Djeca rock ‘n’ rolla

Gradu je nasušno potreban zajednički poligon za okupljanje iskusnih i novih bendova.

Jedne zahuktale osječke martovske noći 2014. bend je iznenada ugasio motore i prestao svirati. U nakrcanom klubu Epic začuli su se povici negodovanja. Ali vitki, plavokosi pjevač punk benda Debeli precjednik bio je neumoljiv. „Ljudi, na krivi ste koncert došli, mi ne dolazimo na fašističke koncerte, nemojte ni vi dolaziti na naše!“ upirao je prstom Tin Kovačić u prve redove, gdje je skupina zalutalih skinsa uzdizala retrogadne desnice visoko u zrak i skandirala fašističke parole. „Poslušaj naše pjesme, čovječe!“ vikao je frontmen. Zlo je moralo napustiti prostor dobrih vibracija (uzgred, radilo se o humanitarnom koncertu osječkih bendova za Dječji Dom Klasje), tek onda je pržiona nastavljena. Tako se jedino može razbiti otrov primitivizma – odlučno i bez ravnodušnog odobravanja na kojemu klice zla najbolje uspijevaju. „Stvarno mislimo da je važno jasno se deklarirati protiv svakog oblika nasilja. Debeli precjednik učestalo ponavlja kako neće tolerirati primitivizam, vrijeđanje zdravog razuma i omalovažavanje svih ljudi koji su platili ulaznicu za koncert“, objavio je bend tada na svom Facebook profilu.

Nema zla tamo gdje ima rock ‘n’ rolla. Nema atavističkog nazadovanja ondje gdje muzika ujedinjuje, a urbanost odjekuje u trbuhu, užarena svakim dobro odsviranim angažmanom. Djeca rocka rastu i odgajaju se isključivo u građane pozitivne energije, ljude sposobne prepoznati i potom akumulirati u sebe najrazličitije identitete.

Davor Špišić

Davor Špišić

Zato je Srđan Kovačević, basist osječkog punk benda Gužva u 16-ercu, apsolutno u pravu kad upozorava da je gradu nasušno potrebno altrenativno vježbalište i prezentacijska scena ujedno, zajednički poligon za okupljanje iskusnih i novih bendova. „Potrebno je organizirati sigurne prostore za slobodne probe svim bendovima, obavezan bar jedan sanitarni čvor, prostore koji bi bili lako dostupni. Odnosno, da nisu na periferiji, a ujedno da nisu u naseljenoj zoni kako ne bi smetali građanima. Takvo što postoji po nekim gradovima, u podrumskim prostorijama nekih institucija ili bivših vojarni“, kaže Kovačević.

Razmišljajući o eventualnoj kruni europskog grada kulture i njenim povratnim efektima, Kovačević proročki gleda u budućnost i naglašava: „Volio bih da Osijeku ostane kultura građana, kultura odlazaka u kazalište i kino, na koncerte, izložbe, u muzeje, više kulture u ponašanju, ophođenju, govoru i navikama. Objekti, programi i ostalo, bez toga su nebitni…“

Nedavno je u Globusu objavljen zanimljiv intervju s Matom Škugorom, producentom i promotorom burnih i kvalitetnih rock ‘n’ roll brijačina u Hrvatskoj. Nakon šibenskog Terranea, u istom gradu, na plaži Banj ovoga ljeta nam sljeduje festival SuperUho, na kojem će, između ostalog, servirati i poslastice poput The Nationala, Black Lipsa… U spomenutom razgovoru Škugor iznosi točnu detekciju nezavisnog ljudskog nerva koji se, ukoliko mu podarimo prave okolnosti, rađa već u najranijem djetinjstvu: „Šibenik ima puno ljudi koji se bave kulturom, pogotovo nezavisnom. Ja sam još prije dvije godine, razmišljajući o promjenama koje je Terraneo inicirao u gradu, došao do zaključka da je za sve kriv – Festival djeteta. Njegov utjecaj je neprocjenjiv, on je stvorio sve te ljude koji se danas bave kulturom. A razlog je vrlo jednostavan: kao malo dijete dođeš u dodir s umjetnošću, s ljudima koji su drugačiji, različitim kulturama… Pogotovo je tako bilo u 70-ima i 80-ima kada su dolazili umjetnici iz cijeloga svijeta…“

Dječji teatri zato i jesu prevažne postaje odrastanja i stvaranja dobrih ljudi.

U tom svjetlu Ivica Lučić, glumac i ravnatelj Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, izriče skromnu nadu da je uspio postati „osoba koja je obilježila djetinjstva mnogih Osječana, a to su sada mladi ljudi“ i da je u njima potaknuo „ono nešto“ da se pridruže borbi za kvalitetu postojanja.

O, da, ovaj mali veliki osječki teatar pravi je inkubator budućnosti. I ne smije se nikada ugasiti.

Join the conversation! 4 Comments

  1. poštovani gospodine Špišić, lijepo je za vidjeti s koliko oduševljenja slavite supkulturu u kojoj ste odrasli. No vjerujte mi, takvu idealiziranu sliku svoje kulture imaju različiti pripadnici različitih supkultura. Vašu izjavu: “Djeca rocka rastu i odgajaju se isključivo u građane pozitivne energije” smatram zastrašujuće isključivom i nepotrebnom generalizacijom. U potpunosti se slažem s Vašim zahtjevom da je potreban prostor koji mladim umjetnicima dozvoljava predstavljanje njihovog rada, ali s naglaskom da su sve supkulture jednako dobrodošle. Ako namjeravamo postati kulturni centar od početka moramo slaviti različitost. Srdačan pozdrav. Iva

    Odgovori
    • postovana gdjo Drozdek, svakako ste u pravu, ovdje sam govorio o odredjenoj (sup)kulturi jako vaznoj za urbani razvoj. niposto nisam htio zvucati iskljucivo, jer niti jedan kulturni segment i stvaranje nikoga nece odvesti u zlo, nego ga samo ucvrscuje u putu prema dobru. isto vrijedi za najrazlicitije produkte i protagoniste stvaranja – od poezije dobrog kulena do rocka ili tisuca sati mukotrpnog rada u zlatovezu, za klavirskim tipkama, pisanju, ulicnom grafitu…. iskreno Vam zahvaljujem na citanju

      Odgovori
  2. hvala na pojasnjenju! lijep pozdrav!

    Odgovori
  3. lijep pozdrav i Vama, nadam se da cete i dalje vjerno pratiti ljude i dragocjene stavove koje ovdje iznose, na Oskulturi. o njihovim stvaralastvima jos ce itekako biti rijeci

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s