Iva Buljubašić i Marta Borić

Marta Borić i Iva Buljubašić, asistentice na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

Marta Borić i Iva Buljubašić, asistentice na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

* Surađujete s osječkim HNK, bile ste angažirane na aktivnostima vezanim uz obilježavanje Kniferove obljetnice rođenja u suradnji s Muzejom likovnih umjetnosti, sudjelujete u realizaciji projekta “Kazalište S.O.S.” i projekta „Osječka muzejska glazebena srijeda“ u suradnji s Umjetničkom akademijom i Muzejom Slavonije te u projektu “Creative Danube – places to see places to be”. Možete li reći kako postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

MARTA: Kulturna politika u gradu Osijeku postoji, no nažalost nije dovoljno istaknuta te joj se ne pridaje onoliko pažnje koliko zaslužuje. Što se tiče suradnje najšire platforme kulturnih dionika svakako bi se trebalo poraditi na tome te možda osnovati Agenciju ili klaster koji bi omogućio povezivanje i suradnju najšire platforme dionika. No situacija i nije toliko loša kako se čini kada se govori o kulturnoj politici u gradu Osijeku, a o tome nam svjedoči i izrada Strategije kulturnog razvitka grada Osijeka2014. – 2020. koja je zapravo i izrađena kao temeljni dokument, planski okvir i strateško polazište za sustavnu i suvislu provedbu kulturne politike u navedenom vremenskom razdoblju s općim ciljem akumulirajućeg kulturno-društvenog napretka gradu Osijeku te bližoj i široj okolici. Pozitivna činjenica je što je prije službenog objavljivanja same strategije održana i javna rasprava o istoj te se svatko mogao izjasnit o tome što je dobro a što loše u predloženoj Strategiji te što bi se posebno trebalo naglasiti u njoj.

Zahvaljujući javnoj raspravi koja je održana prije otprilike dvije godine stupile smo u kontakt sa HNK-om u Osijeku te je to bio jedan od početaka suradnje Odjela za kulturologiju sa kulturnim institucijama grada Osijeka odnosno u našem slučaju sa HNK-om Osijek.

Dakle, dobra stvar je što su i javne rasprave i strategije zapravo idealne poluge za pokretanje razno- raznih suradnji.

IVA: Ono što bismo voljele naglasiti je i činjenica da bi ne samo kroz Strategiju kulturnog razvitka grada Osijeka, već i kroz brojne druge propise, pravilnike i politike barem na razini grada Osijeka trebalo poraditi upravo na suradnji raznih dionika koji su direktno ili indirektno povezani s pojedinim segmentom kulture. To smo upravo i primijenile u drugom našem projektu, a to je bila suradnja s Muzejom likovnih umjetnosti. Prilikom te suradnje radile smo zajedno sa studentima kulturalnog menadžmenta na promotivnim aktivnostima za retrospektivnu izložbu Julija Knifera „Bez kompromisa“ gdje smo nastojale u sam projekt privući što više dionika koji su svojim manjim ili većim doprinosom upotpunili sam naš projekt. Tako smo u projektu suradnje Odjela za kulturologiju i Muzeja likovnih umjetnosti uključile i brojne partnere kao što su: Ugostiteljsko – turistička škola Osijek, Strojarska škola, Iločki podrumi, Kinematografi Osijek, Kavana Waldinger, Gradska i Sveučilišna knjižnica Osijek, Udruga College, STV i HRT.

Iva Buljubašić

Iva Buljubašić

* Možete li reći nešto više o projektu “Creative Danube – places to see places to be“? Koliko on može pridonjeti kandidaturi Osijeka za titulu Europska prijestolnica kulture?

IVA: Projekt „Creative Danube – places to see places to bee“ je projekt koji je financiran iz sredstava Baden-Württemberg Stiftung GmbH i Hochschule der Medien iz Stuttgarta. Na tom projektu surađuje 22 studenata iz Stuttgarta i Osijeka s Odjela za kulturologiju, a kao rezultat ove suradnje će biti kreiran multimedijalni turistički vodič kreativne dunavske regije u tiskanom i digitalnom obliku te aplikacija za mobile uređaje. Cilj projekta je identificirati i prezentirati kreativna mjesta odabranih gradova dunavske regije, između kojih i Osijeka.

U okviru ovog međunarodnog projekta studenti će razviti svoje interkulturalne socijalne vještine, poznavanje metoda istraživanja i proširiti svoja znanja o dunavskoj regiji.

Mješoviti projektni timovi razvit će bazu podataka na osnovu koje će se razviti kreativni i aktualni vodič za putovanja dunavskom regijom te aplikacija za mobilne uređaje koja će gostima (turistima) kao i stanovnicima dunavske regije otkrivati kreativna i interesantna mjesta (mjesta u kojima se događaju drugačije, nove i kreativne stvari vrijedne viđenja) dunavske regije. Zahvaljujući tom intermedijalnom vodiču svi zainteresirani za „spots and spaces“ moći će kreativno istražiti i medijsko tržište pojedinačnih dunavskih zemalja čime će se povećati poznatost i važnost kreativnih i medijskih industrija u 10 zemalja dunavske regije. Ovaj projekt je uvod u novi projekt znatno šireg opsega koji se planira prijaviti za dodjelu sredstava iz fondova Europske unije u kojem također sudjeluje Odjel za kulturologiju.

MARTA: Ovaj projekt uvelike može pridonjeti kandidaturi Osijeka za titulu Europska prijestolnica kulture na način da može pomoći pri promjeni kulturnog profila grada – a promjena kulturnog profila grada je jedan od cilja u programu osječke kandidature za EPK-a.

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka?

IVA: Osijek ima bogatu povijest u skoro svim kulturnim djelatnostima od glazbeno-scenske umjetnosti do kazališne i muzejsko-galerijske djelatnosti, no ja bih izdvojila kako Osijek ipak ima najveći potencijal u kazališnoj i muzejsko – galerijskoj djelatnosti. Što se tiče kazališne djelatnosti, Osijek ima bogatu povijest: najstarija vijest o kazališnoj predstavi u Osijeku za koju se danas zna, zabilježena je 1735. godine (predstava Landelinus).

Dokaz da se kazališna djelatnost i dalje razvija je velika zainteresiranost za razvijanje daljnjih kazališnih scena kao što je „SOS“.

Dok, muzejsko – galerijska djelatnost svoj potencijal može razvijati u smjeru interdisciplinarnosti kao što je projekt „Osječka muzejska glazbena srijeda“, simpoziji, skupovi, druženja, metodičko – didaktičke radionice za djecu itd.

MARTA: Ali da bi se te djelatnosti mogle realizirati i dalje oplemenjivati potrebni su stručnjaci iz područja kulturalnog menadžmenta koje Odjel za kulturologiju u Osijeku i obrazuje za tu svrhu. Kulturne djelatnosti se ne mogu razvijati bez kvalitetnog ljudskog resursa.

Marta Borić

Marta Borić

* A identitet? Koji je osječki kulturni identitet?

MARTA: Postoje brojna tumačenja i definicije identiteta te se na njega treba gledati iz više različitih perspektiva. Tako primjerice neki autori smatraju da se identitet mora sagledati kao proces, a ne statična zbirka jasno određenih elemenata. Čimbenici koji utječu na neki identitet su prije svega podrijetlo odnosno vrijeme i prostor u kojem se odvija povijest nekoga grada ili regije, okolina te njezina kompleksnost, dinamičnost, heterogenost i neizvjesnost, kultura, različiti društveni odnosi, socio-ekonomske i društvene situacije. Također, identitet može biti i najčešće i je društveni konstrukt, ali i individualna tvorevina nekoga grada sa svim mogućnostima i prilikama koje neki grad posjeduje i nudi. Najjednostavnije rečeno, identitet prema nekim autorima predstavlja način na koji se određena zajednica doživljava, odnosno predstavlja drugima. Identitet se baš kao i kultura razvija i čini dio kompleksne cjeline u kojoj ekonomski čimbenici i odnosi moći uzajamno djeluju. Na temelju rečenoga, može se zaključiti kako su kultura i identitet dva usko povezana pojma odnosno fenomena koja se nalaze u stalnom razvoju i interakciji. Identitet nekoga grada koji se temelji isključivo na kulturi i kulturno društvenoj sceni naziva se kulturni identitet. Kulturni identitet je složen pojam kojega treba sustavno izučavati radi stvaranja koncepcije kulturne destinacije koja će se trajno poboljšavati i razvijati sukladno s kulturnim potrebama stanovništva.

IVA: Osječki kulturni identitet čini cjelokupna kulturna scena grada Osijeka i to od svih kulturnih institucija kao što su Muzej Slavonije ili pak Muzej likovnih umjetnosti, Dječje kazalište Branka Mihaljevića koje je zaista sve uspješnije iz godine u godinu jer osim dječjih predstava u njemu se održavaju i brojna druga događanja kao npr. Standup komedije (primjerice London calling), potom HNK, razne kulturne manifestacije (Osječko ljeto kulture, Osječko ljeto mladih i sl.), kinematografi Osijek koji su također izvrsni ne samo u prikazivanju filmova već su svoju djelatnost proširili na razne interdisciplinarne projekte kao npr. koncerti, festivali, izložbe, standup komedije i sl.

* Kako ga promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

IVA: Grad Osijek bi se na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama trebao promicati kao grad „po mjeri svakoga“, što znači da nije ni premal ni prevelik – nema stresa ni gubljenja puno vremena putovanja s jednog kraja grada na drugi. Također treba naglasiti kako je grad koji pruža urbane, kulturne i obrazovane (povijest visokoga školstva na ovim prostorima započinje prije gotovo tri stoljeća te grad i dalje širi paletu obrazovanih institucija) elemente za svakoga: muzeji, galerije, kazališta, kina, festivali, prekrasni parkovi i promenadu uz Dravu koji rijetko koji grad ima.

Osijek je grad koji ima specifičan regionalni i transregionalni položaj koji se može još i bolje iskoristiti, pogotovo za privlačenje novih gospodarskih investicija te i time otvaranjem novih radnih mjesta.

Ali ipak najvažnije za promociju je mijenjanje svijesti stanovnika o kulturnim potencijalima grada. Stanovnici su „ambasadori“ grada, a „dobar glas se daleko čuje“. Iako je gospodarska situacija teška te se skoro 50.000 ljudi iselilo iz Hrvatske, mladi koji su voljni mogu i u Osijeku i u Hrvatskoj provesti strategiju „Plavog oceana“ za poslovni uspjeh. Nažalost ispada da turisti imaju bolje mišljenje o gradu nego sami stanovnici.

MARTA: Slažem se s Ivom da turisti imaju bolje mišljenje jer kao turistički vodič u 90% slučajeva doživim da se ljudi iz cijelog svijeta oduševe Osijekom a pogotovo Tvrđom i parkovima. Stoga, to su naši „aduti“ za promociju grada.

* A kako kulturne vrijednosti učiniti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

IVA: Komunikacijom i marketingom! Kako bi kulturne vrijednosti približili i učinili svakodnevnim životom Osječana, treba im objasniti tj. približiti misiju, viziju i program kulturne institucije koju žele posjetiti. To smo npr. uspješno napravili za retrospektivnu izložbu „Bez kompromisa“ velikog osječkog slikara i umjetnika Julija Knifera.

Putem nekonvencionalnog marketinga smo komunicirali s Osječanima na način da im objasnimo tko je Julije Knifer, zašto bi trebali posjetiti izložbu te također na koji način dalje mogu podupirati rad Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku.

Ali građani ne smiju osjetiti da im se nešto „prodaje“ već trebaju osjetiti interaktivnu komunikaciju, te da su oni dio nečega velikoga i da svojim prisustvom pridonose daljnjem razvijanju kulturnih institucija i kulturnih vrijednosti.

MARTA: Kultura i kulturne vrijednosti bi trebale postati dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana na način da se malo više poradi na marketinškoj promociji primjerice predstava, izložba u muzejima, kinematografima i sl., te da se za povoljnim cijenama ulaznica privuče što veći broj posjetitelja.

Naravno kultura se ne bi trebala smatrati luksuzom već nečim što predstavlja nadogradnju svakodnevnog života te na taj način oplemenjuje kulturni život pojedinca .

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

IVA:Može dobiti novu kulturnu samosvijest. Prednosti titule što je ona jedna od najprestižnijih i najcjenjenijih inicijativa u Europi i što je ona katalizator za postupne promjene u gradu ili dijelovima grada te već što je Osijek dio te „utrke“ je velika stvar. No, ako Osijek dobije spomenutu titulu, koristiti mogu biti višestruke kao što je: društvena (pojačana povezanost stanovnika i samog grada, osjećaj ponosa i samopoštovanja), gospodarska (nove investicije i prihod od turizma), dugoročan razvoj grada (umrežavanje i na nacionalnoj i međunarodnoj razini te kreativne industrije). A kako bi dobili titulu, potreban nam je red, rad, disciplina i strpljenje.

MARTA: Može dobiti novu sliku grada koji odiše entuzijazmom za pokretanje novih dugoročnih kulturnih projekata i proaktivnost mladih ljudi za iskorištavanje svoga znanja u korist promoviranja kulture.

* Što treba u Osijeku izgraditi, koje infrastrukturne projekte pokrenuti kako bismo opravdali ovu titulu? Ili je dovoljno iskoristiti postojeću infrastrukturu te ju obogatiti novim sadržajem?

IVA: Treba svakako pokrenuti i brownfiled (investicija u postojeću ili bivšu proizvodnu lokaciju s ciljem pokretanja novih ili proširenja postojećih poslovnih aktivnosti) i greenfield (investicija se pokreće od praznog zemljišta) investicije – čak više i brownfield jer grad Osijek ima resursa (napuštenih prostora) koji nisu korišteni i koji su izgubili svoju primarnu ulogu te dodatna ulaganja mogu ih staviti u funkciju i postati centralna mjesta kulturnih događanja te kreativnih industrija grada Osijeka i regije.

Što se tiče brownfiled investicija, sada u tom smjeru razvijamo projekte s međunarodnim akterima iz područja znanosti, kreativnih industrija i gradskih administracija podunavske regije.

MARTA: Osijek ima mnoštvo napuštenih starih građevina za koje bi bilo poželjno prenamijeniti ih u nove poslovne prostore. Praksa u brojnim zemljama EU koje su nosile titulu Europske prijestolnice kulture je upravo takva da se stare napuštene građevine kao što su primjerice zgrade napuštenih tvornica preuređuju u nove komplekse. Najčešće se prenamijenjuju u tzv. kreativne inkubatore koji okupljaju brojne stručnjake iz sfere kulture i umjetnosti. Čak su u nekim gradovima cijeli kvartovi znali biti prenamijenjeni u tzv. kreativne hubove – mjesta na kojima se okupljaju umjetnici, kreativci, kulturnjaci i svi oni koji su na neki način uključeni u kulturni život grada.

Ono što bi bilo jako poželjno za grad Osijek je prenamijeniti stare napuštene građevine, kojih ima itekako mnogo, te ih obogatiti novim sadržajima te bi se time već postojeća infrastruktura oplemenila novim sadržajima.

Smatram da su novi infrastrukturni projekti u ovom trenutku nepotrebni i preskupi za današnja krizna vremena.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

IVA: Osjećaj ponosa, zajedništva, iskustvo, svijest o očuvanju i razvijanju kulture (kulturna samosvijest) te shvaćanja pozitivnog umrežavanja kulturnog i gospodarskog sektora (da ne pokreće samo gospodarski kulturni sektor već i vice versa – za to čak imamo i dokaz s projekta „Osječka muzejska glazbena srijeda“ gdje se na jednom kulturnom događaju sklapaju poslovi) i samoga grada.

MARTA: Nakon 2020. će ostati dugoročni projekti gradu i građanima koji će biti predloženi i provedeni u okviru EPK-a kao što je slučaj s gradom Pečuhom odnosno njegovom kulturnom četvrti „Zsolnay“.