Maja Lučić

Maja Lučić, glumica i profesorica Odsjeka za kazališnu umjetnosti Umjetničke akademije u Osijeku

Maja Lučić, glumica i profesorica Odsjeka za kazališnu umjetnosti Umjetničke akademije u Osijeku

Titulom bismo možda konačno shvatili da imamo mlade ljude  koji su dovoljno dobri da se na njih možemo osloniti umjesto da se stalno “klanjamo” svemu što je izvana

* Što prepoznajete kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Valjda svaki od nas umjetnika najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka vidi u svom umjetničkom području pa je to za mene lutkarska umjetnost.
Definitivno smatram da ona nije dovoljno iskorištena. Sveučilište J. J. Strossmayera jedino je sveučilište u Republici Hrvatskoj (a i šire) koje među svojim sastavnicama ima i Umjetničku akademiju s Odsjekom za kazališnu umjetnost na kojem se, osim glume, studira i lutkarstvo.

Dakle, ne postoji mogućnost studiranja lutkarstva  osim u Osijeku. Mislim da svijest o toj specifičnosti još uvijek nije dovoljna.

U Europi postoje brojni gradovi-prijatelji lutkarstva i mislim da Osijek, koji je jedan od njih, premalo iskorištava svoje potencijale.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto je ona važna?

– Smatram da ne postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika. Mislim da je to trenutno više prepušteno entuzijazmu pojedinaca ili pak slučajnosti. Suradnja je itekako važna jer otvara mogućnosti interdisciplinarnosti koja svaku od umjetnosti samo još dodatno obogaćuje.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture. U čemu vidite rješenje?

– Ponovno se vraćam na lutkarstvo. Ono nije samo umjetnost za djecu, iako se to danas često krivo povezuje. Smatram da nam u Osijeku nedostaje glumačko-lutkarska scena za mlade. Ona ne bi bila konkurencija ni Dječjem kazalištu ni HNK, ali bi često mogla “udomiti” mlade gledatelje koji ne pripadaju ni jednom od spomenutih kazališta jer su za jedno preodrasli, a za drugo još uvijek premladi. Na toj sceni bi se promoviralo lutkarstvo. Dječje kazalište većinom radi glumačke predstave za djecu, a ovdje bi se radile lutkarske.

Osim toga radile bi se lutkarske predstave za mlade koje još uvijek nemaju svoje mjesto pod nebom naše države jer ih zbog lutaka uporno krivo povezuju s djecom, a ne pripadaju ni narodnim kazalištima.

Na toj sceni bi mogli igrati i studenti naše Umjetničke akademije koji ionako imaju javne ispite koji često poprime oblik predstava pa nas prezentiraju po festivalima u Hrvatskoj, ali i inozemstvu.

* Što je potrebno napraviti kako bi kulturne vrijednosti postale dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Mislim da bi formiranjem jedne takve scene kulturne vrijednosti lutkarstva i kazališta za mlade postale dijelom svakodnevnog života Osječana jer bi se postepeno s mamama i tatama publika povećavala i magija pozitivne energije mladih ljudi koji su željni rada s jedne strane i mladih ljudi koji su željni adekvatnog programa s druge strane, ostvarila uspjeh.

* Što bi Osijek dobio titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Titulom Europske prijestolnice kulture bismo možda konačno shvatili da među našim redovima imamo mlade ljude koji su željni rada, koji su kvalitetni, koji su dovoljno dobri da se na njih možemo osloniti umjesto da se stalno “klanjamo” svemu što je izvana ne prepoznajući ono što nam je pod nosom.

Možda bismo konačno dobili i financije kojima bismo te brojne ideje mogli ostvariti jer ipak su financije danas jedan od većih problema.

Dobili bismo priznanje i povjerenje da znamo i možemo, a s time i otvorena vrata za suradnju s drugim zemljama.

* U slučaju da se Osijek ovjenča tom značajnom titulom, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za izgradnju infrastrukturnih projekata i pokretanje različitih programa. Što vidite kao prioritet?

– Ponovno se vraćam na glumačko-lutkarsku scenu za mlade na kojoj bi se onda redovno stvarale nove predstave koje bi mogle povezati umjetnike iz različitih područja kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu.

Bilo bi dobro oformiti i muzej lutaka.

Velika je šteta da Osijek kao grad prijatelj lutkarstva nema svoj muzej lutaka.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020., a kako bismo i dalje opravdali to što smo bili nositelji ove titule?

– Treba nam ostati samopouzdanje, povjerenje u svoje ljude, nove institucije koje otvaraju vrata novim snagama, a kad im jednom date priliku, ja vjerujem da će se onda projekti dalje samo rađati i rađati..

* Kako vi osobno možete unaprjiediti kulturu grada? Koji su vam planovi u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Moji planovi za dalje su posvetiti se lutkarskoj i glumačkoj umjetnosti kako je bilo do sada. I s pedagoške i s izvođačke strane. Ukoliko bude prilike, surađivati s osječkim kazalištima i raditi to što volim i za što sam se školovala. Mislim da je to ključno kod svih umjetnika. Da vole to što rade i da im se pruži prilika.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s