Poželjni distrikti

O prizivanju samosvojnih, rebrendiranih distrikta vrijednog gradskog naslijeđa, Svetlana Mrak je na istim frekvencijama s arhitektom Vlatkom Dusparićem.

Dobro je. Nije sve izgubljeno. Ako jedan gradski pub nosi firmu Zeleni zub i još se unutrašnjim freskama, slikom i fiktivnim likom, najizravnije referira na jednu od najvećih rock ikona (post)jugoslavenskog prostora – Dušana Kojića Koju, onda je disciplina nesavijene kičme zagarantirana. I kad-tad postat će općeprihvaćena vrlina a ne mana dostojna luzera. Makar u onom čeznutljivom budućem času, kad „rešeto vremena odradi svoje“, kako to predviđa Svetlana Mrak, organizatorica književnih večeri u dotičnom pubu.

„Kojin lik ne samo što uživa status jednako živ kao i nekad, on integrira i različite diskurse, od filmskog preko muzičkog pa do stripa i plakata“, kaže Svetlana, ustrajući u misiji da zelenozubi barski belzebub ne bude mjesto samo pukog šankiranja nego i lepršava, dozirano anarhoidna scena.

Jedna od onih koje gradu daju poželjnu ekologiju živog pulsirajućeg mjesta noćne nesanice. Ne bježeći od tehno alata koji nam spretno skraćuju muke, Svetlana ipak mudro procjenjuje sve prepreke u privlačenju publike, u stvaranju klupske, rokerske platforme za sustavnije točenje rock ‘n’ rolla, literature i performerstva svake vrste, pod Zubovim svodovima. „Dok se oni stariji bore za golu egzistenciju, mladi žive na drušvenim mrežama“, realno rezignira Svetlana Mrak, no isto tako i borbeno naglašava da je recesija postala i mentalno stanje, alibi za nečinjenje ili pohlepu i pljačku: „Svakodnevno odzvanjanje riječi recesija uvuklo nam se svima debelo pod kožu. Ako joj dodamo još i nepotizam te korupciju, čak i u domenama kulture i obrazovanja u kojima bi se od takvih pojava trebalo zazirati, rezultiralo je krajnjom apatijom i indiferentnošću građana.“

Davor Špišić

Svetlana ne zaboravlja upozoriti na kvaziurbanizirane topose tradicije koji su uvedeni u blizinu fast food smjese:

„Maknuti ‘McDonalds’ iz zgrade HNK-a i turbofolk iz Tvrđe skupa s devastiranim Trgom Svetog Trojstva vikendima navečer, pa ćemo moći pričati o Osijeku kao o stvarnoj kulturnoj sredini, a da to ne bude samo mrtvo slovo na papiru.“

O tom prizivanju samosvojnih, rebrendiranih distrikta vrijednog gradskog naslijeđa, Svetlana Mrak je na istim frekvencijama s arhitektom Vlatkom Dusparićem. „Svaka intervencija u urbano tkivo Osijeka zahtijeva pažljiv pristup, vodeći računa o očuvanju urbanog identiteta i uvažavanju pravila ponašanja u urbanom kontekstu. Globalizacija je višestruko utjecala na grad mijenajući njegovu ulogu i funkcioniranje. Gradovi se bore za što bolju poziciju u globalnoj hijerarhiji kako bi privukli kapital, investitore i turiste. To je razlog da mnogi gradovi u velikoj mjeri oblikuju razvoj na kulturi i kulturnim dobrima što je dovelo do pojave distrikta kulture kao nove morfološke i funkcionalne činjenice u gradu. Glavni uvjet za njegovo osnivanje je prisustvo kulturnih institucija na određenom dijelu grada, a često su lokalizirani u povijesnim gradskim jezgrama. Osječka Tvrđa ima sve preduvjete da se programira kao distrikt kulture“, ističe Dusparić, pozivajući nas da ne zanemarimo bogomdane alate:

„Distrikt kulture je dobar alat za promicanje kulturnog identiteta na svim razinama.“

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s