Valentina Grubačević, Goran Walter, Slađana Zubić

Valentina Grubačević, Goran Walter, Slađana Zubić, članovi udruge PLANTaža

Valentina Grubačević, Goran Walter, Slađana Zubić, članovi udruge PLANTaža

Obična ulica može svakom pojedincu omogućiti da se bar jedan dan osjeća kao umjetnik

* Projektom Papergirl kojega ste nedavno pokrenuli u Osijeku želite približiti umjetnost i kreativnost svakom pojedincu, građaninu. Zbog čega je važno kulturne vrijednosti u bilo kojem obliku učiniti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

Slađana: Ideja projekta je spojiti umjetnost i javnost na jedan neobičan, inovativan i uzbudljiv način. Približiti umjetnost među ljude koji za umjetnost nemaju strpljenja, vremena ili nemaju mogućnosti da se s njom sretnu. Važno nam je pomaknuti granice promišljanja ljudi o umjetnosti kao nečemu nedostupnim i nemogućim, nego o nečem što nam uljepšava svakodnevicu. Na taj način pružamo zajednici jedno novo iskustvo i svakom pojedincu činimo umjetnost dostupnom. Umjetnicima pružamo šire mogućnosti da se predstave, povežu s publikom i kolegama. Budimo kod ljudi želju i mogućnost za stvaranjem i na taj način im nudimo da plod svoje kreativnosti podijele s drugima. Pojedina umjetnička djela postaju dio značajnog projekta kojima se zajednica bavi. Svaki je kreativan rad prekrasan i bila bi šteta ne pokazati ga javnosti, jer u ovoj priči važno je da se stvara bez opterećenja, ‘tehnikalije’ uopće nisu na listi prioriteta. Kada se stvara s veseljem i ljubavi, stvara se zabava i druženje, a to je ono što želimo postići.

Cilj nam je probuditi svijest građana i pokazati im kako naš grad ima jednu snažnu umjetničku scenu koju treba njegovati i čuvati.

Pokazati Osječanima kako za potvrdu kreativnosti nisu uvijek nužne institucije, galerije, muzeji nego da i obična ulica može svakom pojedincu omogućiti da se bar jedan dan osjeća kao umjetnik koji stvara i pridonosi kulturnom razvitku svog grada. Na ovaj način, kada umjetnost izvodimo na ulicu, umjetnost je ta koja sama traži svoju publiku, ne čekajući više da publika potraži nju.

* Također, tu je i vaš projekt ReArt, festival umjetnosti i rukotvorina kojime ste također izveli umjetnost na ulicu, odnosno u trgovački centar Esseker. Na koji način Osječani reagiraju na ovakve akcije, jesu li prepoznali vaše namjere?

Valentina: ReArt je započeo s idejom proširivanja kulturnog sadržaja u obliku umjetničkih sajmova koji zapravo nisu ništa novo i diljem Hrvatske kao i vani već postoje. Osijek kao jedno središte u kojem obitavaju umjetnici raznih područja kao i kreativni rukotvorci jednostavno su trebali jedno mjesto na kojem će imati priliku prikazati svoj rad. Cilj ReArt-a je objediniti više vrsta umjetnosti na jedno mjesto te na taj način i doprinijeti podizanju svijesti građana o vrijednosti kulture. Počeli smo u prosincu 2014. sa 1. ReArtom u sajamskom ozračju, smjestili smo ga u gotovo prazan trgovački centar unutar centra grada s ciljem oživljavanja praznih prostora. Zatim smo se odlučili napraviti nešto organizacijski teže poput festivala te smo to i postigli sa ReArt festivalom umjetnosti i rukotvorina kojim smo oživjeli jedan od mnoštva odličnih osječkih parkova. Između ostalog, cilj nam je bio napraviti razne umjetničke ambijente unutar parka i na taj način iznijeti djelić umjetnosti u javni prostor.

Uspjeli smo uspostaviti suradnju s mnogim mladim umjetnicima i udrugama i sva uložena pozitivna energija na ReArtu je bila izrazito vidljiva. Rezultat je što je ReArt uspio pokazati kako naša sredina ima svoju umjetničku, urbanu, alternativnu i kulturnu scenu.

Kako bi priča bila zanimljivija, tema festivala je bila „Zemlja čudesa“. Vrlo raznoliko, šareno, pozitivno i otvoreno te su posjetitelji mogli interaktivno sudjelovati u umjetničkim instalacijama, pregledavati izložbe ili ostala umjetnička događanja i vidjeti umjetnike kako na licu mjesta stvaraju svoja djela. Ljudi su pratili našu stranicu i interaktivno sudjelovali online komentirajući: „Čini se da je Europa došla u Osijek“. ReArt planiramo u puno većem izdanju sljedeće godine gdje ćemo, nadam se, uspostaviti međunarodnu suradnju jer se to nekako čini logično. Kako smo konstantno aktivni, nailazimo i na prepreke no nekako se uspijemo izvući i na kraju svega zadovoljavajuće je ono što dobijemo kao feedback od građana. To su većinom potpuno pozitivni komentari i podrška. Ljudi su prepoznali jednostavnost i iskrenost našega pristupa projektu, kao i sam trud koji je iza svega stajao i svaki komentar je bio hvale vrijedan.

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

Goran: Udruge koje se bave kulturnom djelatnošću, kulturne institucije, Umjetnička Akademija; Fakultet kulturnih djelatnosti… Mislim da ukoliko se počne više ulagati u kulturu i projekte koje okupljaju veći broj ljudi time Osijek i Osječani imaju šansu izaći iz „kulturne“ ravnodušnosti i letargije.

Doslovno treba većini Osječana servirati kulturni događaj pred vratima da bi izašli van, a to je stvar koje udruge koje se bave kulturnom djelatnošću i rade.

Valentina: Kultura bi trebala saživjeti unutar samog društva, primjerice kroz okolinu svakodnevnog života, skulpture koje nalazimo po gradu, raznolikost uređenog ambijenta kafića u kojem pijemo kavu ili interaktivnih info punktova o kulturi!? Osvijestiti i spojiti primjerice na urbani kulturni život Osijeka još iz prošlih vremena te ukazivati na urbaniji Osijek danas. Osijek se može pohvaliti umjetničkom scenom koju ima, od likovnih, glazbenih, kazališnih do urbanih, alternativnih, dizajnerskih ili multimedijalnih sadržaja, koje čine dijelom kulturnu scenu grada. Jedini problem je što je tih sadržaja unutar tih scena, a ujedno i kulture, malo.

Kada bi umjetnici otvorili svoje ateljee, organizirali radionice, umjetničke akcije, ulično kazalište ili kada bi postojalo više festivala koji slave razne vrste umjetnosti i objedinio mlade u sve to onda bi Osijek mogao iskoristiti svoj potencijal koji ima.

Mislim da bi se to sve ostvarilo ujedinjavanjem kulturnih institucija na jedno mjesto u kojem bi mogle kolati ideje i gdje bi se mogle i realizirati.
Slađana: Kao najveći potencijal vidim mlade i njihove nove i svježe ideje koje su nedovoljno iskorištine. Osijek i kultura Osijeka se uljuljala u jednu svakodnevicu iz koje se teško izlazi. Ako bi se dala prilika mladim ljudima koji žele nešto napraviti od kulturne scene grada, grad bi postao jedno zanimljivo kulturno središte koje bi turisti, a i sami građani puno više cjenili. Mislim da grad nudi pregršt zanimljivih i različitih sadržaja samo nam treba jedna baza, jedno mjesto gdje bih sve te sadržaje mogli objediniti.

* A identitet? Što za vas predstavlja kulturni identitet Osijeka? Je li on kao takav prepoznat i od strane građana kao i donositelja odluka?

Goran: Osijek je grad koji ima više kulturnih identiteta, s tim da niti jedan nije dovoljno iskorišten.

Imamo hrpu pojedinaca o kojima većina Osječana ne zna ništa, a globalno slove za velike umjetnike, arhitekte, producente… poput recimo Julija Knifera.

Jedan od najznačajnijih hrvatskih umjetnika, a u svom rodnom gradu nema niti ulicu! Doduše, tek se napokon sada nešto počelo odvijati i to zaslugom par ljudi. No sve to dovodi pitanja… što se radilo godinama u kulturi? Da li „njima“ i dalje kulturu predstavlja samo HNK? Zašto nitko od prije nije nešto poduzeo? Ima ljudi koji su godinama na čelu nekih ustanova koji su trebali razmišljati o takvim stvarima. Uvijek krene da par individualaca pokušava nešto promijeniti, stvoriti, a to im i uspijeva, jer idu s iskrenom nakanom stvoriti bolji i ljepši grad, a kasnije dođu ostali.
Valentina: Kao što sam već u prethodnom pitanju odgovorila, osvijestiti povijesno-kulturni život Osijeka te ukazivati na urbaniji Osijek danas. Pored toga Osijek je Zeleni grad, treba upotrijebiti vrijednost njegovih parkova i povezati ih i staviti u kulturnu funkciju. Na koncu mislim da treba raditi na ujedinjavanju umjetnika, dizajnera, kulturologa, povjesničara i ekonomista radi brendiranja kulturnih identiteta grada.

* Kako ga promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

Valentina: „Zeleni Osijek“ i prirodne vrednote, povijesni značaj regije, spoj kulture, umjetnosti i dizajna, obrta pa i enogastro turizma je potencijal regije i turističke ponude. Utoliko bi se moglo promicati na svim spomenutim razinama, ali potrebna je organizacija ili reorganizacija navedenog.
Goran: Promicanje kulturnog identiteta je vrlo lak posao kad se živi u gradu kao Osijek.

Imamo toliko stvari koje možemo ponuditi Europi.

Povezivanjem, počevši na regionalnoj razini od općina, gradova ka međunarodnoj. Gostovanja umjetnika u europskim gradovima, suradnja civilnih društava, pomoć umjetnicima oko rezidencija u europskim gradovima te i
otvaranjem umjetničke rezidencije u Osijeku.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

Valentina: Temeljni problemi su financije, papirologija, zatim neumreženost kulturnih institucija i udruga te nepostojanje tzv. Kulturnog centra grada. O problemima se da puno pričati, ali više volim pričati o konstruktivnim rješenjima. Rješenje vidim u jedinstvu udruga i institucija koje se bave kulturom, sveučilišta i škola. Trebalo bi im se dati da rade svoje projekte uz konkretnu pomoć turističkih zajednica, osvijestiti na potencijale Grada. Prije toga svega oformiti kulturni centar, ostvariti program višegodišnjih festivala i brendirati grad suvenirom te uvoditi kulturu u svakodnevni život. Možda zvuči utopijski, ali institucije i organizacije odlično rade svoj posao s obzirom da je danas kultura financijski svrstana na najniži rang. K tome moram primjetiti kako posljednjih nekoliko godina u Osijeku javne skulpture su nekako „vizualno čudne“ i to mi daje za pitanje u kakvom smjeru brendiranja grada mi zapravo idemo?

Kada bi se shvatilo postojanje umjetničke scene, a onda i pružila mogućnost rada i sinergije kulturnih institucija, ne samo da bi nam vizualna okolina bila ugodnija nego i estetski educiranija…

No kako sve ide polagano, a financijski uopće nije potkovano, čini mi se da ćemo dugo čekati rješenje problema.
Slađana: Problema je puno i mislim da smo toga svi svjesni. Ako bih morala izdvojiti jedan od, onda bih se složila s kolegicom Valentinom i rekla da je to prije svega papirologija i financije. Kako bismo ostvarili sve ideje koje se polako nakupljaju u našoj udruzi moramo ispuniti pregršt papirologije koja nam svakodnevno stvara probleme kao i svim ljudima koji se bave nekom djelatnošću u Osijeku. Čovjek koji se suočava s tolikom količinom papirologije u samome startu odustane, a onda se odustaje i od sjajnih ideja koje bi mogle unaprijediti kulturu našeg grada.

* Što bi za Osijek značila titula Europska prijestolnica kulture? Što vidite kao njezine prednosti?

Slađana: Prije svega Osijek bi postao grad u kojeg ljudi žele doći, a ne otići iz njega. Mislim da bi se više ulagalo u kulturu, umjetnost u mlade. Osječani bi na neki način dobili potvrdu kako je sve ono što su godinama stvarali dobilo nekakav smisao, a samim time dobili bi poticaj za još veći razvitak kulture u gradu.
Goran: Kad Osijek dobije titulu Europske prijestolnice kulture upisat će se u povijest grada Osijeka, Hrvatske i Europe. Postat će nezaobilazno mjesto na europskoj kulturnoj karti i pokrenuti će se projekti koji će morati opravdati titulu. Više posla, više događanja i kulturnih projekata, bolja kulturna osvještenost.
Valentina: Revitalizacija objekata, oživljavanje grada, nova radna mjesta u kulturi, turističko mjesto na listi europskih kulturnih gradova, kulturno središte više vrsta umjetnosti, brendiranje grada i ostanak mladih ljudi u gradu.

* U slučaju da je osvojimo, morat ćemo je i opravdati programima i infrastrukturnim projektima. Što vidite kao prioritet? Što je Osijeku nasušna potreba?

Valentina: Projekti se već rade koliko je moguće, barem što se tiče naše udruge, borimo se održati program i ljude, a bilo bi nam mnogo lakše kada bismo dobili veću potporu Grada za određene projekte. Prioritet vidim, kao što sam već puno puta spomenula, u ujedinjavanju organizacija koje se bave kulturom i zajednički održavanju planiranih projekata. Osijeku je potrebna cjelokupna kulturološka obnova, od devastirane arhitekture, ulica i trgova do nematerijane kulture koja dolazi od svijesti građana. Osijeku je itekako potrebno mjesto na listi prolaza kao Grada kulture, no vidjet ćemo hoće li, s obzirom na uložen trud to i postići! Izuzev toga, kulturne udruge i ustanove će i dalje raditi na promicanju umjetnosti i kulture u gradu.
Goran:

Kao prvo i osnovno, čak i ukoliko ne postanemo Europska prijestolnica kulture potrebna nam je tzv. utvrda kulture ili „Art Fort“.

Mjesto gdje bih bile sve kulturne udruge grada Osijeka kao i freelanceri koji se bave kulturom, gdje bi se okupljali i stvarali projekte koji doprinose razvoju grada. Čak to i nije nešto ni inovativno, već bi bila replika uspješnih projekata gradova poput Pule, Rijeke, itd. Ako uzmemo primjer Rijeke (koja je isto prošla u drugi krug), koja će imati Harteru kao urbani regenerator, društveno-kulturni centar, a to je plod suranje odjela za kulturu grada Rijeke i tamošnjih organizacija civilnog društva. Riječka Hartera je bivša tvornica papira, a koliko Osijek ima starih napuštenih tvornica i zgrada?! Osijek ima Tvrđu koja je izvor povijesti, baštine, kulture, što Osijeku daje veliki plus za dobivanje titule prijestolnice kulture. Čak postoje i neke zgrade u Tvrđi koje bi bile idealne za to, iako derutne EU projektima dale bi se restaurirati. Konkretan primjer može biti zgrada „Caritasa“ u Tvrđi, premda je u namjeni gradnja ferijalnog hostela. Po mom mišljenju trebali bi prvo ponuditi sadržaj, a onda smještaj, jer nitko ne dolazi da bude cijelo vrijeme u hostelu, dolaze zbog događaja. Drugi primjer može biti zgrada u ulici J. Basendorfera. Neslužbeno znam da se trenutno u njoj nalazi dio muzeja Slavonije i koristi se kao skladište. Zar ne bi bilo bolje ponuditi muzeju neku halu za skladištenje, a zgradu ustupiti organizacijama koje ju mogu renovirati preko EU projekata i otvoriti vrata širom građanima?! Nasušna potreba… Art Fort!

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

Valentina: Jedna kulturna sinergija institucija i građana na kvalitetnoj razini te turistički poznatiji grad sa svojim prepoznatljivim kulturnim identitetima.
Slađana: Trebaju ostati ljudi koji će i dalje provoditi svoje sjajne ideje, treba ostati što više udruga koje se bore i pokušavaju spasiti kulturnu scenu grada.
Goran: Osim infrastrukture koja je izrazito potrebna da bi se kulturno razvijali i dalje, kulturne osvještenosti, trebaju nam ostati i mladi ljudi. Ne isplati se imati prijestolnicu kulture ukoliko nema mladih ljudi koji mogu nastaviti razvijati grad u svim oblicima (kulturnim, gospodarskim…)

* Kako vi osobno možete unaprijediti kulturu grada? Koji su vam planovi u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

Goran: Udruga od osnutka (rujan 2014.godine) provodi uspješno dva projekta koji se tiču kulturne djelatnosti.

Preko ReArta i Papergirla otvorila nam se mogućnost da počnemo realizirati neke naše ideje.

Trenutno pripremamo jedan isto veći projekt, ali smo još u pregovorima s gradskom upravom i tvrtkom Vodovod Osijek. Ukoliko postignemo dogovor biti će to vrlo zanimljiv, kulturno-ekološki projekt. Što se tiče same udruge, radimo na još par ideja, potencijalnih projekata no čekamo natječaje iz EU koji nažalost kasne. Okružili smo se predivnim i sposobnim ljudima poput Sonje Vuković iz udruge Slap, Mire Serekeš iz Plesnog studia Shine, Nikola Faller iz udruge Slama, s udrugom ISKRA-Waldorfska inicijativa te još mnogi drugi koji su uz nas i zajedno stvaramo neku ludo pozitivnu sinergiju.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s