Zemlja bez granica

Djetinja mudrost bez loših kočnica

Kultura političkog marketinga na našim je balkanskim prostorima uvijek na granici bezobrazluka, prostakluka i ostalih kuluka. Isplakatirani zidovi i propagandni filmići na izborima koji (navodno) trebaju odlučiti o našoj budućnosti, najčešće poručuju slijedeće: da će kandidat koji se fotošopirano blesavo ceri, nekog drugog protukandidata zgaziti, poraziti, satrati mu i zadnji korijen. Ništa ili jedva malo, govori se o istinskim planovima izgradnje, empatije, solidarnosti, zdravog prožimanja talenta i rada. Sjećam se, prije nekoliko godina, na lokalnim izborima u Srbiji pojavila se neka vojvođanska stranka s neodoljivim sloganom. Na njihovom plakatu smiješila se nacrtana zgodna kravica i poručivala: „Dabogda komšiji krava, bila lepa i zdrava!“ Naravno, nisu prešli izborni prag. Ali su pokušali.

Nisam slučajno zagazio u mutne ispolitizirane vode javne nekulture. Jer, dvije divne tankoćutne žene o kojima je riječ u ovoj priči, svojim stavovima nude upravo suprotan kurs. Dok skromno izlažu osnovne silnice radišnog kulturnog poslanstva, kao da iznose politički program uređenja dobrog života. Bogme, ta je njihova platforma (na površini savršeno jednostavna) dublja i kompleksnija od mora splačina koje nam političari inače nude.

I zaista bi bila milina živjeti u zemlji bez granica o kojoj Mira Sekereš i Suzana Vargović ne maštaju, nego zaista nude njezin održivi razvoj. Već čitavo jedno desetljeće.

Davor Špišić

Davor Špišić

Udruga za promicanje kulture plesa Plesni studio Shine aktivno i vjerno djeluje na osječkoj kulturnoj sceni punih deset godina. Okuplja plesače s golemim plesnim iskustvom, pedagoškim radom i intenzivnim školovanjem po raznim domaćim i stranim institucijama, seminarima i radionicama te njeguje i odgaja nove sljedbenike – odmalena. Najmlađi polaznici Shineovih plesnih škola su klinci od 4 godine! „Ponekad nam je čast, ali i poraz kada ljudi iz grada upitaju moje kolege: ‘Jesu li ovi plesači iz Zagreba?’ Čast mi je, jer se u tom pitanju krije prepoznavanje kvalitete, no poraz je u slaboj prepoznatljivosti domaćih umjetnika“, kaže Mira Sekereš, voditeljica plesnih tehnika i predsjednica Shinea, i zapravo dijagnosticira dvije važne stvari bitne za funkcioniranje društvene zajednice. Kao prvo, ukazuje na pogubnu, nedjelotvornu centralističku fiksaciju na metropolu (posebno smiješnu u džepnim prostorima kao što je Hrvatska), prema kojoj samo ono što se isproducira u glavnom gradu automatski ima vrijednosnu težinu. Umjesto da se policentrični razvoj diše punim plućima. Druga stvar je upravo taj susjedski autizam, kad nemaš pojma što ti se dobroga dešava u prvom dvorištu ili kvartu. Ili imaš, pa zlurado i pakosno ne želiš o tome govoriti.

Ta komšijska sljepoća također ne donosi ama baš nikakve prinose. O tome Mira govori.

Shine je trenutno u partnerstvu s dva osječka vrtića, gdje se ples djeci pruža kao izborna aktivnost. „Djeca sama odluče privlači li ih ples ili ne i na jedan zreli način afirmiraju svoju vlastitu simpatiju prema plesu“, iskustveno obrazlaže Mira Sekereš: „To dovodi do entuzijastične i vesele ritmičke grupe, gdje svaki pojedinac ima pravo iznijeti svoje osjećaje, emocije i potrebe kroz ples, ali i verbalno. Ponekad dijete ne želi biti plesno drvo, jer se osjeća kao list. Tako smo imali plesnu skupinu drveća i jedna je djevojčica odlučila biti plesni listić. Njena je prijateljica glumila drvo, a ona se naslonila na nju i njihala se oponašajući jesenski list kada napusti stablo. To je primjer gdje se koreografija prilagođava individui, na radost djece.“

O, da, društvo prilagođeno individualcu, njegovim potrebama. To se mora učiti i trenirati od pelena.

Udruga Breza koju je osnovala voditeljica odgojnog rada Suzana Vargović, desetu godinu njeguje međunarodnu manifestaciju „Zemlja bez granica“, živo ispreplitanje pedagoške educiranosti, igre i čiste ljubavi. Kroz njene su programe okupljene čete umjetnika, kulturnjaka i pedagoga koji u radionicama i maštaonicama s djecom (od predškolske do srednjoškolske dobi) proizvode plodove boljeg društva. O „Zemlji bez granica“ Vargović govori da je najsnažniji zakon te zemlje -još od kada je razvila svoju bezgraničnu zastavu- suradnja, prožimanje najboljeg u ljudima: „Nismo se htjeli natjecati nego poigrati, dozvoliti sebi i drugima biti drukčiji.“

A kad na pitanje koliko je važno širiti svijest o kulturi među djecom i zašto je ta kultura uopće važna, Suzana Vargović odgovori dječjom jednostavnošću: „Kultura je kao disanje. Ne možemo živjeti bez disanja“, ona oslobađa dijete u svakome od nas.

Vraća nam djetinju mudrost bez loših kočnica.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s