Siniša Kovač

Siniša Kovač, dopredsjednik Hrvatskog društva kulturnog turizma CroCulTour, redatelj kazališno turističke predstave "Zaboravljena Tvrđa - Vinski trg"

Siniša Kovač, dopredsjednik Hrvatskog društva kulturnog turizma CroCulTour, autor projekta “Zaboravljena Tvrđa” i redatelj kazališno turističke predstave “Vinski trg”

Essekerski duh nije zaboravljen, tradicija zasnovana u bivšoj monarhiji je sastavni dio današnje kulturne raznolikosti grada Osijeka

* Autor ste projekta “Zaboravljena Tvrđa: Vinski trg”. Kome je namijenja ova predstava i što očekujete od nje?

– Zaboravljena Tvrđa – Vinski trg je interaktivna kazališno turistička predstava nazvana po starom imenu za Trg Sv. Trojstva koji se nekad zvao Weinplatz ili Vinski trg. Namijenjena je građanima Osijeka, ali i svim posjetiteljima i turistima koji dolaze u naš grad i žele nešto naučiti o povijesti osječke Tvrđe i samog Grada, a pri tome se dobro zabaviti. Zaboravljena Tvrđa je krovno ime za projekt kulturnog turizma, unutar kojeg je i Vinski trg kao prva u nizu kazališno turističkih predstava.

Cilj ovog projekta je razviti konkurentnu i inovativnu ponudu kulturnog turizma kroz realizaciju novog proizvoda – kazališno turističkih predstava – koji promiče slojevitu kulturnu baštinu grada Osijeka.

Cilj nam je i zapošljavanje mladih kroz realizaciju projekta, njihovo zadržavanje u Slavoniji i Baranji, te pokretanje kreativne ekonomije kroz realizaciju inovativnih proizvoda i usluga kulturnog turizma te novih poslovnih modela. Za cijelu priču su nam bitni i vinari Osječko – baranjske županije, jer je scenarij predstave kreiran na način da vinari po završetku priče sudjeluju u prezentaciji proizvoda naših vinogorja. Očekujemo da vrijednost ovog projekta prepoznaju naši sugrađani ali i nadležne institucije, jer samo zajedničkom sinergijom on ima svijetlu budućnost.

* Na njoj ste surađivali s mnogo partnera, a možda najzanimljiviji i najvidljiviji su bili studenti Umjetničke akademije u Osijeku. Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– U kazališno turističkoj predstavi Zaboravljena Tvrđa – Vinski trg igra pet studenata glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku. UAOS je rasadnik mladih, talentiranih umjetnika kojima sudjelovanje u ovakvim van nastavnim projektima može biti dobro došlo iskustvo i svojevrsna priprema za realitet u kojem novaca za kulturu ima sve manje, javno subvencionirana kazališta su većinom popunjena i teško zapošljavaju nove glumce, nezavisni projekti temeljeni samo entuzijazmom gasnu brzo poput svijeće na vjetru, a tržište diktira sve segmente naših života, gdje ni umjetnost nije/ ne može biti pošteđena.

Potrebno je stalno pronalaziti nove forme, ponekad spajati i nešto što nam se čini nespojivo.

Osječka kulturna politika je na žalost neodvojiva od kulturne politike Republike Hrvatske, koja se suočava sa gore navedenim problemima i još mnogima. Suradnja najšire platforme kulturnih dionika je slaba i sporadična, ali tako je na makro razini. Na mikro razini je ona puno propulzivnija i življa. Osijek nije veliki grad i one odluke koje se mogu donijeti na nižim razinama odlučivanja, donose se relativno brzo. To je jedna od prednosti Osijeka.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Na ovo pitanje postoji puno, nogometnim žargonom rečeno „prvoloptaških“ odgovora, poput financija, nezainteresiranost građana itd. No, kada pogledamo da u gradu postoji niz uspješnih kulturnih manifestacija i događanja koji su pokrenuti s minimalnim financiranjem, vidimo kako nije problem u financijama. Također, ako pogledamo da se na recimo OLJK-u gotovo uvijek traži karta/mjesto viška, shvatimo da nije točno kako su naši sugrađani nezainteresirani za kulturu. Zainteresirani su, itekako.

Problem je u stanju duha. Potenciraju se negativizam i malodušnost. Samopouzdanje nam je na niskim granama. Skloni smo omalovažavati uspjeh, a sve negativno uzdizati kao krunski dokaz da se ništa konkretno ne može promijeniti na bolje.

To jednostavno nije točno. Na ovaj problem trebaju reagirati čelni ljudi u Osijeku, ali i svi mi ostali.

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka?

– Daljnji razvitak kulturno-kreativnih industrija u gradu, jer upravo one su sektor velikog potencijala. Prema Europskim podacima, upravo te industrije zapošljavaju najviše mladih.

Osijek je sveučilišni grad u kojem stasaju mlade generacije koje će u budućnosti biti temelj našeg društva.

Približiti kulturu tim mladim ljudima i usaditi im ljubav prema njoj je veliki zadatak.

* U fokusu vašega projekta su Tvrđa, barunica Paulina Herman i teme vezane uz razdoblje kada je upravo Tvrđa bila centar Osijeka. Treba li Osijek svoju kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture temeljiti na tom dijelu kulturnog identiteta? Što vidite kao osječki kulturni identitet?

– U razdoblju o kojem govorim kroz predstavu Zaboravljena Tvrđa – Vinski trg, Tvrđa je bila multietnički dio grada u kojem su živjeli uz Hrvate i doseljenici iz brojnih današnjih Europskih država. Tvrđa je tada imala obilježje internacionalnog dijela Osijeka. U Tvrđi su otvoreni gimnazija, tiskara i njemačko kazalište sa stalnim postavom, uvedena je ulična petrolejska rasvjeta, proveden je javni vodovod i kanalizacija, pa su Slavonci i Osječani Tvrđu s pravom nazivali “Metropolis urbs.” Nažalost, brojni ratovi koji su nas od tada zadesili, pa i pojedini režimi, ostavili su svoj trag.

Osijek je sve manje multietnički grad. No ipak, danas s ponosom možemo primijetiti kako je ovo razdoblje ostavilo veliki i neizbrisiv trag na kulturni i javni identitet grada.

Essekerski duh nije zaboravljen, tradicija zasnovana u bivšoj monarhiji je sastavni dio današnje kulturne raznolikosti grada Osijeka. Ali ova tradicija nije jedino čime se možemo podičiti. Upravo bogatstvo kulturne raznolikosti čini temeljnu odliku osječkog kulturnog identiteta. S jedne strane imamo bogatu kulturnu baštinu i povijest, tu su Europska avenija, barokni biser Tvrđa, brojne kulturne institucije, kazališta, muzeji, sveučilišta ali i manifestacije od OLJK-a do Pannonian Challenge, te udruge koje svojom djelatnošću pridonose ovoj raznolikosti.

* Na koji način taj identitet promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Puno je važnije da smo mi, građani svjesni vrijednosti tog identiteta i da taj identitet zaista doživljavamo kao dio sebe. Jer kad posjetitelji dođu u Osijek, rijetko kad na prvu čujete nešto negativno. Osijek je lijep, manji srednje europski grad.

Brojni parkovi, šetnica uz Dravu, Tvrđa, sve vam je na dohvat ruke, gostoljubivi ljudi, izvrsna hrana. No, ako mi sami to više ne vidimo, kako da to promičemo?

* Koje su prednosti ove titule? Što bi Osijek njome mogao dobiti?

– Na stranu određene/dvojbene financijske dobrobiti i mogući kozmetički makeover grada. Najveću prednost vidim u vraćanju samopouzdanja među građane, ponos i promjenu svijesti na bolje, na pozitivu, na djelovanje. Također dobrobit vidim i u tome da nam ova titula može dati vjetar u leđa i osnažiti razvitak kulturnih industrija u gradu i pokrenuti zapošljavanje ljudi unutar njih.

Zapošljavanje ljudi i njihov ostanak u Osijeku je nešto što nam definitivno treba.

Tu je naravno i prepoznavanje Osijeka u svijetu kao poželjno kulturno i turističko odredište.

 

* Što u Osijeku treba izgraditi, odnosno koje programe pokrenuti kako bismo opravdali ovu titulu?

– Treba konstantno graditi suradnju šire platforme, te razvijati međusobno uvažavanje i razumijevanje među svim kulturnim dionicima u Osijeku. Završiti kulturni centar u Eurodomu. Aktivirati pojedine građevine industrijske baštine za kulturne industrije i udruge koje se bave kulturom i umjetnošću.

S obzirom da smo ušli u drugi krug izbora za Europsku prijestolnicu kulture, za očekivati bi bilo da se pokrene neki vid javne rasprave, niz tribina i kampanja upoznavanja građana s prednostima i nedostacima navedene titule.

No, čini mi se da će ova kandidatura ostati u sjeni jednih drugih izbora, čiji rezultati su puno opipljiviji i bitniji za određene dionike.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Zadovoljni i ponosni građani Osijeka.