Hulk na duši grada

Lice Osijeka su nebrojeno puta oskrnavile politčke kaste.

Na postnuklearnoj katastrofi Černobila ukrajinski turistički radnici već godinama organiziraju turističku meku. Međutim, ne mora vas poharati nuklearna apokalipsa da biste postali groteskni Disneyland. Za negativnu atrakciju dovoljni su i krivo nasađeni ljudi. Prečesto se politička bahatost pokaže gorom od kancerogene radijacije. Ono, kad politika zaboravi da je sluga, servis građanima, a umisli da je gospodar ulica i duša. Pogledajte samo po našim gradovima: na tisuće je tragova i odlijeva osornih, samodopadnih i nedemokratskih upravljača. Ni Osijek, naravno, nije izuzetak. Lice su mu nebrojeno puta oskrnavile politčke kaste koje su u svojim paranojama zamislile da od njih svijet počinje, a da će s njima zasigurno otići dođavola. Zašto bi, dakle, ti gubernatori slušali bilo čiji glas razuma i znanja, kad su tu ionako privremeno, nego udri po svom. Dok traje – traje. Na taj se način, to znaju i puzajući bebironi, budućnost ne gradi, niti se prošlost cijeni. Jedino se sadašnjost mrcvari.

Zato su i moguće one dvije spomeničke nakarade na dva centralna gradska trga. Jedan navodno predstavlja Antu Starčevića a drugi Franju Tuđmana. Oba više sliče na strahotne verzije izbezumljenog Hulka ili na nepoznati stadij Aliena.

Idolatrija i ćorava državotvornost ovdje su bile jedine poželjne ulaznice za popunjavanje kiparskog žiro-računa. Građane ili skulptorsku struku nitko nije ništa pitao. O služenju višem smislu životne sreće, jedva da je kome palo na pamet dok je potpisivao ukaz o sijanju ružnih kumira.

Davor Špišić

Davor Špišić

„Priroda ljudskih bića je kreativnost i maštovitost to se očituje u svim segmentima života, ne samo u kulturi i umjetnosti. Ali bitno je da tu osobnost koristimo u skladu sa Prirodom i vlastitim Bitkom. Pogotovo mi profesionalni umjetnici koji smo svoj život posvetili tom pozivu. To onda oplemenjuje i budi potencijale za skladni razvoja društva, a to žele ne samo Osječani nego svi građani svijeta. Kada smo svjesni toga i djelujemo radosno i s ljubavlju jer volimo to što radimo pa bilo to vajati kipove ili peći kruh… ta se vibracija onda širi i umnaža, sve više bića reagira i taj međuodnos onda uistinu zovemo Kultura“, jasno oblikuje moguću i potrebnu urbanu žudnju kipar Nikola Faller. U prirodnom skladu čovjeka i njegova djela (bio to Grad ili samoodrživi vrt) ne bi smjelo biti mjesta za tiraniju.

Jer, kako se ne uvrijediti kad te netko drži glupanom kojemu je svejedno da li prolazi pored remek-djela, zanatskih bestselera ili zadnjeg pseudodiktatorskog smeća.

Ili, kako jetko dijagnosticira Faller: „To vrijeđa naciju u kojoj su iznikli i djelovali majstori figuracije poput Meštrovića, Augustinčića, Radauša, Kršinića te pronosili hrvatsko kiparstvo diljem svijeta.“
Za njegu memorije i sanitarnu zaštitu slike budućeg Osijeka, neobično je važno da postoje likovnjački odsjek na osječkoj Umjetničkoj akademiji i Škola primijenjene umjetnosti i dizajna. Na ove dvije obrazovne kuće leži velika odgovornost i čast odgajanja zdrave, vibrantne, progresivne i nezavisne vizualne kulture.
„Organizirana zajednica ljudi, bez obzira radi li se o plemenu, gradu, državi…. ukoliko želi napredovati, mora imati jasnu viziju cilja koji teži postići. U tome je najvažnija uloga odgoj i obrazovanje novih naraštaja koje će ta vizija i taj cilj obvezivati na kvalitetno i sadržajno sudjelovanje u ostvarivanju zajedničkoga cilja. Za to je potrebna puno bolja koordinacija svih dionika kulturnoga života Grada jer i najveći talenti u bilo kojem području ljudskog stvaralaštva gube na svojoj vrijednosti ukoliko nisu integrirani u svoj društveni kontekst. Previše pojedinačnih velikih ega koji ne mogu surađivati s drugima za dobrobit sredine u kojoj žive, samo koče i onemogućavaju bilo kakav napredak“, veli Ina Marić, ravnateljica Škole primijenjene umjetnosti i dizajna.

Živjeti u Ininom gradu, gradu obnavljajuće ljepote zajedništva, bez destruktivnih primitivnih egoizama – cilj je kojem se isplati položiti svaku i najmanju ciglicu.

Join the conversation! 1 Comment

  1. Uz moje dužno poštovanje moje bivše ravnateljice, Nemojte biti naivni, Pitajte zaposlenike škole što misle o Ini Marić. Svako ima svoje prednosti i mane.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s