Marijana Fumić

Marijana Fumić, zamjenica ravateljice Gradskih galerija Osijek, dramaturginja

Marijana Fumić, zamjenica ravateljice Gradskih galerija Osijek, dramaturginja

Osnovni problem hrvatske pa tako i osječke kulture jest u poimanju kulture kao gutača novca

* Nakon duže pauze, vratili ste se kao dramaturginja u HNK Osijek. Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika i zašto je potrebna?

– Da, tek sada mi se pružila prilika da ponovno radim na predstavi u HNK Osijek. Nadam se da sam tu priliku i opravdala. Na žalost ne postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika – previše toga se svodi na osobne napore i želje pojedinaca da međusobno surađuju što je šteta. Često nas se stavlja u kojekakve tabore koji se bore oko već oglodane kosti. To je samo trošenje vremena i energije.

Kultura mora spajati ljude i ne smije biti ispolitizirana. Za sto godina nikoga neće biti briga je li određeni umjetnik bio blizak tadašnjoj vlasti ili je bio skloniji opoziciji, za sto godina jedino što će biti bitno je li njegova slika dobra, je li njegova knjiga čitljiva, je li njegova predstava bila gledljiva.

Stoga kulturni dionici trebaju što više surađivati i poticati jedni druge na stvaranje što originalnijih, inovativnijih i kvalitetnijih djela tako da iza nas ostane što više dobrih slika, čitljivijih knjiga i gledljivijih predstava. Jer to je ono što, kad se podvuče crta, ostaje naš zalog za budućnost.

* Ukoliko postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Osnovni problem hrvatske pa tako i osječke kulture jest još uvijek u poimanju kulture kao potrošača, kao gutača novca koji ne radi ništa, koji ne privređuje nego samo sjedi skrštenih ruku i čeka da mu netko da neke novce.

Potrebno je mijenjati „mentalne sklopove“ i napokon shvatiti kako su naša kulturna baština i suvremena, tekuća kulturna produkcija jedino što određuje jedinstvenost naše nacije.

Po tome se mi razlikujemo od drugih naroda – po našem kulturnom nasljeđu i po novim vrijednostima koje umjetnici stvaraju za budućnost. Po tome će nas se prepoznaje i po tome će nas se prepoznavati.

* Što je potrebno napraviti kako bi učinili kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najašireg broja Osječana? Kako te vrijednosti pustiti izvan zidova galerija, kazališta i drugih institucionalnih tvornica kulture?

– Potrebno je odgajati nove generacije „uživatelja“kulture od najranijeg djetinjstva kako u vrtićima i školama, ali isto tako i doma.

Mislim kako je pogrešno odgajati malu djecu kako je odlazak u galeriju ili u kazalište ili na koncert nešto kao „događaj godine“.

Kada bi ti tzv. izleti bili redoviti djeci bi postalo sasvim normalno odlaziti u galerije, kazališta, muzeje i mislim da bi tako nastavili i kad odrastu. Potrebno je demistificirati kulturne institucije kao mjesta elitnih događaja i okupljanja i početi ih tretirati dijelom naše svakodnevice.

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li dovoljno iskorišten? Što je potrebno učiniti?

– Najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka su ljudi.

Imamo jako puno kvalitetnih umjetnika kojima je prijeko potrebno omogućiti da nesmetano rade i razvijaju se. Taj potencijal nije dovoljno iskorišten, ljudi se često razočaraju pa odustanu ili jednostavno odu.

Najčešće to nema nikakve veze s nedostatkom financijskih sredstava, a ima itekako veze s nedostatkom podrške i razumijevanja. To nije dobro i to treba mijenjati.

* Što prema vama čini kulturni identitet Osijeka? Prema čemu taj identitet treba usmjeriti i na koji ga način zaštititi na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Kao što sam već rekla kulturni identitet Osijeka čini njegova jedinstvena kulturna baština i mladi perspektivni suvremeni umjetnici koji žive i stvaraju u ovome gradu. Naša obveza je bolje se odnositi prema kulturnom nasljeđu koje čini ovaj grad jedinstvenim u svijetu, a to je prvenstveno Tvrđa koja je daleko od onoga kako bi trebala izgledati i kako bi je se trebalo prezentirati i to ne samo u svijetu nego treba početi od samih stanovnika ovoga grada.Tu se ponovno vraćam na odgoj i obrazovanje.

Koliko je samo srednjih škola i fakulteta u Tvrđi, ali žalosna je činjenica kao 90% polaznika tih obrazovnih institucija zna u kojem je kafiću najjeftinije pivo, ali ne zna gdje su npr. Vodena vrata ili rodna kuća Franje Kuhača.

Dakle treba svu našu snagu usmjeriti na najmlađe stanovnike našega grada (ako je za starije već kasno?!) i učiti da budu ponosni na činjenicu kako su i Knifer i Ružička i Prelog i Cesarić i Lustig (…) jedinstveni i neprikosnoveni stupovi našeg identiteta i slavni bivši stanovnici njihova grada baš kao što je to i Davor Šuker.

* Što vidite kao najveću prednost titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome mogao dobiti?

– Najveću prednost vidim u tome da netko „izvana“ proglasi Osijek prijestolnicom kulture, nama je često potrebna potvrda stranaca da shvatimo i počnemo cijeniti mjesto i vrijeme u kojemu živimo. Tada bi, valjda, svi shvatili ne toliko što Osijek može dobiti nego to što Osijek može dati.

* U slučaju da zaista osvojimo tu prestižnu titutlu, na raspolaganju će nam biti milijuni eura za izgradnju infrastrukture i pokretanje različitih programa u svim segmentima kulture. Što prepoznajte kao prioritet?

– Prioritet je svakako uređenje Tvrđe i oživljavanje samog središta grada.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon titule, a kako bismo  zadržali postignutu razinu i(li) otvorili niz novih mogućnosti?

– Osijeku treba ostati navika da su ulaganja u obnovu i izgradnju kulturnih objekata tek početak jednog procesa stvaranja kulturnog identiteta, ali da sam taj kulturni identitet ne čine zgrade nego ljudi u njima – mora se nastavljati ulagati u mlade ljude koji će svojim idejama nesumnjivo stvoriti nove kulturne vrijednosti.

* Koja je vaša uloga u ovoj priči? Kako vi osobno možete unaprijediti kulturu grada?

– Ja sam samo jedan od kotačića u složenom satnom mehanizmu kulture jednoga grada. Da bi taj „sat“ radio svi kotačići trebaju funkcionirati. Osobno mogu ponuditi vrijeme, volju, znanje i iskustvo stečeno radom, a želi li to netko iskoristiti nije na meni da odlučim.

Nama – „kotačićima“ potrebno je samo omogućiti da radimo svoj posao, a to uvijek ovisi o „uraru“…

Join the conversation! 1 Comment

  1. Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s