Miroslav Čabraja

Miroslav Čabraja, v. d. intedanta Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku

Miroslav Čabraja, v. d. intedanta Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku

Osijek je oduvijek bio poznat kao operetni grad i tu vidim veliki potencijal

* Ima li osječki HNK identitet koji ga razlikuje od drugih gradova i prema čemu ga treba usmjeriti?

– Na pitanje ima li HNK Osijek identitet odgovaram: ima. I nema. Ovaj odgovor odnosi se i na sva druga kazališta u Hrvatskoj, ne samo osječka. Naime, rijetka su ona kazališta u Hrvatskoj koja imaju konstantu kvalitete. Svima se zalomi ponešto, mnogima i posvašta, što uništi sve ono dobro što se stvaralo. Za to su odgovorni rukovoditelji kazališta koji za isto nikad, ili jako rijetko odgovaraju. Često se pretenciozno pristupa poslu i gleda se samo na uspjeh, ne osluškuju se ansambli.

Svaki rukovoditelj kazališta prije no što objavi repertoar mora znati kakvim snagama raspolaže i maksimalno ih iskoristiti.

Svakodnevno smo bombardirani, tabloidarno i televizijski, hvalospjevima raznih ravnatelja kazališta, ne aludiram na nikoga u Osijeku, matematičkim podacima koliko je koje kazalište dobilo nagrada, koliko je imalo posjetitelja, no sve to nije mjerilo kvalitete programa. Kazališta nisu politika, pretencioznost, pompoznost i matematika. Različitost, sloboda, kvalitetna repertoarno-razvojna politika kazališta, djelatnici, sposobnost mijenjanja kulturno-nacionalnog identiteta, promjene. To je kazalište. I ne samo to.

* U čemu vidite najveći potencijal osječkog HNK i njegove kulturne djelatnosti, a koji bi pomogao u dobivanju titule Osijek – Europska prijestolnica kulture?

– Problematika je slojevita. Osijek ima, ako se ne varam, preko 20.000 studenata. Od njih, 3% redovno posjećuje kazalište. Previše sam i rekao. Možda i manje. To se treba promijeniti. Ne treba ih tjerati, treba ih zainteresirati. Grozim se riječi: život je težak i sumoran i u kazalište se ide opustiti od stresnog dana uz dobru komediju. Ne slažem se. Opustiti se itekako može uz tešku dramu kao što je Unterstadt. Dugo nije bilo predstave koja je toliko išla u slobodnoj prodaji kao spomenuta. Oko 30 puta je odigrana u sezoni. To je dokaz da se publiku podcjenjuje i lažno joj se podilazi.

Kvalitetnim planiranjem treba vratiti mladu publiku u kazališta, pri tom ne mislim na one koje učiteljice tjeraju iz McDonaldsa da bi došli u kazalište, ili im ponuditi alternativu u drugom prostoru.

Treba proširiti suradnju na razini EU, a tim poslom sam 21.3. 2014. znakovito, na prvi dan proljeća, sa svojim suradnicima posjetio budimpeštanski operetni teatar i sklopio suradnju. Osijek je oduvijek bio poznat kao operetni grad i tu vidim veliki potencijal. Kazališna umjetnost u gradu Osijeku ne bi se trebala oslanjati samo na dva profesionalna kazališta, nego otvoriti i druge platforme na kojima bi se održavao, koliko toliko, redovan program. Umjetnička akademija bi trebala imati scenu, studenti bi trebali bolje biti organizirani, Tvrđa bi trebala imati svoju scenu – za mlade recimo, a sa svojim kolegama pokrenuo sam i kabaretsku scenu u KUD-u Željezničar. I to nije dostatno, ali za početak je dovoljno.

* Zbog čega su scenska kultura i kazališna produkcija i dalje važni na početku stoljeća u kojem su proizvođači kulture i digitalni mediji? Može li se govoriti o šteti ili o prednosti za kulturu?

– Scenska kultura, kako je vi nazivate, uvijek je imala i imat će i dalje svoje poklonike. Žalosno je samo to što je postala simbolom političkog prestiža, kao i kultura uopće. Kultura je jedan od preduvjeta postojanja jednog naroda, stoga je deplasirano govoriti o važnosti kulture za grad ili regiju kada je to dio nacionalnog identiteta. Koncert bilo kojeg KUD-a može napuniti kazalište, a oni se time bave amaterski, i za zaključiti je: za bilo koju izvedbenu umjetnost, na bilo kojim razinama, uvijek je bilo i bit će interesa. I to je pljuska svima onima koji kažu: što će nekom kazalište, ne treba nam kad je toliko skupo i nema profita. Isto tako možemo reći: Što će nam elektroprivreda jeftinije su svijeće, a i ljudi su već živjeli bez nje. Što će nam industrija, od nje se bogate samo moćnici itd. Najlakše je relativizirati stvari i čekati da se problemi sami riješe. Treba početi djelati. Sad. A što se tiče digitalizacije, ona kazalištu pomaže u produkcijskom smislu. Mada, na drugu stranu, po meni, uvelike odmaže filmskoj industriji, jer od kad su iz filmova izbačen glumac i kvalitetni castovi, visokobudžetni filmovi bilježe fijaska.

HNK_4mala

* Koji je prema vašem mišljenju temeljni problem osječke scenske, ali i kulture općenito, ukoliko smatrate da postoji?

– Problem je to što HNK u Osijeku nema konkurenciju, ili alternativu. Kao što sam i gore spomenuo, potrebno je otvoriti još nekoliko platformi za izvedbene umjetnosti (glumu, lutkarstvo, glazbu i ples) da bi mogli reći kako promičemo kulturu. I izdvajati više. Preporuka EU je, ako se varam ispravite me, da se za kulturu u gradovima kandidatima treba izdvajati između 15 i 20 posto proračunskih sredstava, a grad Osijek ih izdvaja do 5 do 7 posto.

U Rumunjskoj se za produkciju jedne dramske predstave izdvaja između 300.000 i 500.000 eura, da ne govorimo o operi, a toliko HNK izdvaja za predstave u cijeloj sezoni, uključujući i dramu i operu.

A negodovali smo kada su Bugarska i Rumunjska ušli prije nas u EU. Daleko smo mi od tih iznosa. Stotinama kilometara.

* Na koji biste način vi promicali i zaštitili kulturni identitet u scenskoj umjetnosti na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Za početak, Krležom. Ove godine u cijelom svijetu obilježava se 100 godina od početka 1. Svjetskog rata, a mi u Osijeku imamo manifestaciju kojoj je HNK domaćin i ove godine je 25-ta obljetnica iste, a riječ je o Krležinim danima, a baš Krleža je nemali opus posvetio 1. Svjetskom ratu i od nas bi neumjesno bilo na 25-tu obljetnicu Krležinih dana ne obilježiti ujedno obljetnicu početka 1. Svjetskog rata, baš Krležom, i to recimo s dramom „U logoru“. Nadalje, žao mi je što HNK u Osijeku nije ove godine obilježio jednim naslovom 450-tu obljetnicu rođenja Shakespearea. Upravo, promicati kulturu idući u korak s vremenom u kojem se nalazim, pri tom ne zaboravljati prošlost i planirati budućnost, moto je moje intendanture, ma koliko ona trajala.

HNK_19mala

* Ako biste raspolagali novcem kojega Europska unija dodjeljuje gradu koji će postati Europskom prijestolnicom kluture, a radi se o milijunima eura, što biste u Osijeku napravili kako biste unaprijedili scensku kulturu?

– Izgradio bih zgradu koju bih nazvao Umjetnički paviljon ili inkubator, u kojoj bih objedinio kazališnu, glazbenu i likovnu umjetnost, a u kojoj bi mladi umjetnici mogli na jednom mjestu, na više platformi, iskušati svoje talente. Zašto? Zato jer je put mladog umjetnika težak, trnovit, a u današnjem svijetu usko vezan uz to tko ti je otac ili majka i koliko je imućan ili utjecajan, a u institucijama usko vezan za volju poslodavca koji najčešće nema razvojnu politiku za mlade umjetnike, ili ima ako posjeduješ gore navedene uvjete. I još dosta toga, ali… Ako se novac krade, kradu se i ideje. Hehe.

* Gdje vidite svoju ulogu u unaprijeđenju kulture grada? Koji su vaši planovi u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Kao umjetnik obvezujem se pomoći u realizaciji projekta Osijek grad kulture 2020. U proteklim pitanjima uvelike sam vam odgovorio na ovo pitanje. Pitanje je žele li oni koji se bave kulturnim projektom u gradu i regiji moje intelektualne usluge. Nadam se da žele i da ću pomoći u ostvarivanju cilja. Ne sumnjam. Vrijeme je za promjene.

cabraja_1mala

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon proglašenja Europskom prijestolnicom kulture?

– Citirat ću za kraj svog profesora Zlatka Svibena koji je jednom davno rekao: „Radeći i živeći u jednom gradu, možete ga upoznati u jednoj godini i onda u njemu samo trajati.“ Samo trajati. Trajati je dosta, ali je li dovoljno? Kada prestanemo živjeti za umjetnost i počnemo samo živjeti od nje tu ona prestaje. Zato sve kulturne institucije u gradu trebaju stvoriti jednu sinergiju i zapeti svim snagama da Osijek postane hram kulture 2020.

Nakon 2020. Osijeku bi trebali ostati ti mali hramovi kulture, programski i infrastrukturno poboljšani, blistavi, na ponos gradu i Hrvatskoj.

Join the conversation! 1 Comment

  1. Odličan intervju s dobrim, točnim stavovima. Zvuči obećavajuće.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s