Margareta Turkalj Podmanicki

Margareta Turkalj Podmanicki, predavačica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku

Margareta Turkalj Podmanicki, predavačica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku

Ovo je već sada jedna lijepa priča i bez obzira na njen ishod nema lošeg završetka

* Sudjelovali ste u izradi Strategije kulturnog razvoja grada Osijeka 2013. – 2020. i dobro ste upoznati s osječkom kulturnom raznolikosti. Što bi, prema vama moglo presuditi u dobivanju titule Osijek – Europska prijestolnica kulture?

– Projekt Europska prijestolnica kulture podrazumijeva veliku ozbiljnost u namjeri da kultura bude strateški cilj razvoja Grada i regije u periodu koji slijedi. Samo dugoročnim planiranjem možemo doći do održivog modela razvoja. Ono što je nedvojbeno važan preduvjet za kandidaturu Europska prijestolnica kultureje jasna strategija kulturnog razvoja. Njezinoj izradi prethodila je opsežna studija trenutnog stanja gradske kulture. Naposljetku, kultura Grada se pozicionira u lokalnim, regionalnim i međunarodnim okvirima: tko smo, koje su naše vrijednosti te kako ih predstaviti.

Osim jake političke volje, potrebni su sposobni ljudi koji će voditi projekt. Jednako tako, informiranost i edukacija organizatora i svih građana, ali i kanali za financijske izvodivosti nužni su da bi Osijek bio ozbiljan kandidat za tu titulu.

* Koji je najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka i je li dovoljno iskorišten? Što treba učiniti?

– Smatram kako su najveći potencijal Grada ljudi, stručnjaci i kreativci iz različitih područja koji već djeluju unutar udruga ili institucija. Mnogi od njih su veliki entuzijasti u svom poslu, a s nekima od njih ste već razgovarali za ovaj blog… Mislim kako nije pretenciozno reći da su oni svijetle točke našeg grada.
A jesu li dovoljno iskorišteni? Nisu! Nedostaje koordiniranosti, zajedničke vizije međusektorske suradnje.

Mi kulturnjaci smo skloni jedni drugima međusobno kukati, a nužno je okrenuti se suradnji među različitim institucijama i strukama da bi se dobila svježa perspektiva i nova rješenja.

Neophodna nam je prilagodljivost, inovativnost i kreativnost u pristupu, suradnja na lokalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini.

Ono što je prijeko potrebno je stvoriti stabilne uvjete za razvoj kulturne djelatnosti, neopterećene politikom.

* Što prepoznajete kao kulturni identitet Osijeka, a u okviru Vašeg područja interesa – umjetnosti i arhitekture od 15. do kraja 18. stoljeća te kulturnog turizma? Prema čemu taj identitet treba usmjeriti i kako ga zaštititi na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Kulturni identitet grada treba promatrati široko. S jedne strane, temelj kulturnog identiteta Osijeka je bogata baština iz različitih povijesnih razdoblja, s kulturnom scenom koja se posljednja tri stoljeća gradila na multikulturalnosti i time je bila integralni dio srednjoeuropskog, naročito podunavskog prostora. Ti su utjecaji vidljivi u djelovanju nacionalnih manjina, jeziku, likovnosti, arhitekturi, urbanizmu i drugim vidovima kulture koji su svjedoci našeg identiteta.

Te vrijednosti treba učiniti opipljivima, povećati njihovu prepoznatljivost, prezentirati ih i koristiti na nov suvremen način gdje je moguće. Za to je potrebno dosta kreativnosti, vodeći računa pri tome da se prevelikom komercijalizacijom ne naruši integritet i spomenička vrijednost baštine.

Dakle, postojeća kulturna dobra treba dobro upoznati, vrednovati, promovirati i tako zaštititi. Za to je potrebna edukacija na svim razinama, od vrtića do umirovljenika. I tu je primjenjiva poznata izreka Nelsona Mandele: “Education is the most powerful weapon which you can use to change the world.” (Obrazovanje je najmoćnije oružje kojim možete promijeniti svijet.).

S druge strane, budućnost se ne može graditi samo na prošlosti. U tom smislu, Umjetnička akademija je pri izradi Nacrta strategije imala viziju otvorenog, građanskog Osijeka koji je centar regije i raskrižje kreativnosti.

Podsjetimo se, Europska komisija je svoj program za kulturne djelatnosti do 2020. godine nazvala “Kreativna Europa” i u njoj je kultura prepoznata kao sektor budućnosti, a to je pak odraz općeg europskog trenda u kojemu se uz kulturu, znanje i kreativnost prepoznaju kao pokretači razvoja. Iskreno se nadam se da ćemo se i mi naći u toj priči…

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Je li tko zakazao?

– Nedostatak jasne kulturne politike i dugoročnog planiranja je nacionalni problem, nasljeđe prošlih vremena, kojega se teško riješiti. Novi uvjeti u kojima smo se našli, promjene u gospodarstvu i ulazak u EU, traže od nas prilagodbu. Primjer za to je i kulturna strategija grada Osijeka. To ne znači da gradske kulturne ustanove ili udruge dosad nisu imale planove i programe, nego da nedostaje jasne komunikacije prema van, pa je time i onemogućena šira suradnja.

Strategija kulturnog razvitka bi trebala napraviti napredak u tom pogledu jer je jedno od strateških ciljeva osnivanje Upravnog odjela za kulturu pri gradskoj upravi čija bi uloga bila koordinacija na polju kulture. Naposljetku, mislim da je krajnje vrijeme da prestanemo pokušavati odgovoriti na pitanje „je li tko zakazao“… I da to budu središnje poruke ovog teksta, ove priče… Ključno je detektirati glavne igrače i nositelje napretka, a ne one koji su to možda trebali biti, a nisu…

* Smatrate li da osječka kultura ima problema? Koji su to?

– Ako pitate osječke djelatnike u kulturi, svi će reći da je problema mnogo. Međutim, ako ih svedemo pod zajedničke nazivnike, vidjet ćemo da oni nisu specifični samo za našu sredinu. To su: gubitak publike za kulturne sadržaje, opterećenost/ovisnost o lokalnoj i državnoj političkoj situaciji i problem financiranja koji uvjetuje sve veće otvaranje drugim izvorima financiranja, najviše europskim fondovima (a prijave na njih nam se još uvijek čine prekomplicirane i teško ostvarive). Međutim, moramo nažalost  priznati i da su ti “opći” problemi kod nas prilično izraženi.
Iskreno mislim da Osijek ima izvrsnu publiku, koja zna prepoznati i cijeniti sadržaj koji joj se nudi.

Međutim, ono što moramo kontinuirano i više činiti je odgajati nove generacije, a ne im pružati „lak“ sadržaj, koji će oni konzumirati, i dići ruke od njih te naposljetku biti zaprepašteni te si postavljati pitanje „kuda ide ovaj svijet“… Mislim da je nužno da preuzmemo dio odgovornosti.

* Što od kulturne raznolikosti u Osijeku može presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

Većim djelom sam na to pitanje odgovorila na početku razgovora, ali ću pokušat proširiti odgovor.
Kulturna raznolikost i vrijednosti Osijeka su poznati (Tvrđa, secesijska arhitektura i njezini vrtovi, nobelovci, Julije Knifer….), ali se moramo usmjeriti na suvremen, kreativan način korištenja i prezentacije tih sadržaja.

Uz postojeću baštinu koju treba učiniti vidljivijom i prepoznatljivom moramo dati mjesto i suvremenoj, živoj umjetnosti koja treba (bi trebala) biti dinamična i promjenjiva.

Osijek, za razliku od drugih hrvatskih gradova koji se namjeravaju kandidirati za Eeuropsku prijestolnicu kulture, nije još niti na nacionalnoj, niti  međunarodnoj razini dovoljno prepoznat kao turistička destinacija s bogatom baštinom i zanimljivom kulturnom ponudom. Razlog tomu je, s jedne strane, što kulturne ponude nema u dovoljnoj mjeri, a s druge strane, ono što imamo (mislim i na baštinu i kulturni program) nema potrebnu prepoznatljivost.

Naša prednost može biti da našim potencijalima (ljudskim, stručnim, povijesnim resursima) stvorimo imidž grada kakvim ga želimo predstaviti i da budemo regionalna kulturna oaza.

No, za to mora postojati zajednička vizija i volja svih građana i gradske uprave, svi moraju vidjeti svoju ulogu u tome i sudjelovati. Ovo nije floskula, to je nužan preduvjet. To je prilika koju ne bismo smjeli propustiti. U tome može pomoći informiranje građana Osijeka i stanovnika regije o tome kako jedna takva prestižna titula može povoljno utjecati na sve aspekte društva i gospodarstva.

* Što će Osijek dobiti tom titulom? Koje su njezine prednosti?

– Tijekom izbora Grada kulture nezavisna komisija se vodi vrlo visokim kriterijima u ocjenjivanju spremnosti kandidata da se nosi s takvim izazovom. Grad Osijek kandidaturu može shvatiti kao izazov, ali i priliku.

Krajnji cilj kandidature za Euorpsku prijestolnicu kulture je da stvorimo uvjete da grad bude moderan, životan, kreativan, pun kulturnih događanja, ugodan za život svim generacijama. Prednosti takve titule su brojne, ne samo za kulturu i kulturnjake nego i za cjelokupnu ekonomsku i društvenu okolinu, pri čemu je kultura katalizator promjena.

Grad dobiva priliku da poboljša svoj imidž kako u očima svojih građana, tako i na međunarodnoj razini prema potencijalnim posjetiocima kao poželjna turistička destinacija. Može se razviti kao grad mogućnosti.
Međutim, ono što želim naglasiti je kako smatram da nam ova kandidatura i preduvjeti koje ćemo nastojati ispuniti, mogu biti samo pravi povod, da učinimo od Grada ono što želimo, bolji grad, grad kulture za nas…

Tako da mislim da svi koraci koji će biti poduzeti imaju smisla, i da je ovo već sada jedna lijepa priča, bez obzira na njen ishod, tu nema lošeg završetka.

Iako sam ja naravno optimistična, da ne ispadne da mi kulturnjaci stalno kukamo.

* U slučaju da Osijek bude proglašen Europskom prijestolnicom kulture na raspolaganju će nam biti milijuni eura za pokretanje kulturnih programa, ali i izgradnju infrastrukture. Što je prema vašem mišljenju najpotrebnije?

– Po meni, najvrijednije bi bilo ulaganje u ljudske resurse – edukaciju, osposobljavanje za konkretne izazove i kreativno djelovanje u kulturi kroz razmjenu iskustava i razvijanje međunarodne suradnje.
Potrebno je pokrenuti projekte koji će promovirati grad i regiju i nakon 2020. godine, razvijati kulturni turizam. Za to je nužno ulagati u obnovu i zaštitu kulturne baštine (Tvrđa, secesijska arhitektura, prenamjena industrijske i druge baštine u tvornice kulture, obnova dvoraca).

Primjerice, u obnovljenim dijelovima Tvrđe mjesto bi mogli pronaći Dječji muzej i Muzej lutkarstva. Prenamjenom zgrade bivše Munjare ili Kožare može se utemeljiti novi umjetničko – društveni centar koji bi okupio različite kreativne aktivnosti, a udrugama osigurao jedinstven prostor sa infrastrukturom i većom mogućnosti suradnje i interakcije.

Spomenula bih i program Kulturnog centra Eurodom i razvijanje kulturnih brendova Grada (jedno od započetih je inicijativa Umjetničke akademije za obilježavanje godine svjetski priznatog umjetnika, rodom Osječanina Julija Knifera).

* Što Osijeku treba ostati nakon te 2020. godine, a da bismo i dalje opravdavali titulu europske prijestolnice kulture?

– Osviještenost o vlastitim vrijednostima i kvalitetno predstavljanje prema van.

Očekujem da će Osijek biti grad koji nudi kvalitetne mogućnosti za kulturu i zabavu svojim građanima, ali i gostima, veći broj turista, bolju infrastrukturu, jasnu viziju, jaču alternativnu scenu te da će kultura biti dio svakodnevnog života.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s