Jasna Odorčić

Jasna Odorčić, glumica

Jasna Odorčić, glumica

Društvena situacija je kočnica u razvoju kulture

* Osijek je kandidiran za važnu titulu Europska prijestolnica kulture. U čemu vidite osječku kulturnu raznolikost koja bi mogla presuditi u dobivanju te titule?

– Osijek je uvijek bio grad kulture. Zastupljene su sve grane – glazbena, scenska, likovna… Imamo i obrazovne ustanove vezane uz kulturu – Umjetničku Akademiju, Glazbenu školu… tu je i arhitektura koja je još koliko-toliko očuvana, a i arheološka nalazišta koja se uređuju tako da budu dostupna svim građanima. Osijek je grad senzibiliziran u kulturnom smislu.

* Što smatrate da će Osijek i osječki HNK sve dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Dobit će onoliko koliko budemo znali iskoristiti. Ali u svakom slučaju bi trebali dobiti poboljšane uvjete rada, širenje suradnje s ostalim europskim zemljama, više kulturnih sadržaja. Pri tom mislim na financiranje koje bi trebalo biti izdašnije, možda obnovu kulturnih institucija koje bi trebalo prilagoditi sve većim zahtjevima moderne tehnologije i, na kraju, izlazak iz anonimnosti i skučenosti vlastitog prostora.

* Grad koji bude izabran za ovu prestižnu titulu imat će na raspolaganju znatna sredstva za pokretanje različitih programa, ali i izgradnju infrastrukture. Što je prioritet?

– Prioritet bi bio obnavljanje kulturnih institucija i njihova modernizacija, ali i obnova secesijskih pročelja zgrada te uređenje arheoloških nalazišta.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon proglašenja Europskom prijestolnicom kulture, a da ostane na sasvim novoj, postignutoj razini?

– Ukoliko se postigne sve prije navedeno, najbitniji je stručni kadar koji će nastaviti razvijati kulturu grada i ne dopustiti da se postignuto ne razvija dalje.

* Može li se reći kako je Hrvatsko narodno kazalište sposobno učiniti kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana? Na koji način to može učiniti i zašto je to važno?

– Kazališni izričaj je od pamtivijeka na neki način kritika društva i odgajanje generacija na pozitivnim vrijednostima. Danas je, na žalost, pisana i izgovorena riječ za mnoge postala nešto za što se nema vremena.

Odabirom repertoara, odgajanjem mladih generacija, mislim da se kazalištu može vratiti prvobitni značaj.

Ali tu ne možemo govoriti samo o odgovornosti teatra i teatarskih ljudi nego i o široj zajednici – od političkih struktura preko odgojno-obrazovnih ustanova do svih djelatnika koji se na neki način bave kulturom. Trenutno su financije prilično veliki uteg u kulturnom životu grada jer, kako bi rekao kolega Zijah Sokolović u svojoj monodrami Glumac je, glumac je…glumac… kultura košta! Došli smo, ponovno, u situaciju da se zbog egzistencijalnih problema moramo odreći kulture tako da veliki broj naše potencijalne publike zasigurno ima taj problem da je posjet bilo kojem kulturnom događaju preskup.

* Smatrate li da postoji problem s kojim se suočava scenska kultura u Osijeku? Koji je njezin temeljni problem, ako postoji?

– Problem postoji, ali je on prilično kompleksan. Naravno da je osnovni problem nedostatak financija iz kojeg proizlazi i većina ostalih problema.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto je ona važna?

Ne, mislim da ne postoji ili bar ja za nju ne znam. Moj dojam je da se na svim kulturnim poljima radi prilično stihijski, u okviru zadanih sredstava pa onda ispadne – koliko novaca toliko muzike. A to je šteta! Jer imamo mlade ljude koji izlaze s Umjetničke akademije i nemaju gdje (a ni kome) pokazati svoj talent. Čini mi se da se isto događa i s mladim glazbenicima.

Kad godinama nailazite na prepreke, koje u krajnjoj liniji ne razumijete, gubi se entuzijazam.

I umjetnici moraju od nečega živjeti, a mogu to samo ako se bave svojim poslom. Meni je, recimo, apsurdno od umjetnika tražiti podatak koliko sati mjesečno radi! Umjetnik radi stalno… promatra oko sebe, educira se, čita, skluplja iskustva… Ne možete od jednog violoniste npr. tražiti da 8 sati dnevno svira! Ili od glumca da 8 sati dnevno govori! To su naši birokratski apsurdi.

* Koji je uopće najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Najveći potencijal su uvijek ljudi! Stariji s iskustvom, mladi s entuzijazmom… I ne, nisu dovoljno iskorišteni baš zbog nedostatka sredstava.

Grad ne financira dovoljno, sponzora nema…

Uopće, društvena situacija je kočnica u razvoju kulture prvenstveno. Sport još nekako preživljava uz sponzore, ali kultura teško.

* A kulturni identitet? Koji je osječki kulturni identitet i na koji ga način promicati na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini?

– Teško pitanje. Svojevremeno je Osijek bio poznat po mjuziklima i operetama. Imali smo čak i bijenale. Dječje kazalište je nosilo nagrade na svim festivalima u regiji. Danas su to pojedinačni slučajevi koji kao da se žele što prije zaboraviti. Evo primjera.

Unterstadt, predstava proglašena najboljom u sezoni na nivou države, gostovala na Dubrovačkim ljetnim igrama, Sterijinom pozorju, a nije bila u Zagrebu.

U današnje vrijeme kultura treba dobru produkciju, dobre menadžere, producente koji će znati i moći plasirati umjetnost. Mislim da nam takav kadar nedostaje u Osijeku.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s