Aleksandar Bogdanović

Aleksandar Bogdanović, glumac

Aleksandar Bogdanović, glumac

Ako bismo samo uspjeli oživjeti, urediti napuštene tvorničke hale, dati im smisao, već bi napravili ogroman pomak

* Osijek je ušao u 2., uži krug natjecanja za važnu titulu Europska prijestolnica kulture. U čemu vidite osječku kulturnu raznolikost koja bi mogla presuditi u dobivanju te titule? Koja je uloga osječkog Hrvatskog narodnog kazališta?

– Kulturna raznolikost grada Osijeka i osječke regije ogleda se i prepoznaje po kulturnoj tradiciji naroda koji tu stoljećima žive i novodošlih koji se vremenom asimiliraju i donose nešto novo. Kultura je generalno širok pojam i ne treba je promatrati samo kroz postojeće institucije.

Gostoljubivost, otvorenost, iskrenost i jednostavnost krase ljude našeg podneblja. Arhitektura, kuhinja, folklor, nezaobilazne tambure, HNK, Dječje kazaliste, Umjetnička akademija koja je ogroman potencijal mladih ljudi i profesora koji ondje rade, muzeji, galerije, Drava – naši su aduti. Parkovi, pa ako hoćete i nezaobilazni komarci.

Ozbiljno to mislim.

* Što smatrate da će Osijek i osječki HNK dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Osječki HNK treba preuzeti glavnu ulogu u kampanji za dobivanje titule Europske prijestolnice kulture. Razlozi za to su iskustvo, infrastruktura, ljudski resursi, zanat. Ovu činjenicu temeljim na iskustvima Maribora (Slovenija) i Sibiu(Rumunjska). Imao sam priliku glumiti u ta dva grada i uvjerit se osobno kroz razgovore s ljudima.
Ako ne griješim, gradonačelnik Sibiu-e je nakon stjecanja titule Europske prijestolnice kulture postao predsjednik Rumunjske.

Ako ne dobijemo prvog osječkog predsjednika države, ono što je sigurno su milijunska ulaganja u naš grad i posao za naše građane. Dobit za naš HNK su infrastrukturna ulaganja i razmjena iskustava, a to je neprocjenjivo.

Cijela regija opsluživat će u svim segmentima kulturnu prijestolnicu Europe. Dobit je nesaglediva.

* Grad koji bude izabran za ovu prestižnu titulu raspolagat će znatnim sredstvima za programe i infrastrukturne projekte? Što je prioritet, a što bi opravdalo ovu titulu?

– Sredstva su višemilijunska. Valuta euro. Egzaktna. Nisam upoznat s ciframa. Sredstva su dovoljna da prije svega “probude” ovaj grad. Odrede mu nov način i ritam života. Ako bismo samo uspjeli oživjeti, urediti napuštene tvorničke hale, dati im smisao, već bi napravili ogroman pomak. Fasade. Ljude koji dodjeljuju novac ne zanimaju samo postojeći prostori. Za njih je cijeli grad scena, nove mogućnosti. HNK je evidentiran, muzej, galerija, Dječje kazaliste. To postoji. Treba novo, izazovno, drugačije.
Prema teoriji kazališnog redatelja Petera Brooka, bilo koji prostor, adekvatno osvjetljen, s gledateljima i izvođačima može biti scena.

Zamislite Tvrđu. Tvrđa je najljepša scena na svijetu. Sjetite se Unterstadta i prekobrojne publike.

Napuštene tvornice kojih nažalost imamo, postaju scena. Udahnjuje im se život. Gledao sam odličnu predstavu u Rumunjskoj izvedenu na bazenu. Kopika – scena. Nema kraja mogućnostima, ulaganjima.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon proglašenja Europskom prijestolnicom kulture, a da ostane na sasvim novoj, postignutoj razini?

– Kada bismo 2021. sačuvali entuzijazam iz 2019., u kojoj ćemo, nadam se, svi uprijeti iz petnih žila da 2020. budemo prijestolnica kulture, ako sačuvamo kontakte, steknemo nova saznanja, iskrene prijatelje, shvatimo da kultura nije samo zadnje ministarstvo s najmanjim budžetom i ako budemo sretniji, ništa nam više neće trebati. Svi resursi grada i regije imat će korist. Sibiu i Maribor to dokazuju. Probuđeni gradovi veselijih ljudi. Ušminkani i veseli. Više ne treba.

* Može li se reći kako je Hrvatsko narodno kazalište sposobno učiniti kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana? Na koji način to može učiniti i zašto je to važno?

– Teško pitanje. O ovome su pisane rasprave ozbiljnih razmjera. HNK nije kazalište forme. Forma apriori ili ako hoćete biti moderan i inovativan po svaku cijenu, biti provokativan često isključuje razumljivost kod publike. Presudan je sadržaj. Pažljivo odabrane teme s ciljem. Edukativnim.

Kazalište može educirati. Zabavnim, katarzičnim, mitskim, domoljubnim, socijalnim. Ali pažljivo, studiozno odabrati temu pa ju obraditi na suvremen način.

Približiti svakodnevnici. Jeziku svakodnevnice. Ne koristiti već iskorišteno. Donijeti nešto novo, ali ne samo da bi bili drugačiji, moderniji već čitkiji, jasniji. Osluškivati publiku svih generacija i pratiti događanja.

* Smatrate li da postoji problem s kojim se suočava scenska kultura u Osijeku? Koji je njezin temeljni problem, ako postoji?

– Kultura uopće ima problem. Scenska kultura kao podkultura ima problem. Svugdje. Prvo socijalni. Drugo birokratski. Teško ih je pobrojati. Zanemarimo novac. E sad, koji model preuzeti, prilagoditi nama, prepoznati, preuzeti. Trzišni koji po meni isključuje u dosta segmenata umjetnost ili postojeći restruktuirati.

Nedostatak sredstava koči, usporava i nalazi kompromise, ali mislim da ćemo se morati prilagođavati postojećem i tražiti nova rješenja.

Razlika grada i kasabe(Andrić) je u tome sto grad ima kazalište. Dovoljno sam definirao.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto su one važne?

– Ako i ne postoji evo savršene zgode za ujedinjenje i usmjereno zajedničko djelovanje. Cilj: Osijek, europska prijestolnica kulture 2020. Vremena ima. Želje, volje, znanja…

* Koji je uopće najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka i koji je njegov kulturni identitet? Prema čemu, po vašem mišljenju, taj identitet treba usmjeriti?

– Kulturni indetitet je to što je prije dva mjeseca Ivana Šojat dobila Večernjakovu nagradu. Prije dvije godine predstava Unterstadt osvaja nagradu za najbolju predstavu u državi.Imamo OLJK. Drame Davora Špišića. Murali nepoznatih autora. Umjetnici koji sređuju naše parkove. Waldinger, kino Urania, viseći most, Hotzendorf, pisci, slikari, Strossmayer, Krežma, glazbena škola, akademija… Dakle institucije, ljudi, njihova djela, Sandra Lončarić Tankosić, Berislav Puškarić, muzeji… Svi putevi vode u Osijek.

* Na koji biste način vi promicali kulturni identitet iz segmenta scenske kulture na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini?

– Misli lokalno djeluj globalno. Djeluje kao parola ali, mitovi, legende, sudbine ovih prostora. Priče običnih ljudi našim jezikom. Svi će razumjeti. S emocijom i široko. Hrabro bez previse forme.