Vlastimir Kusik, muzejski savjetnik u Muzeju likovnih umjetnosti

Kultura jednostavno mora biti slobodna sa širom otvorenim pogledima i stavovima

* Koje kulturne vrijednosti prepoznajte kao kulturno blago i potencijal kojim bismo se mogli predstaviti Europi kroz titulu Europska prijestolnica kulture?

– Stjecajem okolnosti bio sam u prigodi da uočim na čemu su inzistirali prvo Pečuh i potom Maribor kao gradovi prijestolnice kulture što nam može biti vrlo korisno u promociji naših vrijednosti. Pogotovo mi je znano iskustvo Maribora jer smo Denis Ambruš i ja pozvani na prvi javni skup kojim je Maribor predstavio sebe i svoj program odnosno temeljne ideje kojima se odlučio predstaviti kao izabrani grad kulture. Maribor je naime odlučio kao glavni motiv sebe kao grada i regije kojoj je središte predstaviti preko motiva rijeke Drave pa je i moje izlaganje imalo nadnaslov „Kulturni imaginarij Drave“ ili čitanje Drave kao poveznice triju regija kojima su tri (jedina velika) grada na Dravi Villach, Maribor i Osijek. Ističem ovo kao primjer kako čitati i predstaviti svoj grad kao grad kome kultura nije pučka ili elitistička atrakcija već ozbiljna estetska supstanca i ekonomska kategorija. Da je tome tako potvrdio je sam organizator kada nas je pozvao nakon godinu dana kako bi nam pojasnio rezultate, sve pa i one ekonomske.

Pokazalo se kako je kultura ekonomska kategorija od čega svi mogu zaraditi odnosno da to nije potrošnja za zabavu.

Ali to treba shvatiti na početku i tako krenuti u kandidaturu.

* Što možemo prepoznati kao naš kulturni identitet? Jesu li ga građani Osijeka kao i donositelji odluka svjesni?

Naš kulturni identitet lako je prepoznatljiv, prije svega kao urbanističko-arhitektonski i hortikulturni slog ili pojednostavljeno lijepi, uredni, grad s lijepom arhitekturom, parkovima, javnim prometom, položajem na rijeci, starom baroknom jezgrom i jakom secesijskom crtom.

To nisu puki emocionalni dojmovi već ozbiljne urbane kategorije kojima se čita grad, ali ujedno i afirmira činjenica kako je kultura njegova bliska prošlost i jednako tako sadašnjost. Ako se tome nađe sklad eto identiteta samog po sebi.

* Na koji biste način promicali taj kulturni identitet Osijeka na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

Jedino dobar i udoban život kome služi gradska uprava i administracija može promicati grad.

Zašto je Osijek grad „slučaj“ a ne kao neki drugi gradovi, „grad u kome bi se voljelo živjeti“ teško je i nažalost političko pitanje.

* Kako biste kulturne vrijednosti učinili dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Svaka kulturna vrijednost (elitna, pučka, etno, suburbana, anonimna, alternativna, eksperimentalna) vrijedna je toga da bude dio svakodnevnice. U početku je nevidljiva i neprepoznatljiva ali vjerujte vremenom će biti prihvaćena ma kako nam u početku bila čudna i neobična. No to je sudbina suvremene umjetnosti kao jezgre svake kulturne vrijednosti.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto je ona važna?

– Ne, ne postoji jasna kulturna politika ali to nije problem. „Suradnja najšire platforme kulturnih dionika“ ništa ne znači, to politička floskula. Kultura jednostavno mora biti slobodna sa širom otvorenim pogledima i stavovima, a političke administracije treba da potiču, pa i financijski, umjetničke inicijative kakvog god one bile sadržaja, od zabave do one neprofitno elitističko komorne profilacije.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

Temeljni je problem suvišno i nepotrebno administriranje.

Svi se u sve petljaju smatrajući se pozvanim arbitrirati u ime načela „to mi se sviđa ili ne sviđa“.

* Što bi Osijek dobio titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Osijek bi dobio ono što i Maribor, naime direktor programa baš je na kraju svoga izlaganja istaknuo kako je najveća dobrobiti činjenica da su ljudi shvatili kako je kultura vrijedna ulaganja kao i svaka druga industrijska vrsta, kao most, tvornica, nadvožnjak. Uloženo se mnogostruko vratilo, financijski, ali i estetski. Ljudi su živnuli i shvatili kako godina ima 365 dana, a ne samo onoliko koliko traje skijaška sezona.

Dakle ta svijest i samosvijest kako je kultura jedina tvornica koja radi 365 dana, jedna je od onih prednosti za kojima Osijek možda i najviše žudi u svojoj dešperatnoj melankoliji.

* Što bismo trebali izgraditi u Osijeku, odnosno koje programe pokrenuti, a da bismo opravdali tu važnu titulu?

– Ništa ne treba izgraditi! Upravo time treba početi, ne trebaju nam zgradurine već ljudi, oni koji će doći i oni koji su tu.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon 2020. Godine?

– Poučni dojmovi, to nam treba.

* Kako vi osobno možete unaprijediti kulturu grada? Imate li planove u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Zaboga, nemam „planove o organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta“, nastojim preživjeti što je možda oblik kojim ću unaprijediti kulturu sebe, a potom i grada.