Marko Dješka

Marko Dješka, strip crtač

Marko Dješka, strip crtač

Malo tko u Osijeku zna tko je Eduard Griner ili Sebastijan Lechner

* Što prepoznajte kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten? Gdje je strip u toj priči?

– Potencijala kulturnih djelatnosti u Osijeku ima više i ne bih se htio fokusirati samo na jednu. Tu spada likovna izložbena djelatnost s kojom sam upoznat još od pohađanja srednje Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn kad smo u sklopu nastave posjećivali osječke izložbene prostore. Glazbenu (subkulturalnu) scenu također smatram potencijalom, ali zbog nedostatka više takvih klubova koji nude konstante u sadržajima, mladi nemaju priliku uživati raznolikost glazbenih sadržaja, već im preostaju narodnjački klubovi u Tvrđi. Tu je i kazališna djelatnost koja također treba proširiti svoje kapacitete zbog Akademije dramskih umjetnosti i lutkarstva. Kako je upravo strip moj glavni interes, moram istaknuti da je strip također umjetnička tradicija Osijeka jer iz njega dolaze mnogi strip autori poput: Marijana Ebnera (1918 – 1945?), Eduarda Grinera (1917-1988), Sebastijana Lechnera (1921 – 1945) koji su crtali za poznate časopise i strane publikacije tog vremena.

Nisam siguran da je strip dovoljno iskorišten i smatram da mu fali dodatne financijske potpore kako bi se ostvarili i projekti koji uključuju izložbe stranih autora, konstantu održavanja Festivala Dani stripa u Osijeku, te održavanje festivala animiranog filma za kojeg ima sve više interesa.

Da bi se osiguralo mjesto stripu ‘u toj priči’, osječkoj Akademiji likovnih umjetnosti bi trebalo biti osigurano pokretanje dugo planiranih smjerova ilustracije i stripa kako bi bila svojstvena po nečemu, baš kao što su po nečemu svojstvene ostale likovne Akademije u Hrvatskoj.

* Osijek ima udrugu StripOS koja izdaje i istoimeni magazin te između ostalog organizira i radionice za djecu. Što je potrebno učiniti kako bi kulturne vrijednosti učinili dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Vjerujem da postoji nada za povećanje interesa za strip kroz spomenute radionice. Učenje djece da crtaju stripove, u ovoj osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj dobi kada ‘upijaju kao spužve’ može uroditi velikim rezultatima.

Činjenica jest da sva djeca crtaju od malena. Malo tko nije crtao.

Iz toga se daje pretpostaviti da je svatko od nas bio potencijal da se bavi nekim vidom likovnosti ostatak života. Samo što su nas odgoj, roditelji, društvo, ili pak ‘intrigantniji’ sadržaji (poput interneta ili video igara) odvojili od tog vida kreativnog izražavanja. Oni koji nastave crtati, potaknuti ovim radionicama, mogli bi znatno obogatiti trenutnu strip scenu jednog dana.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

– Problema ima više, ali ću se potrudit zadržati samo na nekima. Ne pridodaje se dovoljno pažnje i poticaja mladim umjetnicima/umjetnicama koji su odlučili raditi i baviti se svojom umjetnošću u gradu Osijeku. Pri tome mislim na Galeriju Kazamat (i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika) za koju znam da je egzistencija umjetnika/ica koji tamo imaju svoje atelijere ugrožena jer gradske vlasti imaju neke druge planove s tim prostorom. Vlast je obavezna prepoznati vrijednost i potencijal Kazamata koji zapravo opstaje na krilima nekolicine entuzijasta, nasuprot drugim galerijskim prostorima koji imaju znatno manje sadržaja, izložbi, događanja, ali od vlasti dobivaju neusporedivo veća sredstva na godišnjoj bazi.

Ljudi u Kazamatu zaslužuju više jer za svoje potrebe imaju pokriće u širokom kulturno umjetničkom programu kojega zdušno odrađuju svaki mjesec uz izložbe domaćih autora/autorica ali i uz gostovanja ljudi izvana.

Tu je i Likovna Akademija iz koje svake godine izlazi pozamašna količina profesionalnih slikara, kipara, grafičara, dizajnera, itd. koji će trebati prostor za rad unutar svoje struke. U protivnom će se iseliti iz grada i ovaj sadržaj koji opstaje na konto malog broja entuzijasta (Galerija Kazamat, Pop up, StripOs) biti će sve siromašniji, s sve manjim brojem publike.
Osijeku bi trebao multimedijalni centar (za kojeg prostora već sada ima) gdje bi se integrirali razni sadržaji: predavanja, radionice, ples, rekreacija, koncerti, mala kazališta, izložbe, ateljei, udruge, pa i početnička poduzeća mladih entuzijasta. Drugim riječima, nešto što ima svaki kulturno osviješteni grad u Europi.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto je ona važna?

– Nisam siguran da postoji jasna kulturna politika i suradnja, već smatram da je sve više manje prepušteno entuzijastima koji na svoju ruku pokreću projekte i događanja.

* Koliko je strip kao grana umjetnosti prepoznata u Osijeku tim više ako znamo da je upravo Eduard Griner jedan od istaknutih osječkih likovnih umjetnika 20. stoljeća? Može li se na toj činjenici graditi barem dio kulturnog identiteta Osijeka? Koji je osječki kulturni identitet?

– Strip je raspadom bivše Jugoslavije doživio veliki krah i od sveprisutnih kiosk izdanjima prešao je u domenu književnosti (autorskog strip-albuma), koju danas konzumira mali broj zaljubljenika i kolekcionara u odnosu na vremena prije. Nažalost, malo tko u Osijeku zna tko je Eduard Griner ili Sebastijan Lechner. Zbog toga ne krivim ljude jer bi bilo potrebno prvenstveno imati građane koji siti, zaposleni i zadovoljni svojim životom u gradu, pa tek onda od njih očekivati da konzumiraju kulturna dobra. U vrijeme nezaposlenosti, kada mladi perspektivni ljudi napuštaju grad, teško je očekivati  interes za strip i kulturu općenito.

Za sada mogu reći da je kulturni identitet Grada tradicionalno vezan za stare majstore koji su postavili temelje.

Da bi se kulturni identitet grada razvijao i širio, trebaju dvije stvari:  Gradske vlasti koje će ulagati sredstva u kulturne sadržaje i mladi ljudi koji će nastaviti razvijati tu kulturu u gradu. Ako mladi ljudi nastave odlaziti, Osijek više neće imati kulturni identitet.

* Na koji način biste promicali taj kulturni identitet na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Projekti vezani za strip, koji imaju za cilj unaprijediti kulturnu ponudu, poput 24-satnog crtanja stripa, comiXconnectiona i Edit-Comicsa moraju biti financirani od strane Grada do nivoa kad je njihova realizacija osigurana.

Do sada je Grad davao izvjesnu financijsku podršku projektima udruge StripOs i nadam se da će to tako i biti u budućnosti.

StripOs je kulturni identitet stripa promicao sudjelujući na svim domaćim strip-festivalima (Crtani romani šou u Zagrebu, Ma-Fest u Makarskoj, Salon stripa u Vinkovcima, Dani stripa u Osijeku (kojega je StripOs i organizirao) te nizu festivala izvan regije: strip-festivalima u Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Putem projekta comiXconnection koji obuhvaća 5 europskih država: Rumunjsku, Srbiju, Mađarsku, Hrvatsku i Sloveniju predstavljeni smo u tim zemljama, a ista izložba, nakon što obiđe navedene zemlje, kreće na zapad.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Teško mi je govoriti o tome ‘što bi bilo kad bi bilo’ posebno jer je ostvareno vrlo malo po pitanju kandidature Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture (za razliku od grada Rijeke primjerice) i na tome još puno treba raditi.

* U slučaju da zaista bude proglašen prijestolnicom kulture, na raspolaganju će nam biti značajna sredstva  za pokretanje različitih programa i izgradnju infrastrukture. Što je Osijeku potrebno?

– Bojim se da, referirajući se na politiku privatnih interesa i nonšalantnosti do danas, upitno je bi li takva ‘poklonjena’ sredstva namijenjena konkretnim projektima i sadržajima otišli dalje od nečijeg privatnog džepa. Osijek već sada posjeduje bogatu infrastrukturu: tvornice i razne druge poslovne prostore koji su propali zbog privatizacije ili nekog drugog razloga, te zjape prazni. Isti prostori imaju potencijal da se prenamjene i da ih Grad da na korištenje mladima u svrhu spomenutog multimedijalnog centra.

O tome se cijelo vrijeme priča, no, da zaista postoji volja da se to učini, to bi se učinilo i bez da imamo titulu prijestolnice kulture.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon 2020.?

– U Osijeku trebaju ostati mladi, perspektivni ljudi. Nažalost, takvi mladi iz grada odlaze sve više i više što znatno škodi gradu na kulturnom i svakom drugom pogledu. Osijek postaje sve više prazan, a tome pridonosi teška ekonomska situacija, nezaposlenost, politika iskrivljenih vrijednosti. Što je grad bez mladih i perspektivnih ljudi?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s