Ivana Bestvina Bukvić

Ivana Bestvina Bukvić, predsjednica katedre za Kulturalni menadzment Odjela za kulturlogiju

Ivana Bestvina Bukvić, predsjednica katedre za Kulturalni menadžment Odjela za kulturologiju

Pogrešno je misliti da će s titulom automatski biti odobrena sredstva za provedbu svih planiranih projekata

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Jeste li zadovoljni suradnjom Odjela za kulturologiju s ostalim institucijama u kulturi?

– Kulturna politika daje smjernice razvoja putem pravnih i ekonomskih instrumenata, no suradnja kulturnih institucija proizlazi iz zajedničkih interesa, kvalitetnih ljudi i povezivanja aktivnosti ne nužno ovisno o isključivo srodnim poslovnim djelatnostima tih institucija. Ukoliko zajednički interesi i naravno, financijska sredstva za provedbu projekata ne postoje, kulturna politika neće rezultirati željenim efektima. Naime, unatoč regulativi i dokumentacijskoj osnovi, činjenica je da su proračunska sredstva za redovno poslovanje kulturnih institucija i provedbu projekata ograničena što nameće potrebu fokusiranja na druge izvore koje je moguće ostvariti suradnjom s gospodarstvom i povećanjem vlastitih prihoda (primjerice od vlastite prodaje i posjećenosti pojedinih kulturnih institucija). Naravno da su pritom razvoj gospodarstva, bolji životni standard građana i obrazovanje preduvjeti povećanja potražnje za kulturnim sadržajima.

Odjel za kulturologiju je najmlađa sastavnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, koja se dokazuje kao kvalitetan dionik i partner na osječkoj kulturnoj sceni. Iznimno smo ponosni što naši djelatnici te studenti već tijekom studija, aktivno sudjeluju u provedbi kulturnih programa no također i samostalno provode projekte participirajući u kreirajnju kulturne vizure grada.

Naime, upravo je kao jedan od ključnih elemenata za razvoj kulture i kreativnih industrija u svijetu prepoznat potencijal visokoobrazovanih mladih ljudi. S obzirom na udio studentske populacije u ukupnom broju stanovnika grada Osijeka, nedvojbeno je da potencijal postoji, a naš je zadatak osposobiti ih, ohrabriti i omogućiti im uvjete da formiraju i provedu nove, kreativne projekte.
Provedbom interdisciplinarnog modela studija kulturologije, u okviru tri programska smjera: kulturalni menadžment, medijska kultura i knjižničarstvo nastojimo omogućiti stjecanje teorijskih znanja te njihovo testiranje i implementaciju u praksi koja podrazumijeva blisku suradnju s kulturnim institucijama.
Smatram da je suradnja Odjela i ostalih institucija u kulturi kvalitetna i partnerska, a koristim priliku pozvati institucije na nastavak pa i zasnivanje nove suradnje u provedbi budućih programa.

Napredak je uvijek moguć, a cilj nam je očvrsnuti i proširiti mrežu partnerskih institucija što i činimo suradnjom na provedbi konkretnih projekata, a ne samo na deklarativnoj osnovi.

Pritom je i nadalje naš primarni zadatak osposobiti kadar koji će biti od ključnog značenja za daljnji razvoj kulturne scene grada i provedba interdisciplinarnih znanstveno-istraživačkih projekata u partnerstvu s inozemnim znanstvenicima i institucijama.

* Koji je najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Najvećim potencijalom kulturne djelatnosti Osijeka smatram ljude koji stvaraju i žive kulturu grada. Pritom su mladi oni koji su nositelji novih trendova te ih je potrebno educirati ipoticati njihove aktivnosti i nastojanje za afirmacijom vlastitih ideja i stvaralaštva.
Također, uslijed političko-ekonomskih promjena, Osijek danas ima brojne prostore koji su radnije imali gospodarsku namjenu a trenutno nisu u funkciji no uz određena ulaganja (brownfield investicije) i kvalitetne sadržaje mogu oživjeti kulturnu ponudu grada.
Pritom su se osječki umjetnici, udruge, institucije pokazalisposobnima razviti programe koji uz građane Osijeka mogu zaintrigirati i posjetitelje iz drugih regija.

Primjerice, projekt S.O.S. – Scena osječkih studenata, koji se provodi u suradnji studenata i djelatnika Umjetničke akademije u Osijeku i Odjela za kulturologiju već drugu sezonu postavlja kazališne predstave u prostorima Umjetničke akademije, a u budućnosti zasigurno ima potencijala za daljnji razvoj i samostalno djelovanje u većim prostorima.

Upravo je revitalizacija ranijih industrijskih objekata i kvartova, u smislu brownfield investicija, trend u Europi (pozitivni su primjeri Budimpešte, Glasgowa, Linza i dr.), no slijepo ulaganje u objekte bez ekonomski isplativih poslova u okviru kreativnih industrija ili održivih, kvalitetnih kulturnih programa za koje postoji tržišni interes, nije opcija. Odnosno, dugoročna održivost projekta bez prodajnog tržišta i financijske isplativosti nije moguća.

Nedvojbeno je da Osijek s obzirom na svoju veličinu i životni standard stanovništva, ima ograničenu mogućnost apsorpcije kulturnih sadržaja, odnosno ponudu sličnih kulturnih sadržaja te kapacitete za njihovu provedbu nije oportuno povećavati bez proširenja raznovrsnosti ponuđenih programa te povećanja interesa i dolazaka posjetitelja s okolnih tržišta.

S tim u vezi, u suradnji s drugim institucijama neophodno je razvijati Osijek i regiju kao turističku destinaciju koja nudi kulturne, umjetničke, zabavne i edukativne sadržaje. U okviru navedenog, Odjel za kulturologiju sudjeluje u radnoj skupini Dunavsko-panonske regije koja obuhvaća gradove nama susjednih država s ciljem kreiranja politika i promicanja suradnje na povećanju vidljivosti i turističke atraktivnosti ove regije.

 

* Što prepoznajete kao kulturni identitet Osijeka? Je li on kao takav prepoznat i od strane Osječana, ali i izvan granica Osijeka?

– Pravo je pitanje što ljudi iz okruženja i inozemstva prepoznaju kao kulturni identitet Osijeka. Smatram da su Osječani svjesni svog kulturnog identiteta, no informacije o gradu, njegovoj kulturi, povijesti, događanjima, vrijednosti i privlačnosti grada kao lokacije nedovoljno su prepoznati u okruženju. Ovdje ne govorim samo o potencijalnim inozemnim posjetiteljima, već i o građanima Hrvatske. U ovom segmentu, Odjel za kulturologiju, nastoji dati svoj doprinos provedbom zajedničkih programa s kulturnim institucijama, poduzetnicima, entuzijastima i inozemnim partnerskim institucijama radi izgradnje prepoznatljivog kulturnog imidža grada.

Unatoč, u trenutnom geo-političkom okruženju nezahvalnoj lokaciji, Osijek već sada nudi brojne kreativne, kvalitetne sadržaje vrijedne viđenja.

Primjer tomu su Advent u Tvrđi, Osječko ljeto kulture, radijski festival Hear-me, Pannonian Challenge, Land art festival Slama, Kreativna riznica, Osječka muzejska srijeda, Kazališna ljetna špica i dr. manifestacije u okviru kojih su u različitim funkcijama angažirani studenti i djelatnici Odjela za kulturologiju.

* Na koji ga je način potrebno promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama? Čini li dovoljno po tom pitanju?

– Smatram da promicanje vlastitog identiteta kreće od obrazovanja. Mladi moraju dobro poznavati vlastito povijesno-kulturno nasljeđe te razviti sposobnost kritičke analize svog okruženja i promjena uzrokovanih globalizacijom kako bi bili u mogućnosti promicati vlastito kulturno nasljeđe. No navedeno je dugotrajan proces koji zahtijeva promjenu obrazovne politike.
Također, činjenica je da kontinuirane marketinške aktivnosti u turističkoj djelatnosti svako rezultiraju povećanjem posjećenosti, no jasno nam je da za vrhunske promocije nisu raspoloživa dovoljna sredstva. Međutim, provedba nekonvencionalnih marketinških metoda svakako može utjecati na povećanje vidljivosti grada i promicanje kulturnog identiteta. Korisnost ovih metoda je dokazana u okviru istraživanja koje su proveli djelatnici Odjela za kulturologiju u 2015. godini.

Kandidature i projekti poput EPK, povezivanje s drugim regijama poput konferencije Dunavsko-panonske regije, zajednički projekti s inozemstvom poput Creative Danube, pa i svaka Erasmus mobilnost naših studenata i djelatnika promiče naš kulturni identitet u inozemstvu.

Trenutne aktivnosti mogu se ocijeniti nedovoljnima, ali i mali koraci čine promjenu. U svakom slučaju, obrazovanje, organizirano djelovanje institucija, primjena suvremenih marketinških metoda te razvijanje proaktivnosti i svijesti građana da je svaka aktivnost važna u promociji vlastitog identiteta treba donijeti pozitivan pomak.

* Osijek ima raznoliku baštinu i kulturnu ponudu, specifičnu geografsku smještenost i gospodarske prilike, a u odnosu na druge gradove kandidate. Što bi, prema vama, moglo presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

– Bilo bi pogrešno misliti da je Osijek generalno posebniji i specifičniji od drugih gradova kandidata. Za sve gradove koji su ostvarili ulazak u drugi krug može se tvrditi da su specifični i posebni u određenom segmentu.
Jedan od prioriteta EPK je promicanje Europske dimenzije, pri čemu je, prema Izvješću sa selekcijskog panela u predselekcijskom postupku za EPK, važno podizanje svijesti građana odabranog grada o europskoj multikulturalnosti kao i povezivanje putem kulturnih, ali i drugih projekata s građanima drugih europskih zemaljau svrhu razmjene znanja i iskustava. Također, značajan kriterij odabira je i mogućnost grada kandidata da ponuđenim sadržajima privuče posjetitelje iz inozemstva.

S obzirom na industrijsku povijest, Osijek svakako može iskoristiti mogućnost provedbe „brownfield“ investicija u svrhu stvaranja inkubatora za razvoj kulturne scene i poduzetništva u kreativnoj industriji.

Pritom je cilj da ovakve lokacije postaju centri u kojima se provode kreativni i umjetnički projekti i okupljaju ljudi iz kulture i kreativnih industrija. Ipak, jedan od ključnih preduvjeta za provedbu ovakvih projekata je održivost i nakon godine prijestolnice kulture, bez koje ovakvi projekti ne mogu biti pozitivno ocijenjeni.
Dakle, ono što bi trebalo presuditi je kvaliteta predloženih programa, njihova ostvarivost i dugoročna održivost, njihova uspješna prezentacija i interes posjetitelja koji mogu generirati, te vjerojatno najznačajnije, intenzitet pozitivnih promjena na kulturnom i ekonomskom polju te kvaliteti življenja koju bi titula EPK donijela odabranom gradu.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Upravo promociju Osijeka kao kulturne destinacije koja nudi raznovrsne sadržaje vrijedne posjeta. Svakako činjenica da je grad osvojio titulu EPK donosi i značajne bodove u postupcima prijave za financiranje iz sredstava EU projekata koji se provode na području grada, no pogrešno je misliti da će s titulom EPK automatski biti odobrena sredstva za provedbu svih planiranih projekata.

U slučaju dobro definiranog programa, titula EPK donosi vidljivost i prepoznatljivost na međunarodnom tržištu što svakako utječe i na povećanje turističkih posjeta gradu,daljnje promišljanje kulturnih strategija grada i provedbu novih kulturnih programa.

Međutim za financiranje i provedbu predviđenih sadržaja svakako će biti potreban veliki angažman svih dionika.
Naime, iskustva prijašnjih gradova EPK pokazuju da se većina gradova suočila s poteškoćama nedovoljnih financijskih resursa za implementaciju planiranih projekata, često i s nedostatkom iskustva u razvoju i upravljanju europskim programima, dugoročnom neodrživoću programa odnosno nedostatnom profitabilnosti i nedostatnim resursima za financiranje daljnje provedbe projekata nakon godine prijestolnice kulture. Učenje iz iskustva ranijih gradova koji su nosili titulu EPK nam danas može pomoći u definiranju kvalitetnih i financijski održivih programa.

* Što bi trebalo izgraditi u Osijeku, odnosno koje programe pokrenuti kako bismo opravdali ovu titulu?

– Smatram da Osijek obiluje neiskorištenim objektima i prostorima koji se ulaganjima iz EU fondova mogu prenamijeniti i staviti u funkciju kulturnih i kreativnih industrija. Ono što je ključno, ne slijepo ulagati u dugoročno neodržive kapacitete već osigurati kvalitetne programe i poduprijeti inovativne, kreativne poslove koji će ekonomski opravdati izvršeno ulaganje.

Čini mi se pohvalno što je naprimjer Kandidacijski odbor osječke kandidature za EPK na Odjelu za kulturologiju pozvao sve studente da predlože svoje projektne ideje na području kulture i kreativnih industrija s ciljem identificiranja kvalitetnih projekata koji svoje mjesto upravo mogu naći u ovakvim objektima i/ili postati dio većeg projekta.

Upravo u tom smjeru Odjel za kulturologiju je u suradnji s Media University iz Stuttgarta kao vodećim partnerom te Gradom Osijekom i Osijek Software City te jedanaest inozemnih partnera iz ukupno osam zemalja podunavske regije prijavio projekt CreaD u okviru EU programa INTERREG. Pritom je kick-off meeting projektnog tima održan upravo u Osijeku na Odjelu za kulturologiju. Cilj projekta je provesti istraživanje potencijala te potreba aktera kreativnih industrija (na području Osijeka u najznačajnijoj mjeri ICT sektora), dati svoj doprinos u njihovu razvoju i povećanju vidljivosti, te povezivanju, razumijevanju potreba malih poduzetnika i razvoju suradnje s institucijama koje su od presudnog značenja za stvaranje preduvjeta za razvojkreativnih industrija i povećanje broja zaposlenih. U tom segmentu, Odjel nastoji biti aktivan sudionik u izgradnji tzv. „quadruple helix“ grada u smislu povezivanja administracije, gospodarstva, znanstvenih i obrazovnih institucija i građanstva u provedbi projekata i dugoročnog poboljšanja kvalitete života građana. Pritom, svi navedeni akteri djeluju skupa ili sinkronizirano s ciljem provedbe strukturnih promjena. Iako prepoznat tek u novijem razdoblju, ovaj princip je dokazao svoju primjenjivost u praksi provedbom projekata često financiranih iz EU sredstava, kao npr. Jyväskylä, Finska u provedbi projekta pod nazivom CLICQ, Barcelona u provedbi projekta 22@Barcelona, projekt QuadrupleHelix Central Baltic proveden na području Švedske, Finske i Estonije u području razvoja turizma, projekt grada Grythyttana u Švedskoj i dr.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Uz održive kulturne programe, projekte koji su u provedbi te projekte čije su aplikacije za financiranje iz sredstava EU u izradi ili već upućene neovisno o osvajanju titule EPK, suradnje s prijateljskim gradovima i partnerskim institucijama u zemlji i inozemstvu te razvijenoj svijesti o važnosti kulture za kvalitetu života u gradu, nadam se da će postupak kandidature, neovisno o rezultatu, razviti osjećaj pripadnosti i zajedništvo građana, dionika kulturne scene i donositelja kulturnih politika. Naime, svakako bi osvajanje titule Europske prijestolnice kulture ispunilo ponosom sve građane grada Osijeka, no neovisno o tomu, ono što je Osijeku danas neophodno je djelovanje izvan područja uskih, vlastitih interesa, suradnja na provedbi kvalitetnih programa i projekata i korektan rad, što je od presudne važnosti za dugoročnu održivost grada.