Tihomir Matijević

Doc. dr. art. Tihomir Matijević, kipar i profesor na Odsjeku za likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku

Doc. dr. art. Tihomir Matijević, kipar i profesor na Odsjeku za likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku

Osijek u potrazi za identitetom grada uzaludno poseže u tradicionalni skup običaja

* Prošle ste godine izdali knjigu „Torta i bronca“ čiji je podnaslov „Traktat o ulozi skulpture u redefiniranju identiteta grada“, a s njom ste pronašli i utvrdili identitet grada. Koji je osječki kulturni identitet? Koji je najveći potencijal kulturne djelatnosti u Osijeku? Prema čemu ga treba usmjeriti?

– Teško mi je, ako ne i nemoguće, identitetu grada prići s gledišta apstraktnog identiteta. U takvoj definiciji ne nalazim trag za određivanje identiteta grada jer svaki se grad sastoji od zajednice različitih  kulturnih  i supkulturnih skupina; od alternativnih bendova do folklornih skupina, od amatera do profesionalaca, od visoke do popularne umjetnosti, od Čovjeka – tuljana do HNK-a. Osim navedenog pluralizma, identitet se sagledava kao proces i interakcija, gradovi se izgrađuju, mijenjaju, transformiraju i razvijaju, što mijenja društvene odnose i međuodnose kulturnih skupina. Dakle, grad kao složena zajednica sastoji se od mnoštva društvenih identiteta koji se nalaze u stalnim promjenama u prostoru.

U Hrvatskoj je, nakon devedesetih, nastala specifična situacija nasilno ubrzanog stvaranja kolektivnog identiteta poslije izlaska iz Jugoslavije – drugog kolektivnog identiteta.

Osjećaj gubljenja nacionalnog identiteta (poglavito u vrijeme druge Jugoslavije) pratila je i panična potraga za istim, što je u izgradnji javne plastike rezultiralo nekom vrstom neohistoricizma: dizanja spomenika velikanima iz hrvatske povijesti, npr. Krešimirov spomenik u Zadru, spomenik Stjepanu Radiću u Zagrebu, Anti Starčeviću u Osijeku itd., ili iz još novije hrvatske povijesti – Spomenik Domovinskom ratu. Još i danas izgradnja identiteta gleda se isključivo kroz prizmu jednoetničkog nacionalnog identiteta, koji se prenosi i na regionalni/gradski, što je u Hrvatskoj, zapravo, zakasnjeli odjek nacionalnog osvješćivanja s kraja 18. stoljeća.
Međutim, etnički i nacionalni identiteti moderne danas su ugroženi kulturnom homogenizacijom – vesternizacijom. Gradovi se rapidno homogeniziraju kroz širenje tehnologije, komunikacije te povećanu mobilnost ljudi. Grad se ne može više tretirati kao posve samodostatna kultura, čak i za potrebe definiranja tradicionalne analitičke jedinice u antropologiji – kulture. Svatko tko čita novine ili gleda televiziju poznaje sastavne dijelove svijeta koji utječu na njegovo vlastito društvo.

U Osijeku primjećujem tendenciju koja u potrazi za identitetom grada uzaludno poseže u tradicionalni skup običaja, najčešće folklor, kulturne ostatke iz nekog čistijeg razdoblja kulturne egzistencije koji su nepovratno propali u modernitet, često zaboravljajući širok opseg tema koji se proteže od kulture vrtnih patuljaka do značenja pop -glazbe.

* U svojoj knjizi iznosite frustraciju koja proizlazi iz nemogućnosti postavljanja djela u željene prostore. Koji su to vaši željeni prostori u koje biste smjestili svoje, ali i skulpture drugih umjetnika?

– Ponovno se zapitajmo koja je funkcija umjetnosti u javnom prostoru danas, što je uopće ključno u promišljanju suvremene umjetnosti u javnom prostoru? Činjenica je sljedeća: suvremeno kiparstvo proizvodi ogromnu količinu umjetničkih artefakata i koncepata, od kojih će mali, selektirani dio, završiti u depoima muzeja. Još manji dio u javnim prostorima.

Dolazi do rasipanja kreativne energije na uzaludna gomilanja umjetničkih stvari za koje društvo nema mjesta ni potrebe. S jedne strane gomilaju se stvari u depoima muzeja, a s druge strane u javnim prostorima grada.

Nakuplja se urbani namještaj i drlog: klupe, reklame, znakovi upozorenja, kante za smeće, rasvjetna tijela – sve u službi trenutačnih potreba. Riječ je o preobilju i prekomjernosti, čija potreba najčešće nije ni društvena ni estetska; zakrčit će svaki reprezentativni prostor grada ako se to dopusti. Unatoč prenatrpanosti, mnoga mjesta u Osijeku istovremeno su prazna: bez orijentira, identiteta i društvenih središta. Mogao bi nabrajati takva mjesta u Osijeku do sutra ali neću, neka se svatko prisjeti koja bi to mjesta mogla biti. Takva su mjesta aktualni prostori svagdašnjice za koja bi se teorija i praksa suvremenog kiparstva prvenstveno trebala zanimati. To su problemska područja, područja anonimnosti, područja u kojima ljudi žive, a koja još uvijek nisu dovršena i koncepcijski definirana. Ja, još uvijek, naivno vjerujem u humanističku ulogu skulpture – u njezinu ulogu u uređivanju i osmišljavanju čovjekova prostora življenja.

* Koje je infrastrukturne projekte potrebno izgraditi u Osijeku da bi se realizirala umjetnička djela u javnom prostoru? Pojednostavljeno, da raspolažete novcem kojega Europska unija dodjeljuje gradu koji će postati Europskom prijestolnicom kluture, a radi se o milijunima eura, što biste u Osijeku napravili kako biste unaprijedili likovnu kulturu?

– U Osijeku je već izgrađena infrastruktura, odnosno obrazovni i distribucijski sistemi koji uskraćivanjem ili davanjem sredstava organiziraju prostor i društvo. No, ja ne vidim problem u količini novčanih sredstava već u selekciji i raspodjeli. Ja na žalost, ne mogu na to pitanje odgovoriti konkretnim prijedlozima. To je vrlo složen proces i, iskreno, ne mogu zamisliti na koji bi se to način reguliralo – usustavilo ali mogu objasniti zašto: Dakle, stvaralaštvo i postavljanje umjetničkog djela stoji u dinamičnom odnosu prema izgradnji zajednice. U izgradnji koncepata ne sudjeluju samo autori što svakom umjetničkom djelu daje kolektivni karakter zbog čega je i samu proizvodnju potrebno staviti u kontekst novih ekonomskih uvjeta, odnosno pitanje financiranja javnim sredstvima.

Prijašnjim stratificiranim društvima koja su proizvodila pokrovitelje – mecene sada se demokratski nameću kulturne institucije kao posrednici.

Problem je u tome „što se sudionici svijeta umjetnosti rijetko mogu u potpunosti složiti tko je ovlašten govoriti u ime svijeta umjetnosti kao cjeline. Ako aktivni umjetnici žele da njihovo djelo bude prihvaćeno kao umjetnost, morat će odgovarajuće ljude nagovoriti da posvjedoče kako ono jest umjetnost.” (Becker, Howard S.: Svjetovi umjetnosti, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2009., str. 86.)
Različite kulture i supkulture zatvaraju različite estetske sudove. Uz to, vlast uvijek igra neku ulogu u stvaranju umjetničkih djela. Ona ne organizira neposredno. Prilikom uređivanja javnog prostora, vlast određuje ovlaštena povjerenstva stručnjaka koja provode svoj izbor preko javnih natječaja. Vlast svoje interese slijedi izabiranjem povjerenstva i stvaranjem zakonskog okvira. Članovi takvih komisija ili povjerenstava na neki su način ovlašteniji od drugih govoriti u ime umjetnosti, no pitanje je odakle ta ovlast proizlazi.

Bez obzira na to jesu li to ljudi s kompetencijama (ili ne?), koji imaju više iskustva, ili im je to jednostavno posao, legitimitet da govore u ime umjetnosti daje im upravo vlast.

Takvom posrednom organiziranju vlasti suprotstavljena je volja kulturnih krugova organiziranih u građanskoj inicijativi. Zvuči vrlo demokratski, ali demokracija je vladavina mediokriteta (W. Churchill).

Stvaralaštvo sada mora prolaziti i kroz birokratski aparat koji legitimizira i organizira, i kroz kriterije društva koje predstavlja

Uz takav kolektivni odnos postavlja se pitanje mogućnosti slobode individualnog izraza, pogotovo zato što je javno umjetničko djalo zajednički znak, te bi u izgradnji koncepta trebala sudjelovati zajednica.

* Zašto je kultura važna posebno u vrijeme gospodarske krize koja bitno utječe na kulturnu djelatnost?

– Za razumijevanje kulture koristimo se interdisciplinarnim pristupom sa stajališta ne samo umjetničke teorije i povijesti umjetnosti nego i politike i ekonomije. Takva je interdisciplinarnost potrebna da bi se shvatila kulturna proizvodnja unutar društvenih procesa u kojima se svijet umjetnosti nalazi. S druge strane, sam koncept stvaralaštva pokreće ekonomsko-politički proces, koji tada postaje njegova suština.

Nije umjetnost nešto što može pozitivno utjecati na politiku;  umjetnost jest politična u istoj mjeri koliko je politika estetska kategorija.

Umjetnost i ekonomska politika su komplementarne djelatnosti a ne analgne, u nekoj vrsti odnosa su – nisu paralelne, a zajedno su dio ukupnosti koje nazivamo kulturom.

* Kako biste učinili kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

Meni je još uvijek primamljiva stara sintagma “umjetnost na ulice” ili “grad – muzej”. Na ulici je umjetničko djelo ipak odmaknuto od dominantnih vizualnih diskursa koji su prisutni u umjetničkim institucijama. Tamo proizvode estetske učinke neovisno o uvjetima i razlozima nastanka. Na ulici se ne obraća samo umjetničkoj zajednici kao referentnoj skupini, nego javnosti općenito. Na ulici se doživljavaju neposredno, bez tumačenja stručnjaka. Ulica je estetska, socijalna i historijska specifična situacija s mnoštvom publike. Ulična publika čini mnoštvo recepcija koje se slijevaju nazad. Učinci su različiti i nepredvidivi: od pobuđivanja dječje mašte do ozbiljne semiotičke analize. Sigurno je da to nije jedan aspekt, aspekti konteksta daju se rastezati u beskraj, a umjetnost se može dovoditi u dodir s bilo kojim društvenim interesom. Nalazi se na raskrižju i fizičkih putova (trgova) i onih figurativnih, umjetničko-socijalno- ekonomsko-povijesnih, putova. To su kompleksni odnosi koji je određuju i, ovisno o rakursu interpretacije, prelaze iz drugog plana u prvi i obrnuto.

Ulica proširuje kontekstualni okvir djela u mnoge diskurse koji se opet granaju u različite smjerove. Ako je djelu omogućeno da traje kroz vrijeme, dominantni vizualni diskursi vremena nastanka djela bit će zamijenjeni drugačijim diskursima vremena koji slijede.

Proces interpretacije nastavlja se kroz vrijeme, kao i izgradnja grada koja fluktuira kroz potrebe, ali proces pravljenja umjetničkog djela ostaje završen trajnim postavom kao konačnom prezentacijom. Stoji kao nepromjenjiv oblik nasuprot dinamici, transformaciji oblika mjesta i oblika razmišljanja

* Koja je osječka kulturna raznolikost u likovnoj umjetnosti, a koja može presuditi u dobivanju titule Europski grad kulture? Što bi Osijek dobio tim naslovom i koje su njegove prednosti?

– Ne znam što presuđuje u određivanu jer parametri nisu jasno određeni, ponekad titulu dobivaju gradovi koji nisu upisani na kulturnu kartu Evrope upravo iz razloga da se time potakne tamošnji razvoj. Manifestacije tog tipa su značajne jer donose reviziju trenutnog stanja ali i određuju buduću razvojnu strategiju.

* Prema vašem mišljenju, što Osijeku treba ostati u godinama nakon proglašenja Osijek – Europska prijestolnica kulture?

– U složenim međuovisnim sistemima potrebno je razlikovati umjetnička djela koja su privremeno aplicirana ili performativna i ona koja su permanentna i integrirana. Razlika je u cilju, kao i u distribucijskom sustavu. Djela privremenog karaktera s lakoćom pronalaze alternativna rješenja za ostvarivanje ciljeva rabeći netradicionalne materijale i zaobilazeći administrativnu mrežu raznim diverzijama u javnom prostoru. Njih najmanje ograničavaju društvene konvencije. Za drugu vrstu djela, npr. spomeničku skulpturu ili zgradu, obično su potrebna velika kolektivna sredstva te se ona i oblikuju kao kolektivni oblik. No njihov utjecaj na okoliš – grad, te samim tim i na identitet mjesta i ljudi koji su s tim mjestom povezani, trajniji je.

Mene kao kipara zanima sudjelovanje u izgradnji grada u domeni arhitekture, više nego scenografski i performativni zahvati, stoga sam naklonjeniji toj vrsti intervencije. Drugim riječima, ne bi volio da se ponovi situacija kao u Pečuhu kada je bio Europska prijestolnica kulture; da se sve svede na nekoliko okruglih stolova i par koncerata.

Pozitivan primjer je Graz koji je dobro iskoristio sredstva i čiji su rezultati vidljivi i danas.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s