Umjetnici POPUP projekta

Likovni umjetnici POPUP projekta

* Glavni cilj POPUP projekta je oživjeti zapuštene gradske prostore te ih privremeno prenamijeniti u jednokratne kulturno-umjetničke centre. Je li to način putem kojeg želite učiniti kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana? Kakve su reakcije, posjećenost?

– Ideja je krenula iz dva smjera. Prvi je nedostatak alternativnoga izlagačkog prostora, a drugi su zapušteni prostori koji su nas kao takvi na neki način provocirali. Da sumiramo: spojili smo socijalni kontekst s umjetničkim konceptom i tako je u načelu nastao POPUP. Govorimo li o kulturnim vrijednostima ovoga grada, možemo zaključiti da su iste zadnjih godina svedene na minimum, što nam govori činjenica da je ove godine proračun za kulturu umanjen za gotovo pola u odnosu na prošlu godinu. Ne odnosi se to samo na likovnu umjetnost, nego na sve koji se bave ili se pokušavaju baviti kulturom.

Također, brine nas sve veće nerazumijevanje za kulturu, pogotovo uzmemo li u obzir pomalo utopijsku ideju Osijeka kao Europske prijestolnice kulture, dok osnovne parametere poput Ureda za kulturu, u Gradu Osijeku nemamo.

Sve to djeluje pomalo nekulturno i neobećavajuće. Reakcije na naš projekt su zadovoljavajuće, a najviše podrške dolazi od strane kolega iz struke iz drugih gradova i institucija. U Osijeku se još osjećamo nekako kao stranci jer je podrška poprilično slaba (mediji, financiranje, itd.).

* Osim napuštenih prostora, što za vas čini potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Potencijal (stupanj potencije, energija koju tko ili što ima u sebi)? Nekome je potencijal ovog grada kobasica, krvavica i, ni kriva ni dužna, tamburica. Potencijal grada u mnogo većoj mjeri nego sada moraju biti kreativne ideje mladih ljudi, samo je pitanje koliko energije moraju imati da se bore s prošlošću i sadašnjošću te duhovima ovog grada.

Dojma smo da je ovaj grad utonuo u jedan duboki san, a nad njim još netko drži jastuk te je potreban samo jedan pokret da ga se dokrajči.

U ovom gradu, spremnom na Kulturu, uglavnom je situacija da se busamo o prsa za kulturu  i smeta nam kada nas se povezuje isključivo za kulturu kulena. To nije uopće slučajno. Mali broj konzumenata kulture je posljedica predizbornih plakata u kojem kultura zauzima svoj redak, no u praksi je situacija posve drugačija. Slaba iskorištenost mogućeg potencijala je simptomatična upravo za sredinu gdje je kultura prilična nepoznanica jer publika ima slabu šansu odrastati, živjeti i konzumirati živu kulturu.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Tko je zakazao?

– Potencijal je skoro pa ugušen tim, za Osječane, stranim pojmom Kulturna politika. Ona kao takva ne postoji, bar ne u progresivnome i razrađenom smislu jer jedino kao takva ima smisla.

Ta neka kulturna politika je upravo taj jastuk kojim se spriječava dovođenje svježe krvi u ovaj grad, budući grad kulture!?

Zakazale su gradske vlasti koje nikada nisu imale strategiju (i pogotovo “jasnu” strategiju) i to ne samo u kulturi, nego u mnogim aspektima važnima za ovaj grad. Sve te (anti)strategije osjećamo danas. Dakle, situacija se neprestano ponavlja a Kultura je riječ bitna za političke izbore, no ne i nakon njih. Unatoč tomu sivilu, kažu da je pesimist samo dobro informirani optimist. Bez ikakve inicijative u odluci ostanka u Osijeku sam ostanak ne bi imao smisla. Sama suradnja egzistira teško jer ustvari ima malo onih sa kojima se može surađivati iako je POPUP strukturiran upravo kao platforma za umrežavanje.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Grad Osijek očigledno nema problema s kulturom, nego kultura ima problem sa Gradom Osijekom. Jedan je od glavnih problema upravo nekvalitetan (i upitno kvalificiran) kadar koji na razini Grada prosuđuje o kvaliteti programa koji će se finincirati. Često se događa da vrlo kvalitetne ideje iz godine u godinu nailaze na zid i ljudi jednostavno nemaju volje više raditi i aplicirati s projektima jer se na neki način već unaprijed zna što prolazi, a što ne.Udruge koje su nailazile na dobro financiranje možemo jednostavnom pretragom na internetu vidjeti da oni imaju malo ili nikakve veze s kulturom.

Puno udruga koje imaju financijsku podršku od strane grada i županije su vrlo često ustvari amateri, a ne stučnjaci koji bi unaprijedili i pomaknuli stanje u kulturi. Isto tako, nemoguće je pronaći tko su članovi kulturnog vijeća Grada Osijeka.

Informacije o kulturi i njezinom funkcioniranju teško su dostupne ili nepostojeće što je zapravo posljedica dugotrajnog maćehinskog odnosa prema kulturi koju se u politici uglavnom percipira kao žderača novaca bez povrata. Nedavno je u medijima izašao podatak da Velika Britanija iz kulturnih sadržaja godišnje utrži 5,4 milijardi funti. Takva situacija koju Hrvatska, pa i Osijek, priželjkuje nije se dogodila preko noći. U kulturu, da bi bila održiva, treba se ulagati kao i u svaki biznis. Razlika između kulturnog biznisa i svakog drugog jest da on nikako ne može biti sprint. On mora biti dobro odmjeren i planiran maraton. U ovoj današnjoj situaciji glavni problem je da nema nikakve strategije u kojoj bi se promišljalo konkretno i dugoročno. Svakih nekoliko godina, s novim izborima kreće se potpuno ispočetka; novi dogovori, pregovori, kratkoročni ciljevi koji nikako nisu riješenje. Tako se kultura u Osijeku svodi na niz pokušaja koji onog trenutka kada počnu, nadahnuti entuzijazmom u beskrajnom nizu volontiranja i zidova problema, tako se isti i ugase kada naiđu na slabu ili nikakvu podršku.

* Može li se govoriti o osječkom kulturnom identitetu? Što ga čini i je li on prepoznat od samih građana kao i donositelja odluka?

– Teško nam je govoriti o kontekstu osječkoga kulturnog identitita. Kada biste samo upitali osobe koje nisu iz Osijeka s čim povezuju Osijek i Slavoniju, za pretpostaviti je da većina odgovora ne će biti povezana s kulturom. Također je za pretpostaviti da bi i veliki dio naših građana odgovorio slično, što je u konačnici opet problem Grada Osijeka koji nema dugoročni plan i strategiju kulturnog razvitka jer kultura se, kako lijepo ističe francuski sociolog umjetnosti Pierre Bourdieu, odgaja od rođenja, kroz obitelj i napose školski sustav. Teško je nekoga nakon petnaeste godine započeti “kulturno” odgajati, a što onda mislite kako je s ljudima od trideset ili četrdeset godina?

Današnja kulturna strategija koju konačno imamo ipak više nalikuje kao popis lijepih želja koje su u stvarnosti potpuno nekoherentne, nerazrađene i bez konkretnih rješenja.

Još i danas smo u popriličnom čudu kako se u toj strategiji pojavio plan POPUP-a za kojeg smo smatrali da ne treba biti tamo. POPUP je projekt koji živi od i za svaki trenutačni projekt/ izložbu. Poučeni iskustvom prijašnjih kulturnih projekata koji su propali iz svih navedenih razloga mi nemamo svoj službeni prostor, što je dalo veću slobodu pokreta u situaciji u kojoj se kultura drži za slamčicu.

* Na koji način je potrebno taj identitet i priču o Osijeku promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama? Činimo li dovoljno?

– Uopće se ne radi dovoljno na promicanju Osijeka na regionalnoj, a da ne pričamo o međunarodnoj razini. Prošle smo godine radili jednu vrlo kvalitetnu izložbu s kolegama iz Belgije koji djeluju na međunarodnoj sceni i bili su oduševljeni našim projektom, no kad smo im ispričali kolike su nam godišnje financije i da je sve to jedna velika ljubav i volonterizam, malo su se zamislili. Njima je to naprosto bilo nezamislivo. I opet se dogodilo da je o toj izložbi izašao copy-paste tekst u lokalnim novinama i to je bilo to. Na sreću, uspjeli smo prikazati izložbu u zagrebačkome Art magazinu Kontura.

Kulturni indetitet nažalost čini samo šačica ljudi koja je nekim čudom odlučila ostati u Osijeku.

Problem je očigledan. Iznimno je malo autorskih projekata. Ono što se u likovnoj kulturi čini je najčešće prihvaćanje gotovih kulturnih proizvoda izvana. Znalo događati da dođe poziv na suradnju na međunarodnoj razini gdje bi se projekt zajednički gradio, koji čak dolaze sa već rješenim financijskim pitanjem, ali se ne realizira jer predlagatelj nikada ne dobije odgovor od osječkih institucija.

* Što vidite kao prednost titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome mogao dobiti?

– Osijek jedino što može dobiti je nekoliko novih građevina koje će u početku biti namjenjene kulturnim djelatnostima. A kasnije kada parada prođe, za pretpostaviti je da će se situacija vratiti na isto ili pak korak nazad. Nekako nam je utopijski pomisliti da bi Osijek mogao zadržati ili dovesti kvalitetan kadar koji bi djelovao (barem na stručnome polju) neovisno o političkoj pripadnosti i samim time nastojao raditi kvalitetne projekte koji bi ovaj grad jednoga dana zaista opravdano stavili na europsku kulturnu kartu. Primjerice Knifer, danas kada je prepoznat svugdje u svijetu od strane poznatih galerista i kolekcionara mi se žalimo što nemamo u Osijeku radove tog Osječanina. Sada mu posvećujemo cijelu godinu a onda kada je možda trebalo podržati, nazvati i slično, nitko ga se nije sjetio. Da citiramo pokojnog kolegu Aleksandra Srneca “sve je to snobizam i pokazivanje toaleta”.

Današnji mladi Kniferi već možda postoje u Osijeku, ali je pitanje jesmo li dovoljno pametni da ih podržimo i zadržimo.

* Što je prioritet Osijeka, a da bismo uopće opravdali tu titulu? Koje je programe potrebno pokrenuti, odnosno koju infrastrukturu izgraditi?

– Prioritet je prije svega kvalitetan kadar jer je fizička infrastruktura bez toga kuća duhova.

Ako imamo kvalitetan i obrazovani kadar koji radi SVOJ posao i nitko mu se sa strane suviše ne petlja u njega, možemo nešto kvalitetnije iznjedriti iz ovoga projekta.

Vjerujemo da bi ti isti dali kvalitetne prijedloge i za infrastrukutru i što je još bitnije, za ono što će se s njom poslije događati.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakaon 2020.-e?

– Osijeku natjecanje za Europsku prijestolnicu kulture treba poslužiti kao osnova za oblikovanje i detaljnu razradu kulturne strategije. Ako nam nakon 2020.-e ostane samo svijest o tome da treba aktivno raditi na razvijanju (kvalitetne) kulture, već će nam ostati nešto budući da trenutno imamo osjećaj da vlada svijest o kulturnoj ništavilosti. Također, treba zadržati kvalitetan kadar koji će odgajati građane i građanke Grada Osijeka.

* Kako vi osobno možete unaprijediti kulturu grada? Koji su vam planovi u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Ne razmišljamo o tome, nastojimo biti što bolji, dok nam je to zanimljivo.

Kada prestane biti zanimljivo, nestat ćemo kao što smo se i pojavili.

Mi bismo najviše voljeli kada POPUP ne bi imao potrebe za svojim postojanjem. Naime, u POPUP-u su uvijek većinski bili likovni umjetnici, struka koja zbog naravi svog posla ima malo vremena baviti se samom ogranizacijom izložbi. Nastali smo zbog osjećaja vakuma koji je oduvijek bio više ili manje prisutan u Osijeku. Veselimo se trenutku kada konačno možemo mirna srca ugasiti POPUP projekt. Ako taj trenutak ikada dođe.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s