Zvonko Maković

Zvonko Maković, povjesničar umjetnosti, pjesnik, esejist

Zvonko Maković, povjesničar umjetnosti, pjesnik, esejist

Treba educirati političare koji donose odluke, a ne poznaju materiju

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li dovoljno iskorišten?

Najveći kulturni potencijal Osijeka vidim u njegovoj raznolikosti, bolje rečeno u kulturi svakodnevice, ili još bolje u ljepoti običnosti. Osijek baš nema mnogo pojedinaca koji bi odskakali od nekoga prosjeka, štoviše, oni su vrlo rijetki na bilo kojem području. Osijek nema neki festival koji bi ga izdvajao bilo regionalno, bilo šire.

Osijek, jednostavno,  nema mnogo toga pojedinačnoga po čemu bi se pamtio i izdvajao. Međutim, svi ti nedostaci mogu se zamijeniti nečim što Osijek ima, a ima iznimno lijep izgled ulica, trgova, dijelova grada i nadasve parkove i drvorede koji s glavnim potencijalom, a to je Drava koja nudi nešto što drugi gradovi nemaju.

Kada spominjem Dravu ne mislim pritom na činjenicu da je Osijek izgrađen na jednoj, južnoj obali rijeke. Sjeverni ili baranjski dio vidim kao sastavni dio grada koji nasuprot kultiviranim parkovima sa sjeverne strane nudi gotovo pa šumu i seoski ugođaj kuća koje se ondje nalaze. Doda li se tome i dio baroknih utvrda, te sportski kompleks, a sve smješteno nadohvat pješačke rute, onda Osijek ima potencijale kojima se supstituiraju svi oni konkretni kulturni program i posebnosti.

* Zašto je potrebna jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Potrebna je strategija koja bi objedinjavala mogućnosti, a ne ih fragmentirala. U tome su i ekonomski razlozi. Pada mi na pamet Osječko ljeto kulture, manifestacija u kojoj sam sudjelovao prije desetak i više godina. Nešto kao što je taj ljetni festival trebalo bi razvući na cijelu godinu, štoviše, učiniti ga stalnom praksom. Naravno da Osječko ljeto kulture košta, no novac koji se tu ulaže vraća se vrlo brzo.

Ima nešto što me upravo iritira kada je kulturna politika i suradnja u Osijeku u pitanju, a to je problem vlasništva, odnosno osnivača pojedinih kulturnih institucija. Neke su gradske, neke županijske, neke državne. Barijere koje se postavljaju na toj razini direktno erodiraju sve pozitivne stvari koje one trebaju stvarati.

Ne može se, na primjer, jedan faktor nametnuti kao odlučujući, pa bila to županija, grad ili država. A događa se suprotno. Iz toga onda generira loša kadrovska politika koja šteti gradu. Da se razumijemo, nije Osijek u tim pitanjima izuzetak, ima toga i drugdje, no ovdje mi se čini da je ta rascjepkanost hipertrofirala. Osijek, kao moguća europska metropola kulture, nije u interesu samo Osijeka, nego i županije i zemlje u cjelini. Izlaz iz toga vidim u osvješćivanju tih problema i, bit ću vulgaran, upravo educiranju političara koji donose odluke, a ne poznaju materiju, u ovom slučaju kulturu. Kultura je sastavni dio politike, baš kao Iigospodarstvo, a politika je evidentno loša i puna međusobnih sukoba.

* Iako živite u Zagrebu, smatrate li da u Osijeku postoji problem kada govorimo o kulturi?

– U Osijeku postoje itekakvi problemi kada je kultura u pitanju, a oni eskaliraju svako malo i pojedine kulturne institucije pretvaraju u slučajeve. Pratim, dakako, što se događa u Osijeku, do nedavno sam bio aktivan u politici u svojem gradu, u Zagrebu, i mislim da znam kako se problemi mogu riješiti, ili barem ublažiti.

Kada danas govorimo o kulturi u Osijeku na široj razini, prvo što upada u oči je niz strašnih političkih odluka koje su donesene na štetu grada. Nažalost, mnoge od njih donesene su izvan Osijeka, a posljedice se osjećaju ovdje, ne u Zagrebu.

Riječ je o najvulagrnijim političkim dekretima koje donose pojedinci koji nisu upućeni u Osijek, a često uz svesrdnu pomoć pojedinaca kojima odgovara provincijalizacija i mediokretizacija ovdašnje kulture. U Francuskoj sam čuo jednu lijepu izreku koja mi često pada na pamet, a ona glasi – mediokriteti se međusobno obožavaju.

* Na koji način Osijek može iskoristiti činjenicu da je bio pogođen ratom, a da pritom sačuva svoje dostojanstvo?

– Domovinski je rat, dakako, u svakom pogledu Osijeku donio strašnu štetu. Uništio ga prije svega u gospodarskom pogledu, a to je najvažniji faktor. S druge strane, Osijek se odjednom našao na brisanom prostoru, izoliran, lišen dobrih komunikacija koje je ranije imao. Ali, sada se stvari ipak mijenjaju, industrija se oporavlja, javljaju se novi izazovi i više nije isto kao prije desetak godina. Ali, isto tako, rat nipošto ne treba služiti kao opravdavanje za propuste, za nepoznavanje i neprimjenjivanje novih strategija na svim područjima, pa i u kulturi. Prošlo je dvadeset godina od rata, a to je dovoljno dug period da pokažemo koliko smo sposobni stati na vlastite noge i da razvijamo nedvojbene vrijednosti koje posjedujemo.

Mislim kako činjenicu da je rat ovdje bujao u punom intenzitetu treba sada prikazati kao vitalnost Osijeka, kao njegovu sposobnost da prevlada tragediju i u punom se intenzitetu predstavi kao pobjednička snaga. Dakako, bez bahatosti, vulgarnosti i mržnje.

Uzmite samo jedan, sigurno ne i najbitniji primjer, a to su vojni objekti koji su preplavljivali Osijek prije 1990. Danas su oni pretvoreni u kulturne i sveučilišne sadržaje. Tvrđa danas i Tvrđa prije 25 godina potpuno su različiti kompleksi, a da ne spominjem kasarne u istočnome dijelu grada, od Ljevaonice do Donjega grada. Nadalje, istaknuo bih kako je geografski smještaj Osijeka, od cara Hadrijana i rimskoga vremena sve do danas bio mjesto ratnih sukoba, a da se uvijek nakon rata mijenjao i napredovao. Stavimo li Osijek i Domovinski rat u širi, u povijesni kontekst, usporedite što je bilo u Europi, od Njemačke I Poljske, do Jugoslavije i Hrvatske, recimo, 1965. godine. Svijet je bio obnovljen u snažnom prosperitetu, a prošlo je “samo” dvadeset godina od svršetka Drugog svjetskog rata. Naravno, to su bili različiti ratovi i različite okolnosti, no želio sam samo istaknuti da je danas potpuno neprimjereno uzimati rat kao krivca za zaostajanja i neriješene probleme.

* Kada govorimo o kulturnoj raznolikosti, što bi moglo presuditi u dobivanju titule EPK?

– Čini mi se važnim istaknuti upravo raznolikost kao važnu osobinu Osijeka, a kad to kažem mislim na činjenicu kako je Osijek tijekom čitave svoje povijesti, pa još prije stotinu godina bio u svakom pogledu multikulturna sredina u kojoj nijedna od etničkih supstanci nije imala prevlast, kako je to bilo sve do Drugoga svjetskog rata. Promjene koje su se dogodile nakon 1945., pa dobrim dijelom i nakon 1990., donosile su drugačije kvalitete. One ranije su se razvile tijekom šezdesetih godina i do kraja osamdesetih dale Osijeku karakter modernoga grada, otvorenog svim kulturnim izazovima.

Sada se Osijek još uvijek traži i mislim da nije razvio do kraja svoje najvitalnije potencijale. Razlozi za to dobrim dijelom leže i u gospodarskoj situaciji koja je sigurno teža ovdje nego u dijelovima Hrvatske koji nisu bili na prvoj liniji bojišnice, međutim Osijek može vrlo brzo doseći mnogo toga što će ga činiti privlačnim i poželjnim.

* Koliko je važna smještenost Osijeka u odnosu na druge slavonske, ali i gradove susjednih država? Koliko njihova povijest, ali i kulturna sadašnjost mogu doprinjeti dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

– Osijek je regionalno središte, to je činjenica koja gradu puno pomaže. Prema tome, normalno je da ostali gradovi gravitiraju središtu u svakom pogledu. Recimo, bio sam nekidan u Iloku, gradu koji se na sjajan način transformirao. Napredak se vidi na svakom koraku, ali i taj najistočniji hrvatski grad na neki način treba Osijek i Osijek treba Ilok. A tako je i s drugim mjestima, od Virovitice do Iloka, od Batine do Županje. No, nisu samo hrvatski gradovi i sela važni Osijeku. Čvrste veze koje grad dugi niz godina ima s Pečuhom, pa i Suboticom i Somborom podjednako su mu važni. Iskustvo Pečuha, kao ranije Euorpske prijestolnice kulture, može puno pomoći Osijeku. Hrvatska i Mađarska pripadaju od nedavno ne samo istome kulturnom krugu, što su uvijek bili, nego i političkome. Među dvijema zemljama nema granica, nema nikakvih prepreka, a Baranja, kao prirodni produžetak Osijeka, u tome ima važnu ulogu. Često sam u Baranji i mislim da je taj dio županije danas u ekspanziji sa svojim brojnim resursima, od poljoprivrede do turizma.

No, Baranja bez Osijeka nema rezonancije koje bi je potvrdile kao iznimno važnu zonu. Ono što Baranji nedostaje, to su upravo kulturni projekti koji bi se morali artikulirati baš u Osijeku,  ne u Zagrebu, ne bilo gdje drugdje. S druge strane, prirodni resursi Baranje i Kopački rit, te programi koji forsiraju ekološku osjetljivost, danas su iznimno cijenjeni.

* Mnogi proizvođači kulture i djelatnici u kulturi ističu važnost otvaranja kulture najširem broju građana te izbjegavanje elitizma koji kulturu zatvara u sebi dostatne zidove. Kako učiniti kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– U nedostatku dobro osmišljene strategije to može biti dvosjekli mač. Kultura namijenjena širem krugu potrošača nije nužno i jedina kultura koja nam je potrebna. Iza toga često se krije čista demagogija koja erodira kulturu u njezinom temeljnom smislu.

Daleko od toga da zagovaram  isključivo elitnu kulturu, no držim kako je ona itekako važna. S druge strane, činjenica je da Osijek nema, kao što sam nedavno čuo, niti jedan iole solidniji koncertni klavir, dovoljno nam kaže da je ugroženo ono područje koje pripada tzv. elitnoj kulturi.

Osijek nema koncertnu dvoranu, a ona je podjednako važna kao i sportska dvorana. Koncerti koji se organiziraju na stadionu ili na glavnom trgu u Tvrđi vrlo su važni za Osijek, ali to nije jedino što osječka kultura treba.

* Što bi Osijek dobio titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Ta titula je mnogo važnija za ono što gradu ostaje nakon isteka mandata, dakle sve one investicije koje bi se ovdje ostvarivale tijekom priprema. Tvrđa je neprocjenjiv kapital koji se danas eksploatira tek u najsitnijim česticama.

No, kad spominjem Tvrđu, onda se užasavam vandalizama koji se ovdje čine. Bio sam ljetos, pa prije dva tjedna ponovno u ophodu utvrdama  na dijelu iznad Bastiona, pa prema Vodenim vratima i nalazio užasan krš, ostatke vjerojatno nekadašnjeg restorana, kavane ili nečeg sličnog. Dvorište Isusovačke gimnazije nije samo išarano grafitima, nego odaje zapuštenost dubljih sadržaja, kao i zgrada koja zatvara onu gimnazijsku. Da ne spominjem Franjevački samostan i dijelove koji su izvan tog kompleksa u najužem smislu. I tako dalje, i tako dalje.

Spominjao sam već dio utvrda sa sjeverne strane Drave koje su uvijek bile zapuštene, a mogu se koristiti u razne svrhe. Zadržao sam se samo na Tvrđi, a mogao bih nabrajati iznimno kvalitetnu industrisjku arhitekturu od Kožare do Paromlina, Šibicare ostataka bivše tvornice namještaja. Ta se arhitektura kontinuirano uništava pred našim očima. A upravo se u tim sadržajima kriju resursi od neprocjenjivih kulturnih vrijednosti. Jednom dobro osmišljenom strategijom, dobrim programom, mogli bi se svi ti objekti transformirati  i učiniti trajnim dobrom za građane Osijeka.

* Neki od prijašnjih gradova Europskih prijestolnica kulture pokrenuli su kulturne programe dok su drugi naglasak dali na izgradnju infrastrukture. Što vi vidite kao pravi recept za Osijek?

– Ne bih nipošto isključivao jedno od drugoga. Mislim da ovdje treba ići paralelno, jer je sve još u povojima, a sredstava nedovoljno.

* Koliko vi osobno možete unaprijediti kulturu grada i pomoći Osijeku u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

– Osijek je grad moje mladosti i prema njemu nisam nipošto ravnodušan. Međutim, ne spadam u one koji žive samo od sentimenata i stvaraju neku idiličnu sliku prošlosti. Ja sam kao vrlo mlad bio duboko svjestan da definitvno napuštam Osijek i da je, barem za prvu ruku,  Zagreb moja adresa. U Osijek sam, međutim, dolazio kontinuirano i intezivno pratio što se u njemu događa, a to činim i sada. Tu imam obitelj i brojne prijatelje od kojih sam većinu stjecao kasnije, ali isto tako gledam grad s distancom koja mi omogućava da budem što objektivniji i što u ovakvim sugestijama može više koristiti. Na pitanje što bih konkretno mogao doprinijeti da Osijek dobije titulu Europske prijestolnice kulture mogao bih svašta obećavati, ali gledam da se iza toga kriju i realne mogućnosti.

Mislim da je potrebno u samom Osijeku izgraditi i primijeniti neke parametre koji bi bili kompatibilni onim europskim. Recimo, u Osijeku bi se mogli razviti neki rezidencijalni programi, a to znači da bi ovdje tijekom cijele godine boravili umjetnici, pisci prije svih drugih, i tu proveli jedan, dva ili tri mjeseca. Iz tih bi boravaka za samo nekoliko godina Osijek bio važnom kulturnom referencijom.

Govorim to iz osobnoga iskustva, budući sam koristio takve programe i boravio u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Austriji… Često su to mali gradovi koji pozivaju strane goste i dobivaju od tih gostiju vrijednosti koje su dalekosežne. I u Hrvatskoj postoje takvi rezidencijalni program, recimo u Splitu, pa u Pazinu. No, to što spominjem, vrlo je jednostavno primijeniti, a postoje i mnogi drugi oblici uključivanja Osijeka u mrežu europskih gradova. Drugi primjer, Osijek ima dobru lutkarsku tradiciju. Bio sam gost u francuskom gradu Charlevilleu, inače rodnom mjestu pjesnika Rimbauda. Ondje postoji odličan institut u kojemu se školuje tridesetak lutkara iz cijeloga svijeta s gostujućim nastavnicima. Mislim da bi se i tu mogle ostvariti neke veze. Postoje mnogi načini da se Osijek nametne kao europski grad, no najnužnije je u samom gradu mijenjati navike. Osijek i volim, i gledam ga kritički, a ono što me duboko smeta u njemu to je nedostatak samosvjesti. Odnosno, nedostatak zdrave kritičke svijesti o vlastitim potencijalima. Iz tih se osobina onda lako prelazi u kojekakva pretjerivanja, precjenjivanja a što je znak najvulgarnijeg provincijalizma.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s