Božidar Šnajder

Božidar Šnajder, intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku

Božidar Šnajder, intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku

Nedavno mi se nudio Budimpeštanski simfonijski orkestar da izvede u Osijeku 9. Beethowenovu simfoniju, ali taj orkestar ne stanu na pozornicu HNK

* Koje mjesto zauzima osječki HNK u priči o kandidaturi Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture? Može li Osijek na tome temeljiti svoj kulturni identitet?

– U toj cijeloj priči osječki HNK mora biti na vrhu piramide i treba biti taj brend kojem treba temeljiti našu kandidaturu. HNK je najmnogoljudnija institucija kulture i po kvaliteti je u samom vrhu. Ove smo godine dobili osam nominacija za nagradu hrvatskog glumišta što ukazuje da HNK danas ima kvalitetu. To potvrđuje i
dolazak opernih pjevača, Domagoja Goretića, najboljeg hrvatskog tenora u osječku operu govori samo o sebi.
Prije neki dan smo imali simfonijski koncert s našim opernim orkestrom što je izniman događaj za osječki HNK, a uspjeh je potvrdila i kritika i publika. HNK je posebna institucija kulture oko koje bi se svi trebali okupljati i koja bi trebala biti nukleus, a prema čemu treba graditi brend i kandidaturu za titulu Europska prijestolnica kulture.

* Na koji način je potrebno taj idenitet promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Najbitnije je omogućiti daljnji razvoj HNK poglavito u financijskom smislu.

Osječki HNK ima nominacije za nagradu hrvatskog glumišta u drami, operi i baletu. Čak i u baletu kojega zapravo nemamo, nego tek plesnu skupinu.

Silno želim da i ta grana bude i oficijelno, statutarno i konačno kadrovski otvorena i u razini s ostalim kazališnim kućama. Za to trebaju određena sredstva i popuna orkestra. Imamo kvalitetu, ali treba
napraviti još jedan korak da bi doista bili prva opera, ali i drama u Hrvatskoj, koliko god to gordo zvučalo. Naime, svi govore kako se u osječkom HNK događaju čuda i kako se o nama priča van Osijeka. Da imamo više sredstava, ne samo tapšanja po ramenu, mogli bismo biti još bolji.

* A što vidite kako najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka?

– Ono što nekome izgleda manjkavost, mislim da je u Osijeku potencijal. Osijek nije velik, nema puno institucija kulture, ali potencijal je mogućnost našeg zajedništva.

Ako udružimo snage i pamet koju imamo bit ćemo još izvrsniji.

HNK Osijek upravo radi na suradnji za mjuzikl “Moje pjesme, moji snovi” s Dječjim zborom Osječki zumbići i voditeljicom Antoanetom Radočaj. Oni su sudjelovali i u operi Tosca. Sa zborom Lipa također imamo odličnu suradnju. To je naš potencijal na kojem trebamo graditi kandidaturu

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Nema jasne kulturne politike. Mi se moramo jasno opredijeliti i napraviti selekciju u usmjeravanju trošenja proračunskih sredstava.

U one koji postižu rezultate, pokazuju entuzijazam, koji dobivaju nagrade, imaju posjećenost publike, u njih treba više ulagati da bude još bolje.

A one koji su se uspavali, bez ambicija, a ima i takvih, njih treba maknuti s liste koliko god to grubo zvučalo. Što se tiče suradnje, poznato je da HNK bio reprezent mjuzikla i opere. Da bi taj bredn uspjeli zadržati i vratiti jer imamo sve potencijale, u to treba ulagati i u to usmjeriti kulturnu politiku.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

– Problem kojeg osobno osjećam je da ne postoji usklađenost između institucija kulture. Nerijetko se događa da isti dan imate kazališnu, premijeru u Dječjem kazalištu i otvorenje izložbe u muzeju.

U gradu koji nije velik i nema puno institucija kulture ne bi trebao biti problem dogovoriti se oko rasporeda događanja, a ne da se dogodi da u sedam dana imate svega, a u dva tjedna ničega.

Moglo bi se organizirati tijelo u koje bi institucije javljale svoje prijedloge, a onda se dogovoriti kada će što biti. Mi znamo točno tri mjeseca unaprijed kako će nam izgledati repertoar. Dakle, tu ne treba sredstava ni puno pameti, samo dobre organizacije i volje.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? KOje su njezine prednosti?

– Osijek bi zasjeo na karti kulture Europe te bi na temelju onoga što bi se sagradilo i unaprijedilo postao prepoznatljiv. Puno bi to značilo i u turističkom smislu. To su silne prednosti koje treba artikulirati na pravi način. Ne samo u kulturnom pogledu nego i u gospodarskom.

Osijek nije samo grad, tu je Kopački rit, Baranja, ali i svi gradovi u okolici Osijeka koje treba povezati.

Na 20 kilometara nam je Vukovar, Đakovo, Vinkovci, Našice i drugi gradovi. Osijek treba promatrati u širem kontekstu. On je presitan i premali sam za sebe, ali s gradovima koji mu gravitiraju i koji imaju puno potencijala i u kulturi i u turizmu, čini značajnu
kulturnu cjelinu Slavonije i Baranje.

* Koje infrastrukturne projekte treba pokrenuti u Osijeku, a čime bismo opravdali ovu titulu? Što je prioritet?

– Ono što sigurno ovom gradu treba je još jedna pozornica, još jedno kazalište. HNK je nacionalna kuća i repertoar bi trebao biti nacionalnog karaktera što i pokušavamo. Zato nam treba kazalište u kojem bi se radile eksperimentalne i komercijalne predstave. U tom bi kazalištu i mladi ljudi koji završavaju Umjetničku akademiju mogli prikazati svoja znanja, umijeća. Ta bi alternativna pozornica imala svoj specifičan repertoar koji bi bio daleko različitiji od onoga što bi trebao imati HNK.

Danas je HNK postao svaštara. Treba držati nivo što je ponekad jako teško.

Također, Osijeku je potrebna ljetna pozornica sa svim tehničkim mogućnostima, locirana na jednom mjestu. Ona bi bila na otvorenom koja bi sigurno bila atraktivna od travnja-svibnja pa sve do listopada-studenog, za mnoga događanja, ne samo Osječko ljeto kulture. Nego i za mlade bendove, projekcije filmova i slično. Koncertna dvorana je još jedan od prioriteta jer za tim u Osijeku ima potrebe. Operni orkestar je samo nukleus, ali se brzo mogu pripremiti drugi veliki koncerti. Primjerice, nedavno mi se nudio Budimpeštanski simfonijski orkestar da izvede u Osijeku 9. Bethowenovu simfoniju. To je orkestar od 120 glazbenika koji ne stanu na pozornicu osječkog HNK. Oni nisu jedini koji bi došli.

No, mi nemamo prostor za tako velike spektakle. Nego, kad organiziramo tako velike događaje, mi ih održavamo u sportskim dvoranama što je potpuno neprimjereno.

To nije ugođaj kazališta niti tehnički primjereno. Koncertna dvorana bi zadovoljila te potrebe, a ujedno bi mogla biti i kongresna dvorana koja bi zadovoljila potrebe i same kandidature.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Obrazovni centar u Osijeku imamo, mnoge kulturne institucije i ako nam ostane dobra infrastruktura, imat ćemo dobre temelje za razvoj Osijeka punim plućima u kulturnom smislu. Kadrovski bi bili ekipiraniji pa bi Osijek mogao stati uz bok Zagrebu, Rijeci jer sada zaostajemo za njima. Tada bismo zaista bili prijestolnica kulture ne samo Slavonije i Baranje, nego i čitave regije jer će i susjedne države uskoro također ući u Europsku uniju.