Kornelija Mlinarević

Kornelija Mlinarević, promotorica projekta kandidature Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Kornelija Mlinarević, promotorica projekta kandidature Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Mnogi se gradovi kandidiraju, ali samo oni složni postaju prijestolnice kulture

Priču o najprestižnijoj kulturnoj inicijativi Europe, koja je danas jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih inicijativa Europske unije započeli su 1985. Melina Mercouri i Jacques Lang, tadašnji ministri kulture Grčke i Francuske, koji su smatrali da se kulturi ne pridaje ni približna pozornost kao politici i ekonomiji, iako je upravo kultura najbolji promotor europskih vrijednosti.

Vijeće ministara Europske unije od tada svake godine bira najmanje jedan grad (od 2011. godine uobičajeno bira po dva grada iz dvije različite zemlje članice) koji tijekom te godine organizacijom niza manifestacija, priredbi i aktivnosti Europi dokazuju svoj jedinstven i zanimljiv kulturni identitet. Projekt Europske prijestolnice kulture promiče kulturno bogatstvo i različitosti Europe, međusobno prihvaćanje i veze među Europljanima te potiče osjećaj pripadnosti zajednici europskih naroda. Projekt je prepoznat i kao izuzetna prilika za revitalizaciju kulturnog života grada, urbanu obnovu, poboljšanje imidža grada u očima njegovih stanovnika i bolju međunarodnu prepoznatljivost, te razvoj novih turističkih i gospodarskih aktivnosti.

Od Atene kao prvog grada kulture godinama se titula dodjeljivala velikim, često glavnim gradovima europskih država (Amsterdamu, Parizu, Berlinu, i drugim europskim metropolama) ali osobito u posljednjih desetak godina, europske prijestolnice kulture postajali su i manji, čak imali gradovi s adutima koji su ih u snažnoj konkurenciji ipak razlikovali od drugih gradova.

Ovogodišnje Europske prijestolnice kulture su švedska Umeå i latvijska Riga, a poznati su i gradovi koji će to biti do 2020. godine kada će titulu ponijeti jedan hrvatski i jedan irski grad. Sljedeće Europske prijestolnice kulture biti će: u 2015. godini Mons (Belgija) i Plzen (Češka), u 2016. godini biti će španjolski San Sebastián i poljski Wroclaw, 2017. godine biti će to danski Aarhus i ciparski Paphos, 2018. godine Leeuwarden (Nizozemska) i Valleta (Malta), te se očekuje objava talijanskog i bugarskog grada koji će titulu nositi u 2019. godini. Za 2020. godinu također se zasad znaju samo odabrane države – Hrvatska i Irska.

Proces odabira prijestolnica započinje šest godina ranije te se odvija u dva kruga, a kod izbora gradova vrednuju se sljedeći kriteriji koji odlučuju o tome koji grad će u konačnici biti odabran:

  • dugoročna strategija (znači plan upravljanja kulturom koji je integralni dio upravljanja razvojem grada i regije, jačanje dugoročnih veza između kulturnog i drugih sektora, gospodarskog, akademskog i civilnog sektora,mehanizam evaluacije i nadzora utjecaja projekta,održivost kulturnih aktivnosti i nakon završetka projekta EPK)
  • sposobnost izvršenja (što podrazumijeva širi politički konsenzus i podršku projektu,utemeljenost u resursima, planiranje prikladne i održive infrastrukture)
  • kvalitetan kulturni i umjetnički sadržaj (jasna i dosljedna umjetnička vizija godišnjeg kulturnog programa, uključenost lokalnih umjetnika i organizacija, širina i raznovrsnost aktivnosti, sposobnost povezivanja lokalne kulturne baštine i tradicionalnih umjetničkih formi s novim, inovativnim i eksperimentalnim kulturnim izričajima)
  • europska dimenzija – promicanje kulturne raznolikosti Europe, naglasak na zajednički aspekt europskih kultura, baštine i povijesti, suradnja s gradovima u okruženju, domovini i drugim državama, transnacionalna partnerstva, strategija privlačenja šire europske publike
  • doseg projekta (znači osjećaj „lokalnog vlasništva“ projekta – uključenost lokalnog stanovništva i civilnog društva, mladih, osoba nepovoljnijeg položaja kao i manjina, pristupačnost svih aktivnosti osobama s poteškoćama i starijim osobama, strategija razvoja različite publike i komunikacije s njom, posebice veza s obrazovanjem i sudjelovanjem škola)
  • stručna i efikasna upravljačka struktura i izvršno tijelo (kao i utemeljen predložen troškovnik i kapacitet korištenja fondova EU za financiranje projekata, postupak imenovanja umjetničkog ravnatelja, te razumljiva i sveobuhvatna komunikacijska strategija koja će isticati Europsku uniju kao začetnika projekta)

U svim pozitivnim primjerima (Lyon, Sienna, Marseille, Genova, Košice i dr.) koje su navodili sudionici prijašnjih EPK projekata na događajima koje u protekle dvije godine diljem Hrvatske organizira entuzijastični tim Ministarstva kulture, ističe se nekoliko ključnih elemenatai za uspjeh kandidature i kasniju održivost tog velikog poduhvata:

  • projekt ne smije biti politički – ali zahtijeva razumijevanje gradonačelnika i podršku političara
  • grad kandidat mora definirati jasne ciljeve i poruke koje želi odaslati
  • nužno je osigurati financijske garancije i stručne kapacitete za pripremu projekata
  • „osloboditi“ institucionalni i neinstitucionalni potencijal kreativnog sektora i uložiti vrijeme u kreiranje kvalitetnog programskog sadržaja (s izraženom europskom dimenzijom i odmakom od same baštine)
  • svakako uključiti građane i njihove ideje od početka procesa u stvaranju projekta, temeljeno na optimizmu i kreativnoj sinergiji dionika

U fazi natjecanja na nacionalnoj razini primjer Velike Britanije pokazuje relevantnost nekih od navedenih kriterija. Velika Britanija je bila odabrana kao država čiji grad će biti Europska prijestolnica kulture 2008. godine, te se u konkurenciji našlo čak dvanaest gradova (uključujući recimo Oxford, Cardiff, Brighton, Liverpool i dr.) od kojih su tri ušla u uži izbor (Cardiff, Bristol i Liverpool). U fazi procjene kandidate su najviše razlikovale ekonomske okolnosti, odnos prema okruženju, te strateška opredjeljenja gradske vlasti. Gradsko vijeća Cardiffa promatralo je projekt EPK isključivo s marketinškog gledišta, s ciljem povećanja atraktivnosti grada, a gradska uprava Bristola je u natjecanje ušla uz mnogo oklijevanja i bez samopouzdanja. Za razliku od njih, gradska vlast Liverpoola odigrala je vodeću ulogu u cijelom procesu, uvezujući kandidaturu za EPK u strateško planiranje razvoja grada, zauzevši odlučno opredjeljenje da grad teške industrije s prilično negativnim imidžem i turbulentne političke prošlosti pretvori u „Premier European City“. Osim toga, Liverpoolske gradske vlasti uspostavila su „strateška partnerstva“ i ujedinila prvenstveno ljudske resurse za pripremu projekata u okviru EPK – te tako osigurala titulu.

Ciljevi projekta koje je definirao grad Liverpool bili su participacija, repozicioniranje, regeneracija i održivost.

Vrlo su zanimljive i velike razlike među samim gradovima: od gospodarski snažnih gradova (Luxemburg, Graz, Stavanger i dr.), preko gradova kojima je baština prvi element prepoznavanja (Bruge, Bologna, Salamanca i dr.) i gradova kojima je snaga sveučilišta odigrala presudnu ulogu (Turku, Umeå i dr.) do gradova koji su putem kandidature željeli izići iz marginalizirane regionalne pozicije (Peč, Košice, Linz, Sibiu i dr.), mijenjali su se i pristupi gradova koji su uspjeli postati europske prijestolnice kulture. Iako infrastrukturni projekti izgradnje ili obnove najčešće jesu dio ukupnog projekta EPK, nekim gradovima su u konačnici postali uteg koji je pretegao na stranu problematičnog financiranja, političkih previranja i neodrživosti (primjer Pečuha), tako da se u posljednjih nekoliko godina pri razmatranju novih kandidatura apelira na konzervativan pristup infrastrukturnim projektima i daje veći naglasak programskom sadržaju, participaciji i partnerstvima, širem geografskom obuhvatu, kao i ”nasljeđu” projekta EPK.

”Umeå je pokazala strast i zajedništvo kojima žiri nije odolio”, tako se žiri izrazio pri objavi odluke za Europsku prijestolnicu kulture 2014. godine.

Ovogodišnja prijestolnica Umeå je grad s oko 80.000 stanovnika ali i sjedište dva sveučilišta sa preko 40.000 studenata i centar medicinskih istraživanja i istraživanja u poljoprivredi, koji navodno raste za oko 1000 stanovnika godišnje.


Belgijski Mons je na primjer grad veličine Osijeka, prebogate povijesti sa tri baštinske lokacije na listi UNESCO-a, čiji predstavnici su izjavili nakon osvajanja titule: „Da bi uspjela, zajednica mora biti jedinstvena i složno se baciti na važni projekt koncipiran na regionalnoj razini, koji je zamišljen kao prekrasna jednogodišnja pustolovina“.
San Sebastian, baskijski turistički grad (koji je titulu EPK osvojio u konkurenciji sa Zaragozom i Cordobom) na službenoj stranici objašnjava svoju snagu kao odabrane prijestolnice kulture: “We don’t only want to parade the culture of what we are, what we have and what’s to come like an enormous showcase. We want to draw on culture as a vehicle of change”.
Danski grad Aarhus kandidirao se s drugih osamnaest gradova i općina svoje regije, s motom RE-THINK. Tijekom 2017. godine Aarhus će promišljati ulogu kulturnih institucija, obrazovnih institucija, ulogu uprave, poziciju grada i regije, i eksperimentirati s novim oblicima institucija. To je osnova njihove kulturne ponude unutar EPK, uz vrlo značajnu ulogu dodijeljenu studentskoj populaciji.

Leeuwarden, tipičan i nevelik nizozemski grad u pokrajini Frizija sa oko 160.000 stanovnika svoju je titulu osvojio na značenju pojma „Mienskip“. To je frizijska riječ koju poznaju sve generacije, sinonim procesa samoorganiziranja na principu nužnosti, lokalne akcije i solidarnosti, ujedno i pojam koji sadrži vrijednosti poput uzajamnog poštovanja, jednakosti i odgovornosti. Iako je „Mienskip“ univerzalan i poznat svim lokalnim zajednicama, Frizijci ga snažno osjećaju dijelom svoje kulture i života uopće jer potječe iz vremena kada je borba protiv vode tjerala ljude na udruživanje svih snaga, a projektom EPK žele ponovo otkriti stari frizijski duh zajedništva i otvoriti ga Europi.

Iz mnogih izvještaja i studija napravljenih na temu Europske prijestolnice kulture može se zaključiti da pobjeđuju i odnose titulu Europske prijestolnice kulture (i uspješno tu titulu pronose još dugi niz godina) oni gradovi koji potpuno iskoriste priliku – gradovi u kojima su značaj titule prepoznali i prigrlili i kulturnjaci i političari i građani. I svjesno iskoračili u zajednički napor stvaranja boljeg mjesta za život.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s