Ivan Kristijan Majić_2

Ivan Kristijan Majić, redatelj Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića i pokretač dramskog studia Atelier

Ivan Kristijan Majić, redatelj Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića i pokretač dramskog studia Atelier

Kazalište je izvrstan medij za komunicirati teme o vršnjačkom nasilju s mladom populacijom

* Predstavu “Tko ti je kriv”, Dramskog studija za srednjoškolce Dječjeg kazališta radili ste u suradnji s Policijskom upravom osječko-baranjskom, Odjelom prevencije. Koliko je važna ovakva suradnja, a kako bi se problem na pravi način prikazao djeci i mladima?

– Predstava je rađena na inicijativu Ivice Lučića i Sanje Živković iz odjela za prevenciju. Sada je u njoj partner i Udruga Breza, budući da su svi mladi glumci u njoj dio novoosnovanog studija Atelier, koji djeluje pri Brezi. Mislim da sada imamo pravi “omjer snaga” za kvalitetnu i dugotrajnu suradnju. Kazalište je izvrstan medij za komunicirati ovakve teme s mladom populacijom, mladi bolje reagiraju na preventivne programe koji su bliže njihovom svijetu, a civilni sektor je taj koji ima najviše iskustva u uvođenju kreativnih i suvremenih oblika rad s mladima.

Na taj način ovaj program nije niti samo predstava, niti predavanje o zlostavljanju, niti radionica o pravima i obvezama mladih, ona je sve to.

Tako smo omogućili da ovaj program u vidu predstave mladima komunicira problem iz njihovog svijeta (nama starijima često inenađujuće nepoznat!), na njihovom jeziku, uz njihovu glazbu te im ukazuje i na vlastitu odgovornost. Na njima je da donesu promjene.

* Jesu li mladi shvatili poruku?

– Predstava je osmišljena na način da odgovornost stavlja na publiku. Imenujući pogrdne nazive za “osobu koja te živcira” publika etiketira glumca na sceni te je sudionik zlostavljanja. Na kraju predstave, publika je ta koja odlučuje hoće li ustati, ili ostati sjediti u trenutku dok vršnjaci tuku i snimaju svog kolegu iz razreda i time zaustaviti zlostavljanje, ili ne.

Zanimljivo je da su na dosadašnje dvije izvedbe, mladi u oba slučaja ekspeditivno zaustavili scenu zlostavljanja na kraju, ustavši brzo nakon što su upoznati s logikom u kojoj oni upravljaju razvojem scene.

Neovisno od te brze reakcije, često su s odobravanjem, komentarima i ponekad skandiranjem pratili scene zlostavljanja kroz predstavu. To je stanje, zbog kojeg vidim veliku vrijednost ovakvog programa. Mladi znaju, ali iz komformizma ne reagiraju na zlostavljanje oko sebe i to moramo promjeniti. Naša sredina ih ne uči tome da se od njih očekuje reakcija, jer zapravo mi nemamo puno povjerenja prema toj populaciji i ne dajemo im puno sloboda. Od njih se realno očekuje samo da budu tihi kad su u izlascima i da puste starije da sjednu u tramvaju, a zapravo je riječ o specifičnoj, često vrlo kreativnoj populaciji, koja će vrlo uskoro biti temelj razvoja društva, a kojoj nismo dali priliku da iskusi određene odgovornosti.

* Kakvi su planovi s ovom predstavom?

– Predstava će nastaviti gostovati u gradovima diljem županije, ali i ponovno u samom Osijeku.

Voljeli bismo projekt obogatiti i jednom interaktivnom radionicom koju bi osmislila Udruga Breza i predstaviti projket i na nacionalnoj razini.

Budući da smo tek počeli, sve još stignemo, a inicijalne reakcije struke su zaista dobre!

* Radite sa srednjoškolcima u novootvorenom dramskom studiu Atelier. O kakvom se programu radi i kome je namijenjen?

– Mislim da u Osijeku, ali zapravo i u većini Hrvatske, postoji ta “rupa” u kojoj se mladi nađu nakon petog, šestog razreda osnovne škole pa sve negdje do sredine, kraja fakulteta, gdje kulturno gledano ne spadaju nigdje, nikakvi specifični sadržaji im se ne nude.

Atelier je pokrenut kao dramski studio, ali s ciljem da uskoro postane puno više. Želja mi je kroz Atelier odgovoriti na kulturne potrebe mladih ljudi, prvenstveno srednjoškolaca i studenta koji nemaju svoj prostor u gradu.

Osim dramskog studija voljeli bismo u programima Ateliera ugostiti i primjerene kazališne predstave za tu populaciju, programe Kazališta u obrazovanju, radionice foto i video stvaralaštva, plesa, DJ-a, VJ-a, kao i događanja za mlade. Dakle Atelier bi uskoro trebao postati forma osječkog kulturnog centra mladih.

* Koliko su mladi, ali i odrasli kojima su vrata također otvorena, zainteresirani za ovakav sadržaj?

– Uz vrlo slabu promociju, Atelier je složio već 3 grupe polaznika, što govori da je puno mladih u Osijeku zainteresirano. Grupu odraslih još nismo popunili, a nadam se da uskoro hoćemo. Jednostavno je nevjerojatno da se niz aktivnosti nudi djeci, a da kako odrastamo, sve nam se manje i manje toga nudi, a realno smo ista bića, željni istraživanja i novih spoznaja. To nam ukazuju i iskustva iz inozemstva, moramo odgovorno provoditi kulturnu politiku i paziti na to da su u njoj jednako zastupljene sve generacije.

* Kakve su prakse u drugim hrvatskim, odnosno europskim gradovima?

– U europskim gradovima se puno više bave i puno bolje odnose prema mladima. U Hrvatskoj je situacija relativno slična osječkoj, postoje izdvojeni sadržaji ili programi, ali ne postoji stabilan, osmišljen i kontinuiran rad s mladima i za mlade.

Meni je jako zanimljivo iskustvo u gradu prijetlju Osijeka Pforzheimu. Tamo postoje 4 velika kulturna centra mladih u kojima srednjoškolska i studentska populacija vrlo ozbiljno sudjeluje u kreiranju kulturnog profila grada.

Sudjeluju u organizaciji izložbi, koncerata, radionica, festivala; ali i sami obavljaju admisnistrativnu i tehničku stranu posla. Dobivši odgovornost, ali i priliku, oni su motivirani aktivno se baviti svojim gradom. To je put koji mora slijediti i Osijek.

* Kakvi su vaši planovi?

– Atelier je zaista bio cilj kojega sam želio ostvariti i sada ću većinu vremena posvetiti tome da ga razvijem u jedan stabilan i održiv projekt kojima punimo prazninu koju imamo u gradu.

Volio bih razvijati platformu suradnje s drugim institucijama i omogućiti održivost projekta.

Udruga Breza je u njemu prepoznala potencijal i dio svoje strategije razvoja, nadam se da će isto učiniti i subjekti koji ga mu mogu omogućiti rast i stabilnost. Na mladima svijet ostaje!