Ivica Lučić

Ivica Lučić, ravnatelj Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića

Ivica Lučić, ravnatelj Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića

Identitet kazališta treba ostati snažno lokalno “označen”, ali ga treba i još snažnije otvoriti suvremenim umjetničkim kretanjima

* Identitet Osijeka ogleda se i u uspješnosti i prepoznatljivosti Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, više od 50 godina. Prema čemu treba usmjeriti taj identitet?

– Identitet grada Osijeka izgrađuju njegovi stanovnici kroz različite segmente svoga rada i djelovanja. Dječje kazalište na taj identitet i prepoznatljivost djeluje dulje od 50 godina. Izgrađivali su ga djelatnici kazališta kroz kvalitetne programe: predstave, rad s mladima, koprodukcije, suradnje s drugim institucijema kulture u zemlji i inozemstvu što je rezultiralo izvrsnom posjećenošću Kazališta. Na taj način djelovanje se proširilo i na publiku od kojih mnogi i dan danas, a sada kao roditelji i djedovi i bake dolaze kao pratitelji svoje djece i unučadi.

Identitet kazališta, s jedne strane, treba ostati snažno lokalno “označen” kako bi prepoznatljivost i izvrsnost našeg Kazališta i kulturnu usmjerenost grada Osijeka predstavljao u drugim kazališnim i kulturnim sredinama u Hrvatskoj, ali i svijetu. S druge strane treba ga još snažnije otvoriti suvremenim umjetničkim kretanjima kako bi dalje ostao prepoznatljiv kao jedan od stupova koji podupire kulturni identitet grada u kojemu djeluje.

* Na koji biste način promicali i zaštitili taj identitet na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Ponesi svoj grad sa sobom – jedan je od slogana iz akcije “Grad dobrih poruka” Udruge Breza i upravo to je način kako promicati lokalno i globalno kulturni identitet grada Osijeka.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika, a koja rad Dječjeg kazališta može postaviti na višu razinu?

– Da. Dječje kazalište Branka Mihaljevića visoke je umjetničke dosege postiglo s entuzijastima koji su prirodni talent i vještinu brusili na sceni kaleći se u vatri dječjih pogleda.

Sada dolaze generacije školovanih glumaca koji imaju želju biti dio našeg Kazališta, koji su već “izbrušeni” djelomično na osječkoj Akademiji.

Suradnja starih i novih kulturnih dionika sigurno će iznjedriti novu kvalitetu i rad našeg Kazališta postaviti na višu razinu.

* A problemi? Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Postoji puno problema, ali jedan od temeljnih sigurno je slaba povezanost Grada Osijeka s ostatkom zemlje.

Velika gravitacija glavnog grada privlači mlade i darovite umjetnike, a mi još uvijek nismo pronašli način kako ih zadržati kod nas.

* Kroz svoj je program Dječje kazalište vrijednost koja je postala dijelom gotovo svakodnevnog života najmlađih Osječana. Kako biste te kulturne vrijednosti još više približili ne samo najmlađima?

– Program rada Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića usmjeren je upravo na najmlađe i to će ostati njegova osnovna djelatnost. Vrlo često i odrasli su publika na našim predstavama jer prepoznaju izvrsnost koja nije namijenjena samo djeci.

U slijedećem četvorogodišnjem mandatu u planu je i osnivanje svojevrsne izdvojene večernje scene koja bi odraslima ponudila formu lutkarske predstave.

Upravo na ovoj razini vidim i mogućnost za proširenje suradnje s Umjetničkom akademijom u Osijeku, što se materijaliziralo kroz premijeru Gogoljeve Kabanice u našem kazalištu, a u produkciji UAOS-a, te na Osječkome ljetu kulture kroz jedan Shakespeareov naslov, no o tome kad bude vrijeme za najavu.

* U čemu vidite osječku kulturnu raznolikost, a koja bi mogla presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek dobio, odnosno trebao dobiti tom titulom?

– Potencijal osječke kulturne raznolikosti leži u ljudima koji kreativno stvaraju u ovome gradu. Smatram da osječki kulturni idenititet podjednako nose institucije kulture kao što je naše Kazalište, Hrvatsko narodno kazalište, Muzej Slavonije, Galerije likovnih umjetnosti i Galerija Waldinger i drugi, ali i pojedinci koji izvan institucija stvaraju nevjerojatno kreativne programe, kao i razne udruge folklornog predznaka koje se pojavljuju kao čuvari baštine i tradicijske kulture. Tu su još i druge skupine i društva koja se izravno bave glazbenim, plesnim i drugim vrstama umjetničkog izražaja ili pak one koje to potiču i promiču. Upravo u tome je snaga osječke različitosti i mogućnost za dobivanje ove prestižne titule koja će Osijeku zasigurno dugoročno donijeti bolju prepoznatljivost na kulturnoj karti Europe i svijeta, bolju i raznovrsniju kulturnu ponudu koju će konzumirati građani i gosti grada i nakon što završe programi Europske prijestolnice kulture. Također u ovoj tituli vidim i izvrsne turističke potencijale i mogućnost predstavljanja ne samo grada nego i cijele regije.

* Ako Osijek ostvari tu mogućnost i zaista postane Europskom prijestolnicom kulture, na raspolaganju će nam biti milijuni eura za programe i njihovu provedbu. Što to treba izgraditi/pokrenuti u Osijeku kako bismo opravdali tu titulu?

– Jako je važno je da se razmišlja o održivosti, a ne samo o tome da se nešto izgradi ili pokrene u službi programa u toj godini. Treba razmišljati o obnovi postojećih kulturnih kapaciteta, ali i izgradnji jedne prave koncertne dvorane. Dakle, ne sportske, kazališne, nego baš koncertne.

Poticanje kulturnih programa izvan institucija kulture moglo bi stvoriti kritičnu masu koja će pokrenuti grad i u nekim drugim alternativnim umjetničkim pravcima.

Dakako, Grad Osijek ima snažnu kulturnu osnovu, ishodište i polazište u postojećim institucijama kulture koje će osigurati provedbu zacrtanih programa na najvišoj kvalitativnoj razini.

* Što nam treba ostati u godinama poslije, a kako bi kultura postigla novu razinu koju Osijek zaslužuje?

– Energija koja se bude stvorila i uložila u osvajanje ove prestižne titule, bez obzira dobijemo li status Europske prijestolnice kulture ili ne bit će ključna u dostizanju nove razine u proizvodnji i konzumaciji kulturnih sadržaja u gradu. I u godinama uoči 2020., a posebno u godinama poslije.

Ako budemo prepoznati kao grad u kojemu je omogućena konzumacija kulturnih sadržaja na visoko kvalitetnoj razini, ljudi koji će posjećivati Osijek, uz njegove građane, bit će najveći kapital koji će donijeti i onu opipljivu materijalnu korist.

* Koja je vaša uloga kao ravnatelja Dječjeg kazališta, glumca, ali i osobe koja je obilježila djetinjstva mnogih Osječana u ostvarenju te titule? Koji su vaši planovi u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Volim misliti da sam kao glumac i – kako vi kažete – osoba koja je obilježila djetinjstva mnogih Osječana kod jednog broja djece, a to su sada mladi ljudi, potaknuo “ono nešto” čime će se pridružiti nastojanjima za dobivanje ove prestižne titule. Kao ravnatelj potrudit ću se da Dječje kazalište Branka Mihaljevića uvijek radi na podizanju kvalitete programa kako u umjetničkom tako i u organizacijskom i produkcijskom smislu.

Potrudit ću se da provedbom svih zacrtanih programa iz svoga četverogodišnjeg plana doprinesem zajedničkom cilju – dobivanju titule Europske prijestolnice kulture.

Mislim da je ugled Dječjeg kazališta i u Hrvatskoj i u svijetu jedna od referenca koje će tome uvelike pomoći. Stoga Dječje kazalište Branka Mihaljevića ostaje jedna od temeljnih kulturnih vrijednosti koje svakako treba iskoristiti u ostvarenju navedenog cilja. Što se tiče planova koje spominjete, oni postoje i temelje se na proširenju kulturnih događanja u Kazalištu, o čemu sam i ranije govorio, a vezano je za uvođenje lutkarstva u predstave za odrasliju publiku.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s