Berislav Puškarić

Berislav Puškarić, operni pjevač
Berislav Puškarić, operni pjevač

Samo razmišljanje, trud i energija uložena u pripremanje kandidature, čak i ako titula izostane, je neprocjenjiva

* Osijek je kandidiran za važnu titulu Europska prijestolnica kulture. U čemu vidite osječku kulturnu raznolikost koja bi mogla presuditi u dobivanju te titule? Koje mjesto naš grad zauzima u procesu kulturne integracije, a u segmentu scenske kulture koju provodi Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku?

– Osijek se zaista ima čime podičiti kao jedan srednjoeuropski grad s bogatom kulturnom poviješću, upravo zahvaljujući raznolikosti, utjecaju različitih kulturnih bogatstava kroz više generacija.

Ali ono po čemu je Osijek zaista jedinstven, je činjenica da su se ovdje zbog specifičnog geografskog položaja susretale različite kulture i ideologije, a upravo iz sveg toga se rodila i razvila ta njegova građanska ‘pitomost’, ‘mekoća’, nenametljiva finoća proizašla iz poštivanja raznolikosti. Pa zašto ne reći i: ljubav!

Upravo te stvari su one koje se trebaju održati, njegovati i paziti na njih pomno! To treba prikazati Europi!
Želim da i HNK u Osijeku kao jedna od glavnih kulturnih institucija u ovom dijelu Hrvatske da svoj još jači doprinos njegovanju kulture.

* Što smatrate da će Osijek i osječki HNK sve dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Titula i financijska sredstva sama po sebi su prizanje i čast, ali ne bi značila puno ako sve ne bi bilo pametno osmišljeno.

Bitno je gledati na to pitanje dugoročnije i dalekosežnije: razdoblje od godinu dana, koliko traje titula, je zanemarivo kratko – ali posljedice bi mogle biti na ponos generacijama koje nastavljaju živjeti u gradu Osijeku.

Titula bi bila od ogromnog značaja, ne samo u smislu kulturnog života grada. To bi Osijeku općenito pomoglo ‘procvjetati’, a time i osječkom HNK.

* Grad koji bude izabran za ovu prestižnu titulu dobit će milijune eura za programe i njihovu provedbu. Što biste vi konkretno izgradili u Osijeku, koje infrastrukturne projekte kako biste opravdali tu titulu?
    
– Koncertnu dvoranu s popratnom infrastrukturom, zatim veliki Kulturni centar popraćen suvremenim multimedijalnim sadržajima koji bi građane još jače približili kulturi, te prostor i uvjete za baletnu i plesnu umjetnost u Osijeku. Prvi koraci su već napravljeni i hvale su vrijedni, ali institucije bi trebale imati daleko više sluha za to i prepoznati od kolikog je to značaja za jedan grad koji ima ambiciju postati europskom prijestolnicom kulture.
Zatim obnova i moderniziranje postojećih zgrada, muzeja, kulturnih institucija općenito, uključujući i HNK (klimatiziranje gledališta, obnova dotrajalih prostorija, generalni make-over, eventualno dograđivanje novih potrebnih prostorija za vježbanje opere, drame i baleta, da se ne ‘sudaramo’).
Svakako i obnova fasada na zgradama stradalim u ratu.

Novac bi trebalo uložiti i u daleko bolju i kvalitetniju prometnu povezanost na razini Osijeka, okolice, Hrvatske i konačno, Europe.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon proglašenja Europskom prijestolnicom kulture, a da ostane na sasvim novoj, postignutoj razini?

– Sve gore navedeno, uz svijest koliko su nam svima umjetnost i kultura nasušno potrebne, da je to ono što oplemenjuje živote: manje trgovačkih centara i palanačkih klubova u npr. Tvrđi, a više kulturne ponude. I samo razmišljanje, trud, energija uložena u pripremanje kandidature,  čak i ako titula izostane, je neprocjenjiva. Sve ovo bi za Osijek značilo višestruku korist.

* Gdje vidite sebe u svom osobnom unaprijeđenju kulture grada? Koji su vaši planovi u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Kaže se, misli globalno, a djeluj lokalno. Kao operni pjevač, trudim se ulagati u sebe, neprestano učiti i razvijati se i sa svoje strane nuditi kvalitetu i profesionalnost, umjetničku kreativnost, pomoći i generacijama koje dolaze. Možda će zvučati i klišeizirano, ali zaista se pokušavam pridržavati toga da je stručnost i pošten odnos prema i na svom poslu – na prvom mjestu.

Operna umjetnost kroz vrijeme opstaje, živi, razvija se, pa i dalje jako dobro kotira, ljudi prepoznaju i vole taj ‘direktni kontakt’ umjetnik-publika. Opera definitivno hrani dušu i puni baterije.

A dobrom suradnjom s kolegama čuda su moguća. I sve dok komuniciramo, iznosimo ideje, planove i mišljenja, uvažavajući i najrazličitije, sve dok imamo konstruktivne i plemenite ciljeve, velike stvari možemo napraviti. Zajedno.

* Može li se reći kako je Hrvatsko narodno kazalište sposobno učiniti kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana? Na koji način to može učiniti i zašto je to važno?

– Svakako želim vjerovati da HNK u Osijeku uspijeva, manje ili više, ponuditi zanimljiv program, poštujući želje publike, naravno, koliko je to moguće u ovoj sveopćoj besparici.

HNK kao najveća kulturna institucija u Osijeku ima nesumnjivo veliku odgovornost i mora neprestano osluškivati publiku, svakako imajući na umu i svojevrsnu edukacijsku ulogu i ne podilaziti konzumerizmu bilo koje vrste. A to nije uvijek lako uskladiti.

Ipak, osobno mogu posvjedočiti, ljudi se nakon uspjelih predstava, nakon iskrenog ‘davanja’, bila predstava dramska, operna, baletna, obraćaju razdragano umjetnicima, želeći naglasiti koliko ih je nešto ‘dirnulo’, koliko im je takvo nešto trebalo, koliko su ispunjeni i slično.
Važno je to, ljudi to traže, žele ‘utažiti duhovnu žeđ’. A to ne mora uopće biti skupo, nedostupno, dapače.

* Smatrate li da postoji problem s kojim se suočava scenska kultura u Osijeku? Koji je njezin temeljni problem, ako postoji?

– Držim da je sveobuhvatni problem kulture u Hrvatskoj, a koliko mogu vidjeti i šire na ovim prostorima, stalna ‘zabava’ da su prečesto pogrešni, nestručni ljudi na čelnim mjestima važnih institucija, da je podobnost, a ne stručnost, najjači argument u mnogočemu.
A na to niti jedna ‘opcija’, ‘boja’ – nije imuna. I sve dok je tako, i dalje ćemo tapkati u palanačkom mraku s rijetkim povremenim ‘izronima iznad površine’. To je velika i dugoročna šteta za društvo u cjelini.

Pogledajmo novine, TV, Internet… ljudi su polupismeni! I nitko se ne uzbuđuje.
Autentična Intelektualka/Intelektualac (s namjerno velikim I) – lagano izumire! Pa ćemo uskoro takve moći uvrstiti u kulturnu ponudu kao atrakciju – endemska vrsta – budala, haha. Duh vremena, općenita kriza društva, moderno doba ili nešto sedmo – ne znam, najvjerojatnije kombinacija svega pomalo.
Svejedno sam optimist, vjerujem u bolje sutra. Ma i u bolje danas. Zaista.

Skrenuo bih pažnju i na nešto što smatram bitnim za kulturni život Osijeka i okolice, nešto što mi smeta, a to već postaje i redovito, iako i dalje želim vjerovati da se takve stvari događaju slučajno. Naime, podosta je nes(p)retna okolnost da se u jednom gradu veličine kao što je Osijek u isto vrijeme, istu večer, održavaju manifestacije (predstava,  koncert klasične glazbe, popularne ili rock glazbe, izložba, promocije raznih vrsta, stručno predavanje, studentska javna produkcija, javni nastup, itd).  Dakle, pet do šest ili više dana ništa, a onda istu večer dvije do tri zanimljive ponude kulturnog života. U isto vrijeme!
I tako čovjek često dođe u situaciju birati čega će se odreći. Zašto? Ne bi li bilo svima ugodnije, korisnije, da se termini rasporede?
Veselilo bi me da ima više komunikacije i dogovora između odgovornih za takva pitanja.

Ni od jedne kulturne ili akademske institucije nije dobro raditi samodopadni i samodostatni bastion dovoljan sam sebi. Kultura spaja, ne razdvaja, zar ne?! To je ono što ljudi trebaju osvijestiti.

Zašto se ne povezati, zašto ne više surađivati, osluškivati, ‘posuđivati se’ jedni drugima, ponuditi ljudima raznolikost, bogatstvo šarenila ponude? Otvoriti se, na korist svima.
Gledajući na umjetnost i kulturu kao duhovnu hranu, zašto ne bismo ‘na trpezi’ imali raznolik(ij)e okuse, bar svaki drugi dan, a ne samo jednom tjedno, ‘na nedjeljnom ručku’?

Nedovoljno je, dakle, dijaloga u Osijeku među ljudima različitih pogleda i mišljenja, vlada nepotrebna podijeljenost, a upravo u kulturi i umjetnosti je potrebno uporno tražiti i pronalaziti sponu, most, komunikaciju. Želio bih da se takva komunikacija dogodi.

* Koji je uopće najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka i koji je njegov kulturni identitet? Prema čemu, po vašem mišljenju, taj identitet treba usmjeriti? Na koji biste način vi promicali i zaštitili kulturni identitet iz segmenta scenske kulture na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini?

– Dvorane, izložbe, koncerti, scene manje ili veće, ‘ozbiljne’ i ‘manje ozbiljne’, same po sebi ne znače ništa ako ‘iznutra’ nemamo ‘gradnju’, onaj temeljni i neuništivi kulturni, nacionalni i regionalni identitet koji trebamo njegovati. Osobno ne ljubim previše globalizaciju tipa ‘macdonaldizacije’ svega, utapanja u sivu, bezličnu boju gdje centri gradova sve više nalikuju jedan drugome pa se više ne raspoznajemo u predivnoj različitosti…
Osijek nudi jedno, jedinstveno i svoje, Rijeka svoje, Stockholm svoje… i dobro je održati tu raznolikost, u tome je bogatstvo!

Treba napraviti dobar kulturni program s naglaskom na povezanosti i pripadnosti Osijeka Europi, ali i u isto vrijeme zadržati ono autentično, ono što ima samo Osijek.

Umjetnost u Osijeku može naći svoje mjesto čak i u parkovima, van zgrada i zidova. Osijek ima lijep epitet grada punog zelenila, perivoja te ladanjskih mjesta koja su idealni prostori  za mini-pozornice najrazličitijih namjena, naravno, u sezoni toplih večeri…
A tu je i čarobna Tvrđa, koju bi trebalo puno češće koristiti za sadržaje takvog tipa, što, za sad, definitivno nije slučaj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s