odradili mudro, žive na tom projektu godinama nakon njegova završetka.

Mi ćemo po ulasku u drugi krug (vjerujem, dakle, da idemo dalje) objaviti javni poziv za predlaganje programa. Pri tome ćemo objaviti koja su to četiri tematska područja predložena u kandidaturi i što ona znače, te kako vlastite projekte građani, ustanove i udruge mogu prilagoditi tim programskim područjima kako bi ih uvrstili u program kandidature.

* Devet je gradova predalo kandidaturu. Ne zna se koliki će broj ići u drugi krug. No, nekakva predviđanja već postoje. Kako Osijek stoji na „kladionicama“?
– U drugi krug može ići svih devet gradova. Dakle, ići će oni gradovi koji su shvatili što je poanta kandidature i koji imaju potencijal na osnovu prvog Bid Booka napisati drugi. Kladionice svakako postoje i to su nekakve neformalne informacije koje do nas dolaze. Stojimo dobro, jer i drugi gradovi kandidati, kada smo raspravljali o nekakvih perspektivama na sastancima gradova kandidata u Dubrovniku ovoga proljeća, otvoreno su nam rekli da nas vide kao favorita. Mi sami sebe vidimo među onima koji ulaze u drugi krug definitivno, a pobjeda na natječaju će ovisiti uvelike i o tome kakav ćemo u konačnici program ponuditi i koliko će on biti održiv. Dakle, to je ono što je važno, jer iskustva Europske komisije s ovim natječajem u proteklim godinama nisu uvijek bila toliko blještava. Neki gradovi su pretjerali i program je bio ili neodrživ u smislu da se nakon provedbe projekta dalje nije ništa događalo i nije osigurano da se dalje nastavi živjeti taj duh, nego se to odradilo kao neki megaevent. To Europska komisija ne želi ponoviti i definitivno se želi izbjeći preinvestiranje. Zato Osijek i nije išao u velike investicije izgradnje nekakve spektakularne infrastrukture za kulturu, nego privođenju namjeni objekata koji već postoje u gradu.

* Kao prednost Osijeka u kandidaturi za Europsku prijestolnicu kulture mnogi vide u tromeđi s Mađarskom, BiH i Srbijom. Koliko je Osijek do sada iskoristio svoju povezanost s gradovima prijateljima ovih država, ali i onim gradovima koji su do sada bili prijestolnica kulture (Maribor i Pečuh) kao i potencijalnih prijestolnica (Novi Sad)?
– Povezanost s gradovima prijateljima susjednih zemalja koristili smo kao veliku prednost u kandidaturi. Potpora gradova u našoj bližoj okolini bila je najsimpatičnije prikazana u izložbi koju smo otvorili nedavno, a gdje su gradovi Sombor, Tuzla i Pečuh izložili djela svojih najproslavljenijih domicilnih autora – Mujazinovića iz Tuzle, Konjovića iz Sombora i Vasarelyja iz Pečuha. Time su demonstrirali da se oni i programski žele uključiti u našu kandidaturu. Također, tu je i predaja pisama potpore našoj kandidaturi za Dan grada Osijeka prošle godine. Tada su gradonačelnici svih gradova prijatelja Osijeka gradonačelniku Vrkiću dostavili pisma potpore u kojima pojašnjavaju zašto misle da bi baš Osijek trebao biti Europska prijestolnica kulture, a što je zasnovano na našoj dosadašnjoj kulturnoj suradnji.

Iskustva Pečuha i Maribora koristili smo u procesu izrade Bid Booka kao i promišljanja kandidature i to baš zbog njihovog dosadašnjeg iskustva kao prijestolnica kulture. Učili smo na njihovim greškama i tako uštedjeli novac za troškove konzultanata. Naime, oni su kao gradovi prijatelji ponudili besplatnu pomoć.

Kada je u pitanju Novi Sad, a onda i Sombor i Subotica kao grad prijatelj Osijeka, oni su važna komponenta naše kandidature jer se između ostaloga kandidatura snažno osvrće na toleranciju i razvoj društva u postkonfliktnoj zoni. Kultura koja prevladava te animozitete iz naše bliže prošlosti prikazana je kao važan most. Zbog geografske blizine Pečuha i vojvođanskih gradova, te Tuzle, bit će nam relativno jednostavno i doslovce ih uključiti u programski dio, jer to ne donosi velike troškove. Vjerujem da priča o suradnji dva grada kandidata (Osijek 2020. i Novi Sad 2021.) za uzastopne godine koji su na sat i pol vožnje jedan od drugoga, nije postojala nigdje do sada. Osijek i Novi Sad imaju potpisan sporazum o suradnji na kandidaturama. On uključuje međusobnu javnu potporu, ali i konkretnu razmjenu iskustava i programskih sadržaja. Mi programe razvijamo zajedno i ovo bi moglo biti potencijalno prvi puta da programi započnu u jednom gradu prijestolnici kulture, a nastave se u drugom. Do sada toga nije bilo, pa vjerujem da će panel koji odlučuje o kandidaturama to prepoznati kao potencijal kojega do sada nije bilo moguće izvesti.

* Na koji su još način Gradovi prijatelji uključeni u osječku kandidaturu?
– Drugi gradovi su davno obaviješteni o osječkoj kandidaturu, te su tu priču podržali. Obavijestili smo ih da želimo imati programski ciklus u 2020. koji će predstavljati i njihove programe. Time se osigurava europska dimenzija projekta, gdje se uključuju umjetnici iz naših gradova prijatelja koji su iz većine zemalja u Europi, a trenutno smo u procesu sklapanja partnerstva i prijateljstava i s drugima. I od njih očekujemo uključenost u projekt.

* Koja je uloga Osijeka ako Novi Sad bude proglašen prijestolnicom 2021.?
– To je obostrana stvar. Mi ćemo kao grad biti uključeni u njihov projekt, a isto tako i oni u naš u slučaju da jedni budu, a drugi ne prijestolnica kulture i to na način da će dio osječkih programa biti program Novog Sada. Pri tome će se dio izvoditi u Osijeku, a dio u Novom Sadu. Zbog geografske blizine, mi smo emitivno tržište publike. Siguran sam da će Osječani kao publika posjećivati sadržaje u Novom Sadu koji će biti dijelom 2021., kao i obrnuto. Planiramo i bolju prometnu povezanost.

* Osim tromeđe, kao najveći potencijali Osijeka spominju se Tvrđa i Drava. Koliko Osijek danas koristi ove potencijale u kulturnoj i kulturno-turističkoj ponudi? Kakvi su planovi?
– Osijek apsolutno nedovoljno koristi potencijal Tvrđe. No, na natječaje za sredstva fondova Europske unije prijavljena su dva projekta. Jedan uključuje komunalnu infrastrukturu Tvrđe i morao bi stvoriti hardverske preduvjete za razvoj svega što ondje planiramo raditi. Drugi je projekt uređenja Trga Vatroslava Lisinskog čime bismo dobili novo mjesto održavanja raznih kulturnih događaja. To će biti mjesto za razne koncerte, predstave i slično. U Tvrđi se planira i hostel Stara pekara koji će povećati broj ležajeva, a bit će usmjeren prema mlađoj populaciji niže platežne moći, što otvara vrata dodatnoj publici koja bi u grad mogla dolaziti i konzumirati sadržaje koje planiramo.  Također, projekt spajanja Gornjogradske i Gonjogradske šetnice približit će Osijek Dravi.

Osijek je grad koji zaista živi sa svojom rijekom, što je naša specifičnost i činjenica na kojoj se da puno toga graditi.

Što se tiče Baranje i njezine turističke ponude, ona je uvrštena i u program kandidature kao dio bez kojega ne možemo i zbog smještajnih kapaciteta, ali i dodatnih sadržaja koji se mogu ponuditi turistima koji dolaze zbog kulturnog sadržaja i koji će svoj dan upotpuniti i drugim sadržajima.

* Rijeka, kao također grad kandidat, svoju kandidaturu temelji i na industrijskoj baštini. U intervjuu ovdje na Oskulturi, glumica Anita Schmidt izjavila je kako u Osijeku gotovo „ne postoje druge industrije osim kulturne industrije“. Koliko će i hoće li osječka industrijska baština, koja nije neznatna, biti u službi kulture?
– Kod industrijske baštine se uvijek pojavljuje problem vlasništva nad nekretninama. Postoji ona koja se može staviti na jednostavniji način u funkciju, a postoji i ona koja bi iziskivala ogromna financijska sredstva i u što se neće tako lako ulaziti. Pri tome mislim na Kožaru koja je u vlasništvu banke te je ponuđena na prodaju. Grad Osijek u financijskoj situaciji u kojoj je trenutno jednostavno nema sredstava za kupovinu nekretnina. Oni koji kažu da se trebamo okrenuti europskim fondovima, ne znaju o čemu pričaju jer ti fondovi ne daju novce za kupovinu nekretnina. Banka nije zainteresirana da zajedno ulazimo u projekt, jer njima treba komercijalizacija objekta, a kultura nije prvenstveno komercijalna djelatnost.

Kreativna industrija može biti profitabilna, ali se pokreće iz drugih pobuda.

No, postoje i drugi prostori kao što je prostor HŽ infrastrukture istočno od glavnog željezničkog kolodvora, a prema hotelu Mursa. To je prostor oko kojega smo u razgovorima s tvrtkom HŽ infrastruktura i državom kao vlasnikom zemljišta. Njega želimo, u suradnji s državom, staviti u funkciju kulture. Ondje je puno objekata koji se mogu obnoviti sredstvima Europske unije, te se privesti kulturnoj i kreativnoj namjeni što i jest cilj. Druge zgrade već imaju svoju namjenu, najčešće komercijalnu. Bitno je da ta baština živi i ne propada. Grad će uvijek u skladu sa svojim financijskim mogućnostima ići za tim da se sve što u gradu postoji očuva i koristi.

* Prije više od godinu dana izjavili ste kako „kultura treba biti motor razvoja osječkog i regionalnog gospodarstva“, a i mnogi sugovornici Oskulturi govore o valorizaciji kulturnih djela, programa i projekata, te kako kulturne projekte povezati s privredom. Kako na obostranu korist povezati gospodarstvo i kulturu?
– Uvijek postoji jednostavna varijanta gdje tvrtke pokazuju svoju društvenu odgovornost financirajući kulturu, a kultura na taj način dobiva sredstva koja iz proračuna i od publike ne može namaknuti u dovoljnoj mjeri. No, kulturu se može financirati i povećanjem tržišta, a za to između ostalog i služi projekt Europske prijestolnice kulture.

Osijek u svojoj kandidaturi ima planiran segment razvoja publike, gdje kultura može biti samoodrživa ukoliko postoji dovoljno zainteresirane publike.

No, i kultura se u smislu prezentacije umjetnosti mora mijenjati i približiti građanima te prestati biti elitistička kako bi pridobila više publike i prema zakonu velikih brojeva usisala više sredstava. To će dovesti do novog zapošljavanja u samoj kulturnoj industriji. Na to se vežu i drugi oblici kreativne industrije. I softverska industrija koja se razvija u gradu također je kreativna industrija koja se dobro utržuje na stranim tržištima. Dakle, za nas je kreativna industrija u konceptu kandidature nešto puno šire i uključuje puno toga. Kada jednom imamo zamašnjak kojega pokrećemo kulturom, svi ti ljudi koji će dolaziti raditi u takvim industrijama i koji će konzumirati sadržaj, moraju negdje spavati, jesti i obavljati svoje servisne funkcije, što opet dovodi do novog zapošljavanja i veće količine novca koja kola u gradu. Zato kultura može biti motor gospodarskog razvitka.

vladimir ham_1

* Manifestacija „Advent u Osijeku“ bila je dobar primjer kako povezati kulturnu, gastronomsku, gastroenološku i turističku ponudu. Planirate li ovaj model proširiti i primijeniti i na druge gradske manifestacije?
– To je bio svijetli primjer kako se dodavanjem komercijalnog elementa nečemu što samo po sebi ima svrhu može stvoriti pozitivna atmosfera u gradu te dovesti do održivosti. Advent kakvog smo imali je bio spoj entuzijazma, kreativnosti i komercijalnog interesa što se treba primjenjivati u kontroliranim uvjetima i na druge stvari. Kada govorim o kontroliranim uvjetima, to znači da je organizator točno odredio što ulazi, a što ne u program kako se ne bi narušila slika onoga što se želi prezentirati.

Publika u široj regiji prepoznala je koncept “Adventa u Osijeku”, jer smo imali puno gostiju iz cijele Slavonije, čak i iz drugih zemalja.

Vjerujem da i druge manifestacije kao što je Pannonian Challenge koji je uspješan i u sportskom i u glazbenom programu, mogu dodati održivost s komercijalizacijom nekih komplementarnih stvari. To se doslovce može primijeniti na sve. U Europi kulturni sadržaji poput muzeja, kazališta i sličnoga imaju i nešto komercijalno. Zašto naše kazalište nema suvenirnicu? Ljudi žele kupiti kazališni plakat ili majicu vezanu uz kakvu predstavu. Zaljubljenici u kazalište bi bili prvi koji bi nešto takvo kupovali te promovirali nešto što se u toj kulturnoj ustanovi događa. Svima u kulturi treba više marketinškog razmišljanja, jer se previše, uvijek i isključivo oslanjaju na gradski, županijski ili državni proračun.

* Kandidatura za Europsku prijestolnicu kulture šansa je da Osijeku vratimo nazivnik multikulturalnog i multietničkog grada, kao što bi upravo to mogla biti i prednost u samoj kandidaturi. Smatrate li da ga Osječani i dalje takvim doživljavaju i što je potrebno učiniti da se podigne samosvijest o multikulturalnosti?
– Osječani su svjesni toga i to nije nešto što netko poriče. Možda sadržaji koje nacionalne manjine nude nisu dovoljno atraktivni, komercijalni i zamijećeni. Možda ni mediji ne pridaju dovoljnu važnost jer ih prezentiraju kao nešto folklorno.

Upravo su multikulturalnost, multietničnost i multikonfesionalnost nešto na što smo stavljali težište u kandidaturi.

Uvjeren sam da je Osijek grad koji ima najveći broj aktivnih nacionalnih manjina. Iskorištavanje u pozitivnom i kulturnom smislu te baštine koja je još uvijek očuvana, a koja se vrlo rijetko prezentira tek kroz dane materinjeg jezika ili uskrsnu manifestaciju Šarana jaja bojama grada, će i u programskom smislu biti dio 2020.. Kultura manjina koje djeluju u Osijeku čini most prema svojim matičnim državama i njihovim društvima. Oni su spona preko koje ćemo doći do onoga što je Osijek učinilo takvim kakav je danas.

* Grad Osijek odlučio je sam, uz vlastite snage raditi na kandidaturi, bez pomoći stranih konzultanata. Smatrate li da je to dobra odluka? Zašto?
– Ta odluka ima više prednosti nego nedostataka. Mogući nedostatak je to da smo bili ograničeni u učenju iz prethodnih iskustava. No, to smo nadoknadili s Mariborom i Pečuhom. Prednost osim financijske uštede, jer ti ljudi iziskuju ogromne honorare što si mi ne možemo priuštiti, je i to što smo radili sami. Kandidaturu su radili ljudi koji žive u Osijeku i žive Osijek i kojima je više nego ikome stalo da taj čitav projekt uspije. Pritom su bili vrlo realni, pa nismo išli kititi kandidaturu epitetima koji su upitne održivosti.

Sliku Osijeka u kandidaturi prikazali smo onakvom kakva jest. Nije dobro, ali ima potencijal biti puno bolje. Samo nam treba vjetra u leđa.

* Koliko nas uopće loša financijska situacija ometa u kandidaturi i pokretanju novih projekata u kulturi?
– Kao prijestolnica kulture, grad će i sam staviti veće težište u proračunu na kulturu na što ćemo posebno obraćati pozornost. Važno je da će u tom slučaju i država puno više priskočiti u pomoć u financiranju, jer smo jedina prijestolnica kulture u državi pa je i njoj u cilju da razvijemo sve potencijale do godine kada treba provesti opsežan program. No, moramo biti svjesni da će sponzori puno bolje reagirati zbog povećane vidljivosti. Projekt EPK je nešto što ima veliku prolaznost u medijima, a to sponzore najviše zanima. Bit će nam puno lakše dolaziti do sponzora iz gospodarstva koji će se uključivati u razne programe u njegovim segmentima ili cijelosti. Na to ćemo se dosta oslanjati pri financiranju ovoga programa.
Europska nam unija neće davati novce jer smo prijestolnica, nego za projekte i programe koje razvijamo u okviru programa, ali i mimo njega. Ako prijavimo projekt poboljšanja komunalne infrastrukture, a od proljeća 2016. zna se da ćemo 2020. biti prijestolnica kulture, naravno da je i Europi i Europskoj komisiji koja to odobrava, stalo da se problem komunalne infrastrukture riješi.

Kroz titulu su nam povećane šanse za dobivanje europskih sredstava i za druge projekte koji nisu direktno vezani uz kulturu.

* U slučaju da Osijek ne uđe u drugi krug, odnosno ne bude proglašen europskom prijestolnicom kulture 2020., na koji će način iskoristiti energiju i rad uložen u projekt kandidature?
– U drugi krug ulazimo sigurno, a ukoliko ne postanemo prijestolnica kulture ono što uvrstimo u svoje planove i programe ćemo svejedno provesti. Možda ne u tolikom obujmu i tako brzo, ali definitivno ta kandidatura i elaborat o kandidaturi ostaju svakoj sljedećoj gradskoj upravi kao priručnik za ono što se u Osijeku treba napraviti kada je kultura u pitanju. Od kulturnih programa koji će možda pričekati jednu godinu, do investicija koje su planirane i koje će biti provedene u gradu. U infrastrukturu će biti uložena sredstva bili mi prijestolnica kulture ili ne. To je jedno od važnih pitanja na koje Europska komisija također želi odgovor pri kandidaturi.

Join the conversation! 2 Comments

  1. […] Vladimir Ham […]

    Odgovori
  2. […] Vladimir Ham […]

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s