Vjekoslav Janković

Vjekoslav Janković, doc. art. Vjekoslav Jankovi na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, glumac i redatelj, ravnatelj drame u HNK-u 2011-2015

Vjekoslav Janković, doc. art. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, glumac i redatelj, ravnatelj drame u HNK-u 2011-2015

Osijek je već jako dugo Europski grad kulture

* Osijek je kandidiran za važnu titulu Europska prijestolnica kulture. U čemu vidite osječku kulturnu raznolikost koja bi mogla presuditi u dobivanju te titule? Koje mjesto naš grad zauzima u procesu kulturne integracije, a u segmentu scenske kulture koju provodi Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku?

– Osijek svoju kulturnu raznolikost danas zahvaljuje činjenici što  kao sveučilišni grad ima veliku populaciju mladih ljudi i visoko obrazovanog profesorskog kadra u odnosu na ukupan broj stanovnika.  Isto tako grad posjeduje institucije i materijalnu baštinu koja je mjerljiva s puno većim europskim gradovima.
Kazališta, galerije, škole, fakultete, kupališta, spomeničku baštinu, stadione, igrališta, hipodrom,  parkove, Tvrđu, Dravu, Zoo vrt i mnoge zgrade koja pričaju tisuću priča svakom  dobronamjernom slušaču.  Kada ugošćavam naše goste iz inozemstva primijetim njihovo oduševljenje upravo u tom detalju, kada  ulaskom u grad i njegove prostore otkriju sve njegove sadržaje, institucije, arhitekturu, njegovu povijesnu utemeljenost, secesiju, Bauhaus, barok, ožiljke ratova, prošlih sistema i političkih uređenja, a onda odlaskom na šetnicu uz Dravu sretnu cijeli grad. Jednom prilikom mi je poznanik iz prekrasnog europskog  Munchena gledajući panoramu grada, jednog proljetnog predvečerja, iz smjera Zoo hotela, rekao „ovdje se može živjeti“.

Posebna je i povezanost ljudi sa sadržajima grada koju možete dotaknuti, vidjeti kada bake vode unuke na prepunu Kopiku u ljetnim mjesecima ili kada se pola grada okupi na ljetnim predstavama, OLJK-u, Sajmu antikviteta u Tvrđi ili Pannonian Challengu.

Takav „Mitspiel“ ljudi i grada ne može vas ostaviti ravnodušnim pa se onda i vi kao stranac jednostavno uklopite u ta događanja. Kako ne spomenuti povezanosti grada s prekrasnim okruženjem  i svim čudima Kopačkog rita, Baranje, Drave… Osijek zahvaljujući svojem geografskom položaju, povijesnoj utemeljenosti prema istoku i zapadu, ima nezadrživu potrebu sudjelovati u suvremenim kretanjima što se opetuje kroz povijest grada, kada su naši ljudi počesto bili nositelji suvremenosti u književnosti i izdavaštvu, glazbi, slikarstvu, kazalištu…
HNK je svojim programima , a posebno mogu govoriti u protekle četiri godine koje sam kao ravnatelj drame doživio iz prvog reda, imao  na programu cijelu lepezu događanja, od obljetnica, književnih večeri, koncerata, humanitarnih, znanstvenih, županijskih, gradskih, regionalnih i međunarodnih skupova , da ne govorim o redovnim programima dramskih, opernih i baletnih predstava u kojima su sudjelovali umjetnici doslovno od Japana do Amerike.

HNK u Osijeku zbog svog geografskog položaja i povijesne povezanosti ima odgovornost spram velikog prostora i ljudi koji prema  njemu gravitiraju, što se vidi u našim programima.

 

U proizvodnji naših predstava imamo ljude iz svih krajeva Lijepe naše, ali i iz drugih  država.  Naša kulturna  politika i obveza je biti prisutan s našim programima u širem okružju,  pri tome ne mislim samo na festivalska gostovanja ili na velike gradove nego također i na publiku u mnogim manjim mjestima naše i susjednih nam država.
Isprepletenost ljudi koji sudjeluju u proizvodnji naših programa stvorila je tolerantno i izbalansirano okružje koje rađa predstavama koje afirmiraju čak i kada govore o teškim i osjetljivim  temama.
Moram evocirati  cijeli niz predstava koje su po prvi put donosile teme, žanrove i sadržaje koje  druge  nacionalne kuće do tog trenutka nisu  prepoznale, ali su nas mnogi potom slijedili.

Poneke su predstave  čak i na europskom nivou prve tematizirale određenu povijesnu građu, odnose , vrijednosti i žanrove.

Nama se to ne čini tako velikim zato što su mnoge teme vezane uz ova naša panonska raskrižja, ali ponekad su sadržaji naših predstava gorke pilule koje se tiču i europskih povijesnih kretanja ali i referentne suvremenosti. Možda i zato što unatoč naših austrougarskih kinder štuba, posjedujemo još i malo one hrvatske gordosti. Mogu zaključiti da naš jedinstveni kulturni identitet jest poseban i bogat, isprepleten mnogim civilizacijama i tijekovima povijesti, mi kao takvi i jesmo interesantni svijetu i imamo mu puno toga za reći ili da ilustriram nije Englezu interesantno vidjeti kod nas  Hamleta onako kako ga oni rade nego da ga radimo onako kako ga mi vidimo.

* Što smatrate da će Osijek i osječki HNK sve dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Što ćemo dobiti, kako da vam odgovorim, oduvijek smo više davali i hranili  druge nego što smo pomoći trebali, tako da što dobijemo dobro dobijemo.  Ali demagogiju na stranu i budimo realni, prije svega dobivamo VIDLJIVOST, medijsku dakako jer u ovom vremenu kada su informacije sve, imamo jednu zakrčenost medija „smećem“ koje buja i ne može se „delitati“ dok prava i afirmativna informacija teško prodire i prinuđena je voziti se lokalnim cestama do medijskih centara. Svakodnevno vidimo kako nekakvi  upitni projekti i „licike“ dobivaju termine od „Dobro jutro“ do Poljoprivredne emisije i Dnevnika, a mnogi od nas kojima je neophodno izaći na tržište ne možemo dobiti svoj prostor. Jednako je tako i kulturi i gospodarstvu, kao da nemamo kamere, internete i autoceste. Do naših nacionalnih Dnevnika dođe iz Osijeka jedna vijest i to u pravilu uvijek pobijedi ona crna. Dobro je uvijek jednostavnije i manje šareno i manje interesantno medijima nego zlo.

Ili naprosto kamere odu tamo gdje se nešto kuha ili toči, tako da imamo cijelu famu da se kod nas samo dobro kuha i pije dobro vino, da, istina je, kvalitetno živimo, ali mora im se reći kako pravi Šolja iznosi kulen onda kada dođu gosti, a za drugi dan može i granatir tijesto.

Uspijevamo se mi probiti kroz taj medijski tjesnac i doći do Beča, Budimpešte, Sarajeva, Beograda, Londona i dalje, ali ovom prilikom možda otvorimo neke nove koridore ili popunimo barem postojeći C-5. Mislim ponajprije na politiku koja bi poput semafora na zelenom valu imala omogućiti protok i plasman (što poneki i rade) proizvoda i usluga, a ne da nam kao na križanju s Drapšinovom pale crveno svjetlo pa moramo stati, a počesto se onda i nesreće događaju jer kada se naglo zakoči ljudi se i sudare. Mislim kako bi nam,  prije spomenuta vidljivost i izloženost  u ovom slučaju doprinijela da nam više pale zelena svijetla kako u kulturi tako i u gospodarstvu. Nije li to pravi i jedini posao političara  u cijelome svijetu,  potpomoći  i stati  iza proizvodnje u svojim krajevima, koje zastupaju.


* Može li se reći kako je Hrvatsko narodno kazalište sposobno učiniti kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana? Na koji način to može učiniti i zašto je to važno?

– Osobno već neko vrijeme priželjkujem jedan Europski fond koji bi nam omogućio   predstavu koju bismo radili sa svojim susjedima iz Mađarske,Vojvodine i BiH. Mislim na jedan određeni tekst koji se tiče nas i naših susjeda, a pri tome bi i prosvjetitelji iz svijeta koji nam dolaze prodavati bolji život, puno naučili, naravno o nama, ali i o sebi . Svijet bi bio bolji.
Naravno, vratio bih princip koji smo imali na Osječkom ljetu kulture s Unterstadtom, kada smo uz potporu mnogih sastavnica grada uspjeli napraviti prekrasnu ambijentalnu predstavu i onda je na jesen prenijeli na pozornicu HNK Osijeka, Splita, Rijeke, Dubrovnika, Novoga Sada. Stigli bismo  mi i do Njemačke i Zagreba samo da smo još malo „vremena“ imali.

Osječko ljeto kulture iskoristiti kao platformu koja bi pokazala kulturnu raznolikost grada i prezentirala je kao turistički sadržaj i brand, važan za identitet grada.

Iskoristiti produkcijski potencijal OLJK-a tako da ga koristimo kao filtar najboljih proizvoda u kulturi grada (plesnih skupina, performera, street arta sve do HNK  i Umjetničke akademije). Osječka promenada i Tvrđa  mogli bi biti otvorene pozornice poput promenade Alte Donau u Beču gdje ste mogli susresti cijeli grad na plesnim večernjim programima, koji su se tamo događali.
Pokrenuti plesnu scenu i redovite mjesečne termine u kojima bi se igrale recentne plesne predstave jer za njih imamo publiku. Naravno i srednju školu za suvremeni ples otvoriti.

Ples je čudo i liječi, tako ne bi bilo zgorega organizirati u HNK-u plesna druženja da ne kažem balove koji plesnim podijem prekriju cijelo gledalište i uzvanici ispune plesom cijeli prostor, od svečane lože do hinter bine. Ah, da, naravno, u lože se unose stolići kako bi se oni koji nisu za ples imali čime baviti dok kibiciraju.

Postavljati  više predstava  za srednjoškolsku i studentsku publiku .
Apsolutno omogućilo bi se TV i radio snimanja naše produkcije  (UAOS, Dječje kazalište… ), ali i manjih igranih TV i radio formata za koje već sada u ovome gradu imamo i ljude i opremu.
Iskoristiti produkcijski potencijal HNK za cijeli niz programa od UAOS do manjih kazališnih skupina i renomiranih društava poput Osijek 1862. Time bi HNK i operativno bio centralna institucija kulture kao platforma za produkciju u kulturi, istoka Hrvatske.
Mi u HNK-u smo u prošloj sezoni radili predstave za publiku koja inače ne gravitira nama, s ciljem da se približimo najširem broju naših građana. Mogu reći da smo jednim dijelom i uspjeli jer uz dodatni minimum ulaganja u dodatnu promidžbu  (opet ta medijska vidljivost) mogli smo i više.

* Smatrate li da postoji problem s kojim se suočava  kultura u Osijeku? Koji je njezin temeljni problem, ako postoji?

– Situacija trenutka današnjeg se najbolje može ilustrirati primjerom nekadašnje Obrtničke zadruge nedaleko od HNK ili nedavno zatvorene trgovine Vodovoda na uglu Županijske i Gundulićeve.
Naime, pošao sam tamo kupiti gumice za slavinu u kuhinji i našao radnju Vodovoda na njenom mjestu, ali prekrivenu prašinom i zatvorenu. U velikoj trgovini za slavine i sanitarije nedaleko, u koju sam se zatim uputio, kratko su mi odgovorili da oni gumice za naše  slavine ne drže. Da, mi smo ukinuli tu malu trgovinu umjesto da smo stali iza nje, te da je ona evoluirala na viši nivo i bila konkurentnija, danas bi bila na usluzi svima.

Mislim da je vrijeme da stanemo iza naših institucija, proizvoda i ljudi, a ne da odmah stavimo ključ u bravu.

Ne govorim  to zbog trenutačne krize i potrebitih sredstava za osnovno funkcioniranje HNK ( kako platiti struju i grijanje) nego zbog principa koje bismo konačno trebali mijenjati. Govorim o evoluciji i oslanjanju na naše zaposlenike odnosno na profesionalce i kompetentne ljude koje treba prepoznati, evaluirati, stimulirati i podržati da iznesu svoje ideje koje će pospješiti funkcioniranje institucija, čak i onda kada to u prvom koraku može značiti ulaganje.

Recimo, zapošljavanjem još jednog djelatnika možete ponekad udvostručiti produkcijski kapacitet i zaraditi puno više nego otpuštanjem nekoliko njih.

Zapošljavati, a ne otpuštati.

* Grad koji bude izabran za ovu prestižnu titulu dobit će znatna sredstva za programe i njihovu provedbu. Što biste vi konkretno izgradili u Osijeku, koje infrastrukturne projekte kako biste opravdali tu titulu?

– Neophodna je još jedna pozornica u gradu, a mislim da je planirana u KC-u kod Eurodoma što bi bila idealna lokacija na kojoj bi mogla zaživjeti nova scena za mlade. U Domu HV-a također ima dobra kazališna dvorana koja bi se mogla više koristiti.

Brojni su programi koje svakodnevno proizvodi UAOS koji zavređuju svoj prostor, ali isto tako i drugi proizvođači izvedbenih umjetnosti  u našemu gradu.

Ovdje bih rado evocirao STUC krajem osamdesetih kada je postojala jedna predivna kreativna energija koja je uspjela između ostaloga dovesti u Osijek i Eurokaz, kojega smo nazvali Posteurokaz, dovelo se u Osijek  velika imena tadašnje svjetske scene. Kulturno čudo koje se tada događalo u Osijeku mnogim danas uglednim umjetnicima, profesorima, dekanima, ravnateljima, znanstvenicima omogućilo je prve javne korake, a uz sve nas prošlo je tim prostorima pola grada ili bar svi koji su u ono doba imali u sebi kreativno htijenje. Mislim da svi koji se sjete tog iskustva mogu reći da je Osijek već jako dugo Europski grad kulture.
U to vrijeme su uistinu mnogi putovi prolazili kroz Osijek i Osijek kao kulturni centar je bio vidljiv na vrlo širokom prostoru.  Mislim da moramo ponovo dobiti tu frekventnost.

 

Nosioci  kulture koja je onda pomicala kule i gradove bili su profesori, studenti, amateri, performeri,  street-artovci te mislim da ih i danas moramo vratiti na velika vrata u grad, dati im prostor i podršku.

Upravo za ovakvu širu platformu potrebna je ta scena KC-a i vjerujem da bi radila 24 sata dnevno.  Ali prije svega  ne otkrivati toplu vodu i činiti revolucije nego prihvatiti postojeće institucije i njima dati podršku jer tu se danas nalazi infrastruktura i ljudski resursi koji su nam potrebni, a nikako dovoditi nekakve čudotvorce koji će nam prodavati kao na divljem zapadu čudotvorne napitke.
Ime grada tada bismo urezali zlatnim slovima na kulturnoj karti Europe i dobili bismo kulturalnu  autocestu , odnosno koridore za izvoz i razmjenu naših proizvoda, što bi uvelike djelovalo na sve segmente života i proizvodnje.

Ali moramo shvatiti da su ljudi  u HNK-u, UAOS-u i drugim institucijama ovoga grada na najvišem nivou i da moramo stati iza njih. Naši profesori, programeri, likovnjaci, glazbenjaci, grafičari, stolari ne moraju čekati nagrade i priznanja u metropoli i izvan granica RH da bismo ih prihvatili kao takve, najbolje na svijetu.

HNK je u proteklim godinama dobio niz priznanja da smo najbolji, ali dobili smo ih samo zato što smo se usudili napraviti nešto više i stoga  jer smo mi znali da smo najbolji i usudili se.
Takav  pozitivan stav i prepoznavanje kvalitetnih i sposobnih među nama je jedini pravi put. Normalno uvijek postoje oni sa uzrečicom „o to je problem,“ ili „to nije u opisu mog radnog mjesta“, ali i oni se mogu  uklopiti i naći svoje mjesto i pogledamo li bliže, hvala bogu, takvih je puno manje.  Negativna selekcija , ponekad u nekritičnim materijalističkim epohama, događa se da se takvi usude  to glasnije reći i čak profitirati, ali to su prolazna čuda za koja moramo kad-tad preuzeti odgovornost.

* Koji je uopće najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka i koji je njegov kulturni identitet? Prema čemu, po vašem mišljenju, taj identitet treba usmjeriti?

– Kulturni identitet promicati nizom predstava i projekata koje možemo napraviti našim snagama, a koristiti cijeli genealoški potencijal naših ljudi jer genealogija Osijeka je genealogija Europe.

Protkanost Osijeka raznim kulturama, prebogatom poviješću, koridorima ka istoku i zapadu su nešto što se događa samo ovdje i možda samo sad, na ovaj način, i trebamo iskoristi taj ogromni kreativni bazen koji svojim pričama može zadiviti cijeli svijet.

Konkretno na nivou stambenih četvrti volio bih da se u kvartovima kao što je „VBK“ gdje imamo desetak lokala koji „zjape“ i kradu bogu dan , daju kreativcima za jednu kunu.  Zašto ne bismo omogućili da se u tim lokalima podučavaju glazbeni instrumenti, daju instrukcije iz matematike, kreativne radionice, uslužni privatni vrtići koji bi radili 24 sata i razni drugi projekti.  Zar ne bi tako bilo bolje nego da nam djeca vise ispred kladionica i bircuza. Ne bi li bilo ljepše da čekaju u redu za sat gitare.

U suradnji s Turističkom zajednicom proizvesti cijeli niz izvedbenih programa koji bi bili uklopljeni u povijesno relevantne prostore. Postaviti govorne automate na kojima bi se mogli poslušati tekstovi vezani za te prostore.

Otvoriti muzej ratne povijesti grada, kao muzej stradanja grada kroz povijest ratova koji su ga pogodili . Koristiti jednu od postojećih zgrada (OLT, stari Poljoprivredni fakultet, možda Kožara …) na kojoj su vidljivi tragovi stradanja. Multimedijski interaktivnom postavkom ispričati i tu priču grada za koju ne sumnjam da bi se vrlo brzo našla na popisu popularnih školskih ekskurzija.
Prohodnost službi , povezivanje institucija u kulturi, prosvjeti i gospodarstvu su  kvalitete koje bi nam trebale ostati kao tekovine nominacije za Europsku prijestolnicu kulture.
Na duhovnom nivou očekujem kako ćemo imati  više pouzdanja i hrabrije stati iza svojih kadrova i efektivnije prepoznavati kvalitete u svom okružju.  Pozitivna energija koja bi bila vjetar u leđa svim građanima i institucijama ovoga grada kako bi  ponosno stali iza sebe i svog grada, kao intelektualnog i kulturnog centra ravnopravnog s metropolama.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s