Irena Mikulić

Irena Mikulić, PRONI Centar za socijalno podučavanje

Irena Mikulić, PRONI Centar za socijalno podučavanje

Mladi nisu nešto što će nam se desiti, mladi ljudi nam se dešavaju

* PRONI centar već 18 godina osposobljava mlade ljude u preuzimanju odgovornosti za sebe i razvitak društva kojega i sami čine. Koliko to isto društvo, u Osijeku, prepoznaje potrebe mladih. Koja je uloga kulture u toj priči?

– PRONI Centar ove godine formalno slavi svoju punoljetnost i 20 godina od preuzimanja inicijative, pa ako hoćete i odgovornosti u području razvojnog rada s mladima u Hrvatskoj, ali i puno šire. Naši programi usmjereni su na raznolike oblike rada s mladima u zajednici, što uključuje neformalne oblike obrazovanja, jačanje njihove pozitivne slike o sebi, prepoznavanje i razumijevanje osobnih vrijednosti, učenje i primijenu znanja, razvoj vještina, poticanje novih iskustava koja doprinose osobnom napretku, te svakako poticanje motivacije kod mladih za aktivnim sudjelovanjem u vlastitom i društvenom životu. Uz izravan rad s mladima, neizostavno potičemo i stvaranje preduvjeta za razvoj suradnje u zajednici, ali i razvoj potrebnih struktura koje mogu osigurati potrebnu potporu mladima.

U kontekstu prepoznavanja potreba mladih, naša iskustva su prilično raznolika. Sva su izuzetno vrijedna, no poneka od njih su bila vrlo izazovna i kompleksna. Ova posljednja su nam pokazala da se kao društvo nedovoljno brinemo za potrebe i mogućnosti mladih ljudi.

S jedne strane smo zabrinuti za mlade, no već u sljedećem momentu pokazujemo koliko ne brinemo o njima.

Od mladih ljudi očekuje se društveni angažman i društvena odgovornost s jedne strane, no istovremeno se ne ulaže u njihovu sreću, a ona upravo proizlazi iz ostvarenja njihovih potreba. Posebice je važno uvažavanje tih potreba. Kako je „za sreću potrebno dvoje“, u ovom slučaju potrebni su i društvo i mladi.
U tom kontekstu, ne smijemo izostaviti poticanje kulturnog angažmana mladih jer je on zasnovan na stvarnim potrebama mladih, i to onim najosobnijim. Kroz poticanje kulturnog izričaja, kroz poticanje slobode unutarnjeg govora, koji je iznimno bogat i vrijedan u kulturi mladih ljudi, a za koji nisu nužno potrebne stroge propozicije, potičemo divna samoostvarenja, a u konačnici doprinosimo stvaranju sretnih pojedinaca, važnih za cjelokupan društveni razvoj.

Nisu samo ustaljeni institucionalizirani oblici kulture kultura. Dapače, kultura podrazumijeva puno više od toga.

Kultura podrazumijeva kreativnost, spontanost, gerrilski pristup u korištenju i stvaranju raznolikih alata, podrazumijeva različita mjesta na kojima se odvija i svakako podrazumijeva pozitivne osjećaje i pokretačku energiju.

Stoga, zanemariti kreativnost mladih kao resurs za razvoj, jednako je negiranju zanemarivanju čitavog društva, jer mladi jesu vrijednost društva, a kultura mladih jest društvena potreba, ali i društveni odraz.

* Osijek u svim segmentima kulture ima nešto za ponuditi. Smatrate li da je ta ponuda dovoljno usmjerena na mlade? Je li tko zakazao?

– Točno je da Osijek ima jako puno za ponuditi u različitim segmentima kulture.
No, jednako tako je točno da je Osijek sakrio i skriva kulturu, posebice kulturu mladih, i to u podrume, vlažne prostorije, garaže, zatvorene događaje i druga mjesta nedovoljne vidljivosti i/ili atraktivnosti.

Današnji mladi općenito su postali nevidljiv dio društva. No nažalost, ne samo u kulturi, i ne samo u Osijeku.
Ako me pitate tko je zakazao, rekla bih svi. I zajednica i mladi.

U mladima nema onog pokretačkog punk-a, koji se treba dešavati kada nastaju najbolja djela i velike promjene. Nema onog kreativnog bunta, koji ne treba nužno biti pogrdan i nasilan spram drugih, ali koji treba biti iskren, a od strane  društva uvažen kao poruka.

Nema hrabrosti da se istupi i iskaže kultura, pa makar ona bila sagledana i kao smetnja u društvu. S druge strane, strane zajednice, nema sustavnog poticanja te iste kulture.

Zakazali smo svi. Kao zajednica smo ostali nijemi na skrivanje mladih, nesvjesni činjenice da na taj način potičemo njihovu nevidljivost. Nevidljivost naših mladih!? Pa reklo bi se, što smo ih onda rađali?! Smeta nam glazba „s probe“ na katu iznad ili ispod, smatramo je bukom i „ne želimo to trpjeti“. Smetaju nam grafiti s porukama, smatramo ih vandalizmom. Smetaju nam umjetnici s ulice, prilazimo im ili ih zaobilazimo kao nekoga koga treba sažaljevati ili protjerati iz društva. Ukratko, ne razmišljamo što je u svemu ovome značajno, kako za mlade ljude osobno, tako i za njihovo prisustvo u društvu.
Kao društvo smo zanemarili ono što je jedino vrijedno, a to je stvaranje.

Društvo smo snažne vjere u Stvaranje, barem tako tvrdimo, a u isto vrijeme ne ulažemo u stvaranje, ili barem ne koliko bismo mogli.

Mislim da možemo i trebamo puno više.

* Kako biste učinili kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Budući da više od 20 godina aktivno djelujem u zajednici, a osobno vrlo aktivno doprinosim kulturi, na različite načine, stvarajući ju samostalno ili kroz rad drugih, uočila sam dobro uhodanu intertnost, jasnu neorganiziranost, pretjeranu opuštenost, popriličnu neodgovornost, nepotrebna sukobljavanja, jaz, pa onda i slabljene motivacije i entuzijazma kod svih onih koji odgovorno djeluju u kulturi, i žele da ona u ovom gradu konačno bude uvažena. U konačnici, primijetila sam nezadovoljstvo onih koji u kulturi trebaju uživati, odnosno sugrađana.

Voljela bih da se svi skupa trgnemo i u današnjem stanju, rekla bih slobodno, društvene dezorijentiranosti, uvidimo ljepotu kulture i stvaranja, i kao pitanje za djecu, što bi „Svijet bio bez boja?“, promislimo što je jedan grad, jedno društvo, bez art-a, bez kulture, bez mladih.

Ako želimo da kultura postane našom svakodnevicom, onda trebamo omogućiti da se dožive iskustva u kulturi, kreativci neka stvaraju, a ostali neka u tome uživaju.

Ne možemo očekivati da kulturne vrijednosti postanu svakodnevni život najšireg broja sugrađana, ukoliko im ne omogućavamo takva iskustva. Nema forme u kulturi koja nekoga neće zadovoljiti ili pak razočarati. I neka je tako, sve dok se stvara i sve dok iz svakog kulturnog izričaja postoji i najmanji osjećaj i točka učenja. Kad prestane stvaranje, kad postanemo ravnodušni, možemo očekivati kraj.

Činjenica je da u našem gradu kultura nastaje na svakom koraku, da jako puno osoba stvara, no treba ih prije svega učiniti vidljivima.

Osijek je oduvijek bio mjesto stvaranja u kulturi ali i grad čija kultura i umjetnost nikada nisu dobile dovoljno pozornosti, odnosno nikada se za njih nije znao do kraja izboriti.

Mnogi su prisiljeni svoje ideje realizirati negdje drugdje, poput izvrsnih glumaca, producenata, scenarista, pjesnika, glazbenika, likovnjaka, i dr., o uličnoj umjetnosti ne moramo niti razgovarati.

Voljela bih da se malo zapitamo do kada? Do kada ćemo čekati da se desi neko „zlato“ pa da odlučimo iskazati svoje poštovanje i podupremo znanje, vještinu, ideju, trud, ljubav i odricanje, do kada ćemo dozvoljavati da nam pokretačka energija odlazi iz grada, a povrh svega do kada ćemo odgađati zadovoljstvo, radost, ponos i pripadnost, koje osjetimo sa svakim uspješnim primjerom.

Voljela bih da uložimo u kulturu tako da ju prije svega uvažimo i istaknemo njezine vrijednosti, pa makar to bila „i ona garažna“ „neke male skupine mladih“.

Istaknimo stvaralaštvo mladih i prije njihovih velikih ostvarenja i uspjeha.

Dajmo im priliku da se izraze. Neki od njih će biti najuspješniji, neki će biti prosječni, a neki će shvatiti da nisu za to, i prepoznati ono za što jesu.
Osigurajmo im kao zajednica potporu. Dajmo im potrebnu infrastrukturu, dajmo im preporuku, osigurajmo im javni prostor, danas to barem ne bi trebao biti problem, iskažimo im poštovanje, jer samo poticanjem stvaranja možemo doprinositi novom stvaranju.

* Što mislite, koliko su mladi upoznati s činjenicom da je Osijek kandidat za titulu Europska prijestolnica kulture? Što se još po tom pitanju moglo napraviti?

– Ne želim prejudicirati u brojkama, no mislim da i ukoliko znaju, nisu svjesni svih mogućnosti za Osijek od ovog mogućeg priznanja. Ako želimo profilirati Osijek kao regionalno središte, sveučilišni centar, grad informacijskog napretka, središte urbanosti, onda trebamo istaknuti mogućnost stjecanja ovako vrijednog priznanja, kao priznanje gradu i njegovim građanima, ali trebamo znati i kako ga „nositi“.

Čini mi se da bismo shvaćanju ovog priznanja, mogli puno više doprinijeti ukoliko bismo isticali vrijednosti kulturne djelatnosti za grad i našu regiju.

Posebice bi bilo važno promovirati postojeći potencijal subkulture, street art-a, i drugih „nevidiljivih“ oblika kulture mladih.

Promocija mladih kreativaca doprinosi ukupnom potencijalu kulture i čitavog razvoja Osijeka, mijenja ozračje u gradu, i promovira lijepo.

Ono što ćemo trebati učiniti jest povećati razinu vidljivosti onoga što mladi ljudi rade. Kao zajednica možemo i trebamo jasno izraziti pozitivan stav i uvažavanje kulture mladih. Ne zaboravimo koliko energije i poduzetništva imaju mladi u sebi. Ne zaboravimo da je najproduktivnija dob čovjeka upravo dob mladih, i da se najveći napredak u bilo kojem društvenom segmentu dešava upravo vezano uz mlade ljude. Pritome nikako ne izostavljam iskustvo i potencijal starijih.

Uporno tvrdimo i puna su nam usta takvih iskaza, da su mladi naša budućnost. Ma nisu gospodo, mladi ljudi su naša sadašnjost i tako će uvijek biti! Voljela bih da to svi shvatimo.

Mladi nisu nešto što će nam se desiti, mladi ljudi nam se dešavaju. I kao takvi neizostavan su dio ovog društva, ove zajednice, ovog grada i njegove kulture.

* Multikulturalnost se često ističe kao jedna od velikih prednosti Osijeka. Koliko su te činjenice svjesni mladi Osijeka?

– Multikulturalnost se ponajviše prepoznaje kao nešto što se veže za tradiciju i etničku pripadnost, i stoga se ukupne vrijednosti kulture i multikulturalnosti nedovoljno ističu kao prednosti i razvojni potencijal neke zajednice (kod nas je to slučaj usljed događaja iz ne tako davne prošlosti). Ovakvo razumijevanje i stav o multikulturalnosti razvilo se i kod većine mladih ljudi u gradu i okolici. No treba naglasiti kako su tradicijske i etničke odrednice samo jedan segment u razumijevanju ukupne kulture i multikulturalnosti. Njihova ukupnost određuje se razinom pozitivnih vrijednosti te mogućnosti koje imaju za poticaj stvaralaštva.

Ako se multikulturalnost u našem gradu bude razumijevala kao mogućnost za stvaranje novih prilika zasnovanih na raznolikosti, bit će dobro.

Multikulturalnost možemo promatrati i kao izvrsnu podlogu za kreativnost, a ona  podrazumijeva razvoj novih prilika i kao takva osnova je svakog identiteta, pa tako i kulturnog, te kao takva siguran potencijal za kulturni i svaki drugi razvoj.

U slučaju našeg grada, bogata povijest i sve naše kulturološke odrednice, te činjenica da smo najveći grad ovog dijela Hrvatske, sveučilišni grad s puno mladalačkog potencijala, geografski dovoljno blizu 4 europske metropole, uskoro nadam se izvrsno povezani zračnim prometom i s puno više gradova u Europi i svijetu, možemo samo isticati kao naš veliki potencijal.

* Što prepoznajete kao kulturni identitet Osijeka? Je li kao takav prepoznat i izvan njegovih granica?

– Nove ideje, nova stvaranja i nova kreativnost jesu svakodnevica ovog grada, a kreativnost mladih njegov veliki potencijal. No je li on dovoljno vidljiv i prepoznat, zaključite sami.
Mi trenutno imamo priliku učiniti nešto ne zbog eventualne Titule, nego zbog nas samih, građana i grada. Imamo priliku promijeniti percepciju puno šire javnosti o nama samima, no prije svega potaknuti pozitivnu sliku sami o sebi.

Imamo divne primjere koje trebamo isticati i truditi se da ih zadržimo, poput izvanrednih i hvalevrijednih događanja „Pannonian Challenge“, „Zemlja bez granica“, „Slama“ i dr.,

Osim njih, imamo predivne pojedince i skupine mladih umjetnika koji nisu dio uobičajenog kulturnog potencijala poput nekog kazališta, muzeja, ili manifestacije, a koji su primjer življenja i voljenja umjetnosti i kulture. Pun je grad plesača, performera, DJ-a, bendova, kazališnih skupina, mladih dizajnera, inovatora i mnogih dr. Uz potencijal koji imaju Akademska zajednica, kulturne institucije, javni servisi u gradu, te primjere poput Osijek Software City-ja kao koncepta, umjetnost, kultura i sveukupno stvaralaštvo grada imaju odlične mogućnosti.

Prednost ću dati i kulturno-povijesnim, ali i kultnim mjestima, koja također trebaju dobiti veću pozornost, ali i brigu, kako bi postali infrastruktura u kulturnoj aktvnosti. Nije nužno da sve izgradimo nanovo, dapače, zadržimo dio starog i dajmo mu novi smisao.
Dosada su grad i građani uistinu bili nemarni prema povijesnim građevinama, kulturnoj baštini pa samim tim i njihovim mogućnostima. Promijenimo to. Mapirajmo što sve postoji i čemu može služiti, što možemo dodatno zaštititi.

Kroz našu Tvrđu tutnje automobili, sve što konzumirano odlažemo u njoj, dok su primjerice Tallin, Brugge, St. Petersburg, Dubrovnik, Barcelona, Pešta, Beograd, Zagreb, i mnogi drugi svoje najvrjednije povijesne jezgre zaštitili lokalnim odredbama i odali poštovanje vlastitoj kulturi.

Najjednostavnije je srušiti i izgraditi novo, no novo često ne ostavlja jednako jak dojam. A kultura i umjetnost jesu senzitivni, i zasnovani su na osjećanjima, onih koji stvaraju i onih koji uživaju u tom stvaralaštvu.

* Koje su prednosti titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome dobio?

– Zavolio bi sebe, a to je najvažnija dobit iz ovakvih priznanja. Dobio bi nove prilike, dobio bi nadam se svoje mlade ljude natrag.

* A što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– U svakom slučaju, nakon 2020. Osijeku treba ostati sve uloženo do tada. Stoga, što više svi zajedno budemo uložili u grad, i razvoj njegove kulture, veći su nam izgledi da nakon 2020. kažemo kako smo zadovoljni, kako imamo viziju za dalje, i kako želimo stvarati nove vrijednosti tu gdje jesmo, a ne negdje dalje.