Robert Raponja

Robert Raponja, prodekan za međunarodnu i međuakademijsku suradnju Umjetničke akademije u Osijeku

Robert Raponja, prodekan za međunarodnu i međuakademijsku suradnju Umjetničke akademije u Osijeku

Od osječkih mlađih kreativaca očekujem da budu poduzetniji i iniciraju rast kreativnih industrija za kojima naši prostori vape

* U sedam godina koliko ste izvanredni profesor glume na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, ali i građanin Osijeka sigurno ste stekli uvid u većinu njegovih kulturnih djelatnosti. Koji je njihov najveći potencijal?

– Najveći potencijal u kulturi i umjetnosti nalazi se u kreativnim pojedincima i grupama koji se bespoštedno zalažu da kroz svoje djelovanje promiču prepoznatljive estetske i općeljudske vrijednosti. Osobno podržavam one kretaivce koji žive za umjetnost i kulturu, koji su spremni nadahnuto raditi te nadvladati sve prepreke i svojim ustrajnim i požrtvovanim radom bude i na neki način uznemiruju sredinu u kojoj djeluju. Takve pojedince i grupe prepoznajem u Osijeku, među svojim studentima, u književnim krugovima, među kazališnim, likovnim i glazbenim umjetnicima.

Vrijeme je kad se prema kulturi i umjetnosti moramo nadasve odgovorno ponašati.

To nije polje na kojem se uspijeva preko noći, već ustrajnim radom. Zalaganjem i opetovanim  kreiranjem dolazi se do vrijednih i uzbudljivih rezultata. Uvjeren sam da kultura ima pokretačku snagu u društvu, ona služi demokratizaciji društva, ali od osječkih mlađih kreativaca očekujem da budu poduzetniji i iniciraju rast kreativnih industrija za kojima naši prostori vape.

* Identitet treba pronaći, u tvrditi i usmjeriti. Što Vi prepoznajte kao osječki kulturni identitet?

– Osječki kulturni identitet nije teško odrediti, on se očituje u otvorenosti grada prema različitim tendencijama koje se izmjenjuju, nadopunjuju, a samim time grade i stalno preoblikuju kulturni krajobraz.

Kulturni identitet nije dobro postaviti kao dijagnozu, već bi ga trebalo uvijek nanovo preispitivati, domišljati.

U Osijeku se njeguje i čuva kulturna baština i  tradicionalni oblici umjetnosti kroz institucionalnu organiziranu kulturu i oblike kulturne djelatnosti kao što su  likovnost, književnost, kazalište, glazba..,  ali otvaraju se i  prostori za nove oblike umjetničkog izražavanja i suvremenog  razumijevanja kulture  kao skupa različitih djelatnosti, od načina svakodnevnog života, kao što su kultura prehrane ili kultura stanovanja, sve do kulturnog turizma. Osijek je gostoljubiv grad u kojem je lijepo živjeti. Kultura se u Osijeku shvaća kao integralni dio života svakodnevnice, dio života svakog građana, i stoga je logično da se kulturni identitet očituje u  multikulturanosti, tolarantnom i dobrohotnom načinu ophođenja. Kultura uspijeva savladati napetosti između postojećih kulturnih dobara i onog što se još može i mora napraviti…

* Pokretač ste Međunarodnog kazališnog festivala mladih, osnivač odgojno-obrazovne kazališne Udruge FERR, a na osječkoj Umjetničkoj akademiji ste pokrenuli festival kazališnih akademija – Dionizijev festival. Jesu li to dovoljni načini da oni koji stvaraju kulturne vrijednosti iste učine dijelom svakodnevnog života najšireg broja građana? Koja je uloga lokalne samouprave?

– Međunarodni festival kazališnih akademija Dioniz je po mnogo čemu jedinstven u Hrvatskoj. Okuplja veliki broj akademija i studenata, kao i njihovih profesora, koji tijekom trajanja festivala izmjenjuju znanja, vještine i iskustva iz svih oblasti kazališnog medija. Taj festival je visoko pozicionirao kazališni odsjek Umjetničke akademije u Osijeku na međunarodnom planu i ubilježio je grad Osijek i Đakovo na međunarodnu kazališnu kartu.

Naš fesitval nastoji razbiti mnoge barijere i predrasude u pojimanju glume i kazališta, kao i o procesu studiranja glume.

I u Osijeku i u Puli gdje sam prije djelovao kao kulturni poslenik, redatelj i kazališni pedagog nastojao sam i trudim se poticati međunarodne razmjene, i međunarodno propitivanje kazališnog medija, sve u cilju stvaranja kazališnog metajezika, koji nadrasta granice zatvorenosti kazališnog medija samo u jezik. Suvremeno kazalište traži novi kod komunikacije, kako u tematskom, sadržajnom, tako i u izvedbenom smislu.

Dioniz je otvorio prostor istraživanja, usavršavanja, širenja informacija, i donosi brojne studentske predstave koje su i društveno i politički i estetski angažirane.

Mladi kroz kazališni medij aktivno  izražavaju svoju želju za kvalitetnom i smislenom komunikacijom, i to je ono što me raduje. I njihova energija je pokretačka, svježa, osebujna, često nepredvidiva, ali uvijek inspirativna.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Je li tko zakazao?

– Kulturna politika bazira se na temeljnim vrijednostimama, a te vrijednosti kao i misija i vizija upisani su u Strategiji kulturnog razvoja Osijeka gdje su jasno određeni prioriteti kao opći  tako i konkretni ciljevi. Nužno je bilo stvoriti Stategiju kulture kako bi ista  u narodnom periodu mogla zaživjeti.

Pitanje je kad i kako će se materijalizirati ideje koje su u strategiji  nagovještene i određene.

Ono što je bitan pomak je to da se uz ovakvu postavljenu kulturnu politiku nadraslo  pragmatičan politički utjecaj na kulturu. Kultura je u Strategiji  predstavljena kao pokretačka energija društva. Pomoći će u preoblikovanju sadašnjeg stanja u gradu. Stanje svijesti u direktnoj je vezi kako je pozicionirana kultura u gradu.
Kulturnjaci i umjetnici  su postavljeni u ovoj strategiji kao nosioci kulturnog progresa, kao aktivan subjekt u stvarnju zdravog društva koji se ima potvrditi i razvijati  kroz znanje.

* U slučaju da Osijek bude proglašen Europskom prijestolnicom kulture, na raspolaganju će nam biti zaista velika sredstva za provedbu programa, ali i izgradnju infrastrukture. Što je prioritet?

– Programi ne mogu bez infrastrukture zaživjeti. Infrastruktura je nužnost, i treba je stalno održavati i usavršavati. O njoj ovisi konkuretnost programa.

Ali ne imanje određene infrastrukture ne može biti ispirka za neinventivnost i bezidejnost.

Činjenica jest da mi nismo bogato društvo, da smo zašli u siromaštvo, i da se to odrazilo i na motiviranosti te se u institucijama  trenutno ne ostvaruju visoki kulturni dosezi. Treba nam više “muzike”, za manje “para”. Kako to postići?

* Što Osijeku treba ostati u godinama poslije, a da bismo nastavili na barem istoj razini?

– Osijeku treba ostati infrastruktura, potom međunarodna umreženost, treba ostati živjeti ideja da je kultura razvojna snaga društva i tu ideju treba stalno potvrđivati  i provjeravati u kulturnoj praksi i u svakodnevnom životu.

* Kako Vi osobno možete unaprijediti kulturu grada? Koji su Vam planovi u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Osobno životom i radom sam vezan sa proces obrazovanja za   umjetnost i kroz  umjetnost, posebice kroz kazališni medij. Kazalište jest kolektivna umjetnost, koja se gradi strpljenjem, znanjem i vještinama.

Kao redatelj naučio sam biti odgovoran za sve materijalno i personalno u procesu stvaranja predstave.

Do sada sam stekao podosta umjetničkog i organizacijskoh iskustva, međunarodnih kontakata, i redovito se odazivam na pozive za  konstruktivnu suradnju kojoj je cilj poboljšati stanje u kulturnom životu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s