Marijana Matoković

Marijana Matoković, suorganizatorica Scene Osječkih Studenata

Marijana Matoković, suorganizatorica Scene Osječkih Studenata

Temeljni problem osječke kulture je fragmentirano djelovanje i neumreženost svih kulturnih aktivnosti

* Većina profesora Umjetničke akademije u Osijeku istaknula je u intervjuima za Oskulturu potrebu treće kazališne scene. SOS – Scena Osječkih Studenata uzela je stvar u svoje ruke i pokrenula svoju scenu. Koliko je za studente važan ovaj potez?

– Za studente je ovo izuzetno važan korak jer imaju mogućnost igranja svojih ispita javno pred publikom izvan konteksta ispitne produkcije. Studentima glume i lutkarstva je važna praksa igranja pred publikom i mogućnost razvijanja kroz više izvedbi. Ujedno imaju priliku pokazati Osječanima kvalitetu svojih radova koji su pripremani sustavno kroz semestar pod mentorstvom profesora.

Osim prilike za igranjem ovo je potez koji apelira na nedostatak adekvatnog izvedbenog prostora studenata glume i lutkarstva.

Također ovaj potez je važan i za studente s Odjela Kulturologije koji sudjeluju u organizaciji SOS-a. Oni pokrivaju sve medijske aktivnosti i time stječu praksu za buduće poslove.

* Na ovaj ste način učinili kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana. Jesu li oni to prepoznali?

– Najveće prepoznavanje očituje se u profilu publike koja je počela dolaziti na izvedbe. Nakon prvih mjesec dana popunjenost je bila potpuna uz potražnju za kojim mjestom više.

Također, na izvedbe su počeli dolaziti ljudi koji inače ne prate ispitne produkcije već odlaze samo na predstave u kazališta.

Time se proširila kazališna ponuda u gradu Osijeku. Sedamstotinjak članova Facebook grupe aktivno prati sve aktivnosti SOS-a.

* Kakvu podršku Grada Osijeka i Umjetničke akademije imate?

– Umjetnička akademija podržava ovaj projekt na nekoliko načina. Pruža prostor za izvedbe, tehniku i tehničko osoblje koje omogućuje da se održe predstave.

Prijedlog za pokretanjem SOS-a odmah je prihvaćen i sustavno podupiran od strane svih profesora i asistenata.

Grad Osijek je izašao u susret na način da je na jednu od izvedbi došao zamjenik gradonačelnika, Vladimir Ham i time izrazio potporu studentima za pokretanjem SOS-a.

* Koji su vaši daljnji planovi s ovom kazališnom scenom?

– Daljnji planovi razvoja SOS-a su proširiti i obnoviti repertoar predstava za sljedeću sezonu. Pružiti mlađim generacijama (Umjetničke akademije i Odjela za kulturologiju) da se uključe u organizaciju i da dobiju priliku upoznati se s aktivnostima koje su potrebne za rad SOS-a.

Plan je i povezati se sa drugim akademijama i na taj način omogućiti studentima iz Osijeka da imaju gostovanja, ali isto tako da neka od drugih akademija dobije mogućnost gostovanja u Osijek.

Primjerice, gotovo u isto vrijeme kada je pokrenut SOS je i u Zagrebu pokrenut projekt F22 gdje je studentima Akademije dramske umjetnosti omogućeno igranje ispita više nego samo jednom. Pojačati aktivnosti oglašavanja putem javnih medija kako bi se u Osijeku pročulo za novu kazališnu scenu. Pronaći adekvatan izvedbeni prostor s većim brojem sjedala kako bi više ljudi moglo doći gledati predstave. Dugoročni cilj je pokrenuti novu scenu za mlade gdje bi igrali mladi, za mlade, a repertoarno da su to kreativni, zanimljivi i novi projekti.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Smatram da postoji kulturna politika i povremene suradnje, ali mogu govoriti najviše iz perspektive rada i iskustva s Umjetničke akademije.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Mislim da je temeljni problem fragmentirano djelovanje i neumreženost svih kulturnih aktivnosti. Počevši od suradnje sličnih kulturnih aktivnosti do umrežavanja ciljnih skupina umjetničkih djelatnika.

Postoji potreba studenata glume i lutkarstva za stjecanjem iskustva rada u stvarnim kazališnim uvjetima.

Također, u potpori institucija koje ne prate toliko razvoj studenata i njihove projekte. Na Umjetničkoj akademiji tijekom godine postoji nekoliko festivala, velik broj ispitnih produkcija svih generacija, velik broj završnih radova koji su svojom kvalitetom nerijetko na visokoj profesionalnoj razini. Problem je u neumreženosti institucija i praćenja sadržaja koji se nudi.

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka?

– Kao najveći potencijal vidim rad mladih ljudi koji imaju potrebu raditi, koji su spremni istraživati i posvećeno se baviti svojom kulturnom djelatnošću. Također, kada govorim o studiju glume i lutkarstva, studij lutkarstva je jedinstven u Hrvatskoj i pruža studentima itekako puno mogućnosti za rad. Potrebno je njegovati stečeno znanje i razvijati ga dalje.

* A identitet? Što studenti Umjetničke akademije u Osijeku prepoznaju kao kulturni identitet Osijeka?

– Ne mogu reći u ime svih studenata Umjetničke akademije koji je to identitet koji izgrađuju, ali ono što se nastoji utemeljiti na studiju Umjetničke akademije je omogućiti studentima da kada izađu sa studija, budu sposobni za rad u kazalištu i to u više područja. Od glume, lutkarstva, glume pred kamerom, scenski pokret do kreiranja vlastitih komada, pisanja, režiranja, izrade lutaka, scenografije i kostimografije. Mislim da je najveći naglasak na multipraktičnosti i razvijanju samostalnosti.

* Što bi Osijek dobio titulom Europska prijestolnica kulture? Što vidite kao njezine prednosti?

– Titulom Europska prijestolnica Osijek bi dobio pažnju na razini Europske unije kao grad koji ima što ponuditi od kulturnog sadržaja. Kao grad koji ulaže u kulturu, koji prepoznaje kulturu kao jedan od ključnih elemenata razvoja svoje politike.

Dobio bi svakako i povećanje interesa od strane turista koji traže kulturni sadržaj. Također, dobio bi priliku predstaviti lokalno prepoznatljive proizvode poput Slame, slavonskih običaja na razini Europske unije.

Mislim da se tom titulom gradu daje čast da unutar godinu dana postane centar kulturnih aktivnosti u Europskoj uniji.

* Smatrate li kako je u Osijeku potrebno izgraditi dodatnu infrastrukturu ili naglasak treba staviti na program uz već postojeću infrastrukturu?

– Mislim da postoji velik broj prostora u gradu koji je neiskorišten ili napušten. Mislim da velik potencijal leži upravo u postojećoj infrastrukturi i u rebrandiranju već postojeće infrastrukture.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Nakon 2020. Osijeku treba ostati čvrsto izgrađen kulturni identitet utemeljen na više kulturnih aktivnsoti koje su posjećene od strane turista iz Hrvatske i inozemstva te lokalnih stanovnika.

Treba ostati mogućnost i prostor za mlade koji imaju potporu institucija za razvijanje svojih projekata. Potrebna su sredstva koja omogućuju medijsku potporu aktivnosti.

I potreban je strategijski plan za daljnji razvoj aktivnosti kako bi se osnažila kulturna scena i kako bi Osijek mogao konkurirati svojom ponudom kulturnog sadržaja ostalim gradovima kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj Europskoj uniji.