Namrgođeni

Osijek je izgubio značajne supstance svoje nekadašnje multietničke živosti.

Nedavno instaliran turistički slogan koji tvrdi (i pritom besramno laže) da je Croatia „full of life“, sije dvostruke kolateralne žrtve. Kao prvo, nedužne turiste. One koje će uspjeti povući za nos i ostaviti ih namagarčene za nekim stolom dok natmureni konobar baca pred njih lažno meso rakovice na gumenoj pašti. Ili dok spašavaju svoju kožu „krive boje“ pred besprizornim nasilnicima. Kao drugo, spomenuta reklama oholo mulja građane Hrvatske, dodajući im još koju vreću laži na zalihu apsurda.

Namrgođena, umorna, iscijeđena, paranoična, autodestruktivna, zavidna, pasivna, pakosna, životareća…, sve su to daleko točnije etikete na oronulom licu ove zemlje koja je odavno izgubila smisao za humor.

Krizni alibi često se mamuza do neviđenih razmjera. I koristi se kao spasonosni bljutavi eliksir nedjelanja, apatije, vječne hibernacije, crvotočne pomirenosti s naopakom evolucijom. Ova zemlja mazohistički sebe shvaća isključivo kao mumificiranu žrtvu, i to se pogubno osjećanje razlijeva poput močvare po svakom njezinom gradu, selu i zaseoku, s manje ili više kratkosezonskih privida da nije tako.

„Nije lako u Osijeku ostvariti dijalog kada ljudi muče muku s egzistencijom. Ali opet, pogledajmo, na primjer, neke od zemalja u Južnoj Americi. Ne možemo reći da je njima standard iznad našeg, ali iz iskustva znam da su neopterećeniji i znatno više žive u skladu s umjetnošću od nas. Trebamo promijeniti stanje uma.

Život nije tako ozbiljan kako ga uzimamo. Potencijal postoji, ali prvo što bi trebalo je promijeniti stanje uma građana grada Osijeka. Postali smo tmurni i nezainteresirani“, kaže mladi grafički dizajner Marko Jovanovac, savršeno pogađajući u srž problema.

Davor Špišić

Davor Špišić

Preozbiljno shvaćamo život, često dopuštajući da nam se nametne stanje autodestrukcije, jer tako se najlakše manipulira stanjem građanskog tavorenja. Oni „tmurni i nezainteresirani“, kako ih lucidno opisuje Jovanovac, nikada ne mogu biti kotač napretka.

Što ratovima što pogromaškim upravama, Osijek je izgubio značajne supstance svoje nekadašnje multietničke živosti. I valja nam svima udarnički raditi na stvarnoj restauraciji tog punokrvnog naslijeđa.

Istaknuti germanist dr. Vlado Obad upozorava da bi „trebalo ciljano raditi na jačanju multikulturnih sadržaja: intenzivnijim podupiranjem nacionalnih kulturnih udruga Mađara, Srba, Nijemaca i Austrijanaca, Židova, i podizanjem objekata i spomenika s multietničkim obilježjima.“

Obad na primjeru Osijeka podsjeća i na opaku naviku Hrvatske (u europskom i svjetskom pozicioniranju) da iz svoje zagušljive namrgođene prepotencije pljucne druge, a zaboravi na svoje nerazumno odricanje od vitalističke vizije. „Ne vidim kako bismo mogli postati svjetionik u europskim razmjerima, ako smo u vlastitoj zemlji svedeni  na provinciju u odumiranju“, gorko je precizan Obad.
Naravno da idemo dođavola kad smo zaboravili živjeti. Krajnje je vrijeme da se uštinemo i probudimo.

Join the conversation! 1 Comment

  1. Rijetko se može pročitati ovako neposredan i otvoreno jasan komentar,na ovu našu žabokrečinu u kojoj nažalost jesmo,sada i ovdje.Doista treba izaći iz svega toga,možda i pobjeći…….negdje……ili….ostati.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s