Vuk Ognjenović

VUK OGNJENOVIĆ, BALETNI PLESAČ, KOREOGRAF, UMJETNIČKI VODITELJ PLESNE SKUPINE HNK, DOCENT NA UAOS

VUK OGNJENOVIĆ, BALETNI PLESAČ, KOREOGRAF, UMJETNIČKI VODITELJ PLESNE SKUPINE HNK, DOCENT NA UMJETNIČKOJ AKADEMIJI OSIJEK

O baletu i plesu se mora znati da bi se mogao voljeti i razumjeti

* U jednom ste intervjuu izjavili kako je “Osijek grad u kojem postoji izvjesni vakuum vremena u kojem baleta uopće nije bilo, tako da je i razumljivo neznanje o ovoj umjetnosti općenito.” Zašto je važno da osječki HNK uz dramu i operu ima i treću profesionalnu umjetničku granu?

– Važno je jer Osijek kao grad od preko 100 000 stanovnika jednostavno mora imati prisutnu plesnu umjetnost u svom tkivu, balet u svom teatru. Pogotovo kada se zna da su baletne predstave svugdje u svijetu najposjećenije.

Plesna umjetnost je nužna i neizbježna jer operna ili/i operetna kuća ne može postojati bez baletnog ansambla.

Tako i GK Komedija u Zagrebu ima 12 stalno zaposlenih plesača, dok Osijek ima samo 10 honorarnih a nema niti jedno jedino radno mjesto za plesača. Zamislite si primjerice grad bez ijednog nogometaša, plivača ili još bolje gimnastičara, koji usput rečeno, mora imati veliko znanje iz klasičnog baleta.

* Smatrate li da osječka kultura ima problema? Ukoliko postoji, navedite temeljni problem osječke kulture?

– Kao i svugdje, problema uvijek ima, samo ne tako puno i toliko nepotrebnih. Kako to volim(o) reći a i istina je, „vani“ ljudi koji su u kulturi ipak znaju puno više o njoj samoj. Što bit kulture jest, odnosno što bi ona zapravo trebala predstavljati. To, nažalost, kod nas prečesto nije slučaj. Činjenica da imamo na gradskoj plaći gotovo sve što se zamisliti može a niti jednog plesača, govori dosta o nama samima.

Problem kulture je što se za nas trebaju boriti oni čiji je to posao a na nama je da se borimo u dvorani i na sceni, bili mi plesači, glumci ili pjevači. Mi svoj dio itekako dajemo.

Inertnost ljudi ovoga grada veliki je problem a glavni problem kulture pored navedenog je manjak dijaloga te velika podjela među ljudima. Zapravo, sve su to problemi(teme) koje bi kultura trebala obrađivati te na taj način mijenjati ljude na bolje.

 

* Osijek je u Hrvatskoj drugi po redu u kojem se počeo plesati balet. Možemo li govoriti o tome da naš grad u tome može pronaći i utvrditi svoj identitet, u prošlosti i budućnosti baleta kojoj se stremi? Prema čemu treba usmjeriti taj identitet?

– Da, potrebno je stalno isticati kako Osijek zaista jest grad koji je drugi u Hrvatskoj imao balet na svojoj sceni.

Još manje ljudi zna da je prvi hrvatski nacionalni balet „Jela“ nastao u Osijeku a skladao ga je Bela Adamović pl. Čepinski.

To su prebitne i nepobitne činjenice koje idu osječkom baletu u prilog. Dakako, da je to bilo dok je Osijek bio prvenstveno gospodarsko pa samim time i kulturno središte. To je definitivno polazišna točka koja ima temelja za stvaranjem predispozicija ka utemeljenju jednoga pravoga profesionalnoga baletnog ansambla i utvrđivanjem već stvorenog relevantnog mjesta u kluturnom tlocrtu našega grada. Zapravo, temelj, odnosno profesionalni nukleus već imamo. Sada je na našim gradskim i inim ocima da u svojoj domeni i moći daju barem djelić onoga što neki članovi baletnog ansambla daju od sebe već punih 19 godina.

* Na koji biste način vi promicali i zaštitili taj kulturni identitet Osijeka na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Prvenstveno stvaranjem. Dakle, stvaranjem novih djela, baletnih ali i modernih, suvremenih… Okupljanjem u stvaralaštvu umjetničkog potencijala koji Osijek ima. Od glazbenih, likovnih umjetnika pa sve do samih plesača, stvaranjem novih djela ali i reprodukcijom nekih klasika. Na europskoj razini, to bi značilo upravo ono što i je bit plesne umjetnosti a to je neverbalnost.

Jedino što stranci u ovome gradu od predstava u našem nacionalnom i svim drugim kazalištima, bez imalo hendikepa mogu gledati, su plesne predstave. Jednako razumljive za Njemca, Engleza, Japanca, Hrvata, Korejca, Rusa, Bosanca ili Mađara.

Niti opera a pogotovo drama to nisu!

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti, a u segmentu onoga čime se bavite, od samoga plesa, preko koreografije do studenata Umjetničke akademije kojima predajete scenski pokret?

– Opet u stvaralaštvu, stvaranju novih umjetničkih djela. Stvaranju možda i nekih novih oblika umjetničkih djela sinergijom plesa, glazbe, glume, lutkarstva, likovne umjetnosti.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Koliko je ona potrebna Osijeku?

– Ne, imam dojam da uopće ne postoji jasna kulturna politika ne samo u Osijeku već i na razini države. Ne može se dogoditi da u Osijeku imamo primjerice Osnovnu školu za suvremeni ples a ne i za klasiku dok imamo teatar koji jednostavno ne može funkcionirati bez baletnog ansambla. Gdje da se onda ti ljudi školuju?! Zato i imamo situaciju da u osječkom ansamblu plešu balerine iz Zagreba ali i iz Čakovca koji ima baletnu školu, kao i Zadar, Dubrovnik – sve manji gradovi i to bez opernih kazališnih kuća. Kako je to moguće?!

Zašto unazad 30-ak godina, od kada nema profesionalnog baletnog ansambla u Osijeku, niti jedna jedina osoba nije postala balerinom ili baletanom (izuzev mene), nije li to strašna i porazna činjenica za grad poput Osijeka.

Zamislite da nitko nije postao slikar, kipar ili solo pjevač, u istom tom razdoblju. Kako i tvrdim o baletu i plesu se mora znati da bi se mogao voljeti i razumjeti. Govoriti o nekoj suradnji prije slaganja“kockica“ postavlja pitanje tko će s kim onda surađivati i gdje su ti umjetnici i znalci te kakva je kvaliteta onda finalnog proizvoda. Suradnja pak pravih profesionalaca prijeko je potrebna gradu jer samo takva umjetnost može izvući ovaj grad iz umjetničke i svekolike letargije.

 

* U čemu vidite kulturnu raznolikost u Osijeku, a koja bi mogla presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture? Ima li Osijek svoje mjesto u procesu kulturne integracije, a u odnosnu na balet kao granu umjetnosti koja se ponovo njeguje u Osijeku?

– Prvo, definitivno smatram, da bez službenog ma kako malog baletnog ansambla Osijek nema uopće šanse za dobivanjem titule prijestolnice kulture jer ne nudi ništa od 1 grane umjetosti. Dakle u startu nema 30% od kulture unutar jednoga teatra. Kakva je situacija u književnosti, likovnim umjetnostima, galerijama i muzejima ne znam.

Znam samo, iz iskustva, putujući po svijetu da je ples umjetnost koja se najviše nudi strancima, razumljiva je svima.

Mjesto u procesu kulturne integracije Osijek bi svakako morao a nadam se da će i imati upravo preko neverbalne, plesne umjetnosti.

* Ako Osijek prođe kandidaturu i osvoji tu prestižnu titulu “Europska prijestolnica kulture”, raspolagat ćemo milijunima eura kako za programe tako i za njihovu izvedbu. Prema vama, što treba u Osijeku izgraditi, koje infrastrukturne projekte odnosno programe kako bismo opravdali tu titulu?

– Ako mene pitate a pitate (smijeh) onda definitivno Plesni centar, odnosno školu u kojoj će biti dovoljno dvorana za kvalitetnu nastavu. Znači, zgradu ili prostor sa pravim plesnim podovima u kojoj bi trebalo otvoriti Osnovnu i srednju školu za klasični balet, suvremeni ples i narodne plesove.

Osijeku je potrebna i nova baletna dvorana u HNK, budući da trenutno koristimo malu dvoranu bez adekvatnog plesnog poda.

Pored toga, nevezano uz balet, od kina Urania napravio bih još jedno dramsko kazalište, jer je savršeno za takvo što te bih osposobio kazališno-koncertnu dvoranu KC Osijek.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon te 2020. godine?

– Sve gore navedeno. Od baleta, u najmanju ruku nova baletna dvorana u HNK, kao i zaposleno barem 5 parova u baletnom ansamblu. To je ono što treba sada, trebalo je i prije 40 godina i uvijek će trebati da bi se Osijek zaista mogao s pravom nazivati kulturna metropola. Samo to, ne više ali ne niti manje! Dakle, ukratko, baletni ansambl i baletna škola. Nešto što nikada nismo niti smjeli izgubiti a sada je vrijeme da se isto konačno i vrati.

* Gdje vidite svoju ulogu u unaprijeđenju kulture grada? Imate li planove u organizacjiskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Vidim se u ulozi osobe koja ukazuje onima koji mogu nešto promijeniti da je ovo što „imamo“ vrlo malo.

Kapacitet sam u neku ruku već podigao dovođenjem profesionalnih balerina u Osijek, slanjem na školovanje u Zagreb buduće osječke balerine te stvaranjem novih zaljubljenika u baletnu umjetnost.

Stvaranjem novih baleta ali drugih predstava svih vidova plesne umjetnosti, širenjem predivne po meni najljepše umjetnosti na svijetu.

 

 

Join the conversation! 3 Comments

  1. Bravo Vuk. Pravi grad zasluzuje pravi balet!

    Odgovori
  2. Da, balet je jeda od najljepših umjetnosti! Čestitam Vuku na svim naporima da našem gradu podari ono što mu nedostaje. Bravo i samo naprijed!

    Odgovori
  3. Ovakvi ljudi mijenjaju svijet! Mogu samo reći bravo Vuk!!!

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s