Nije ovo lutrija

„Ne treba očekivati čuda i pogrešno interpretirati naslov Europske prijestolnice kulture kao oblik lutrije, kroz prizmu ulaganja određenog novca koji se multiplicira i vraća na upravljanje“, kaže Igor Mavrin. Čovjek koji, po svemu sudeći, jako dobro zna što govori. Naime, on je doktorirao na EPK tematici. Doktor za primamljivu kultersku krunu ovladao je fuzijom njezine jezgre: sama proizvodnja kvalitetnih aduta, samo strategijsko sudjelovanje u utrci, uz udarničko prolijevanje stvaralačkog znoja, već jesu pobjeda. Trijumf koji osigurava šanse daljnje preobrazbe grada.

Najgore je pouzdati se u lutrijski sindrom dara s neba koji će probuditi ljepoticu-kulturu iz trnja. E, neće.

„Ono što Osijek 2020. može donijeti jest – sinergija. Primarno kulturni i društveni učinci, koji mogu i gospodarstvu udahnuti novi život“, ističe Mavrin, inače i član Kandidacijskog odbora osječke kandidature za EPK.

Mavrinova „receptura“ zasniva se na pomnoj znanstvenoj analizi prijašnjih iskustava gradova u čijim se naslovima laskava titula obrela ali i onih koje je naslov zaobišao, ali stekli su bogatu zalihu kako grešaka tako i novostečenog elena. Od jednog i drugog sastoji se tkivo svakog bića, tako i gradova. Postindustrijska (škotski Glasgow, engleski Liverpool, njemački Ruhr…) ili ruralna područja (nizozemski Leeuwarden, talijanska Matera) obje su trase na kojima i Osijek može iznova kopati i modelirati svoj lik. Rudača je i dalje bogata. Jedino što je zanemarena, zatrpana, nedovoljno eksploatirana i neprilagođena novim tehnološkim procesima.

Davor Špišić

Davor Špišić

„Važno je za uspješnu kandidaturu da Osječani budu ti koji vjeruju u projekt i mogućnost promjene“, savjetuje Mavrin, jer stagnacijska skepsa je pogubna za bilo kakav projekt razvoja.

Samopouzdanje i vjera u ono što radiš, pogonsko su gorivo jače od kerozina.

Osobito mi je značajno Mavrinovo podsjećanje da se strategija ne smije iscrpljivati u pukom mahanju postojećim infrastrukturama ili snatrenju o izgradnji financijski moćnih megazdanja koja će požderati budžet a godinama kasnije gutati nove rashode. I generacije koje dolaze zavijati u crno.

Želja za iskorakom, za hrabrim repozicioniranjem identiteta, osviještenim propitivanjem i nekih svojih zabluda ili tamnih strana prošlostu, može se pretvoriti u kvalitetnu prednost poželjne budućnosti.

Ili, kako veli Igor Mavrin: „U trendu su zanimljivi društveni eksperimenti i povezivanje kulturnih s društvenim  promjenama, što posredno može biti i pokretač gospodarskih promjena. Gradovi kandidati i nositelji naslova prijestolnice kulture često se odlučuju za suočavanje s otvorenim pitanjima iz bliže ili dalje prošlosti, pitanjima migracija i manjiske integracije. Bugarski Plovdiv odlučio se za društvene promjene kroz integraciju romske manjinske zajednice, a talijanska Matera propituje stereotipe koji su povezani s jugom te zemlje i njezinu dijasporu.“

Osijek ima prebogatu riznicu stvaralačkog blaga i na nju treba itekako biti ponosan. Nažalost, nije zanemariva ni društvena, politička i gospodarska retrogradna niska onoga što se, u vremenima iza nas bogme nataložilo, a čini mrlje stida na licu ovog grada. Pravi je izazov suočiti se s tim lošim alter egom i oprati lice.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s