Leonilda Conti

Leonilda Conti Ribić, ravnateljica Galerije likovnih umjetnosti

Leonilda Conti, ravnateljica Galerije likovnih umjetnosti

Grad je dovoljno velik, ali ne previše, mali je, ali ne pretjerano…

* Više od godinu dana ste na čelu Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku gdje osim dužnosti ravnateljice obnašate i dužnost muzejske pedagoginje i prvi ste takav stručni kadar u povijesti GLU-a. Prije nego ste se skrasili u Osijeku stekli ste bogato iskustvo kroz studijska putovanja i kreativne radionice za djecu u brazilskim favelama. Nakon svega viđenoga i doživljenoga, u čemu vidite najveći potencijal likovne kulture u Osijeku?

– Potencijal ima svaki grad, u svakoj zemlji, ukoliko ljudi koji tamo žive znaju prepoznati ulogu kulture u odnosu na svoje sugrađane. Osijek svakako ima puno prednosti zbog svoje bogate povijesti – posebno što se tiče likovne kulture s istaknutim umjetnicima koji su svojim djelovanjem značajno obilježili hrvatsku modernu. Početkom stoljeća Osijek je, zbog svog geografskog položaja i međunarodnih relacija, bio iznad kategorije definirane kao lokalna sredina. Širina pogleda kojeg je imao u prošlosti i dalje se smatra korisnom za današnji pogled na likovnu kulturu. Činjenica da se u Osijeku nalaze i Srednja umjetnička škola i Umjetnička akademija, stavlja Osijek u samo središte regije, a kad uključimo mlade generacije u kulturne programe, može se pretpostaviti postojanje velikog potencijala koji je potreban za budući razvitak.


Kao i u drugim državama, kultura je izravno povezana i s financijskim i ekonomskim problemima. Međutim, može se dogoditi da baš suprotno najobjektivnijim problemima koji nastaju zbog nedostatka novca, građani vjeruju u svoj potencijal i svoj identitet, te da rade zajedno i u sinergiji jedni s drugima kako bi unaprijedili svoju kulturu, bez obzira na okolnosti. To je ono što sam doživjela npr. u Brazilu, gdje su građani, u iznimno siromašnoj okolini, snažnom energijom i projektima koje su sami osmislili, podigli kvalitetu svoje kulture.
U vremenu globalizacije, u kojem su mladi ljudi putem modernih načina komunikacije povezani s cijelim svijetom, najveći je izazov raditi u realnosti i sinergično, te podržavati jedni druge.
Smatram da je temeljni problem kritika koja nije konstruktivna, ne daje nikakve prijedloge, niti nudi rješenja. Svi možemo kritizirati, ali moć je u rukama onoga koji želi malo po malo nešto izgraditi, jer vjeruje u dugoročni plan.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Ako ne postoji, kojim putem donositelji odluka, ali i sami umjetnici trebaju krenuti kako bi se našli na željenom cilju?

– Mislim da postoj dobra volja ali… nije se još uspjela oblikovati jasna i efikasna platforma. Svijest o tome da u Osijeku ili okolini postoji niz kulturnih ustanova i udruga koje rade u kulturi, sama po sebi nije dovoljna za uspostavljanje suradnje. Kulturna politika ili politika kulture mora predlagati načine suradnje i stvoriti plan prioriteta. Prioriteti definiraju kriterije kojih se treba pridržavati kako bi se svaka institucija ili pojedinačni sudionik platforme mogao snalaziti i raditi u mreži.

* Može li se govoriti o identitetu osječke likovne umjetnosti? Je li on utvrđen radovima osječkih umjetnika odnosno prostorom u kojima u Osijeku likovni umjetnici mogu izlagati svoje radove? Prema čemu ga treba usmjeriti?

– Ne sumnjam u postojeći identitet likovne umjetnosti u Osijeku. Međutim, mislim da on može biti prepoznatljiv jedino ukoliko se prihvati usporedba s drugima, uz svijest o vlastitim karakteristikama. Identitet kulture i identitet likovne umjetnosti se moraju shvatiti kao kontinuirani proces s različitim fazama. A smisao kulture je širi od samog introspektivnog ponašanja. Stoga se osječki identitet i identitet osječkih umjetnika mogu prepoznati uz komparaciju. Skupne izložbe kao što su Slavonski biennale i Memorijal Ive Kerdića, triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike, manifestacije su na kojima bi se uloga osječkih umjetnika mogla istaknuti (i biti prepoznatljiva) sa samim sudjelovanjem (ili ne sudjelovanjem!).

* Na koji biste način vi promicali i zaštitili osječki kulturni identitet u likovnoj umjetnosti na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini?

– Kao muzejska ustanova, kroz našu djelatnost i programe, kontinuiranim izlaganjem na izložbama, kako u našoj ustanovi, tako i posudbama drugim ustanovama, te predstavljanjem u raznim muzejskim izdanjima (monografije, katalozi, vodiči i sl..).

* Može li se govoriti o osječkoj kulturnoj raznolikosti u likovnoj umjetnosti, a što bi moglo presuditi u dobivanju titule “Europska prijestolnica kulture”? Koje mjesto Osijek zauzima u procesu kulturne integracije?

– Naravno da se može govoriti o raznolikosti… već različite generacije umjetnika na određeni način stvaraju raznolikost u likovnom stvaralaštvu. Ono što će zasigurno biti iznimno važno za dobivanje ove titule, bit će besprijekorno kvalitetno pripremljeni planovi, kao i vrhunska organizacija i način provedbe projekata, što znači da je potrebno preuzeti veliku odgovornost ukoliko dobijemo ovu titulu.

Uvjerena sam da Grad Osijek, kao i cijela Slavonija, mogu kvalitetno prezentirati sve svoje vrijednosti i kapacitete, te uskladiti različite potrebe građana tako da one budu po mjeri čovjeka.

Mislim da bi baš iz tog sklada mogla proizaći određena snaga i unikatnost koje bi mogle biti presudne prilikom odlučivanja o dodjeli titule Europske prijestolnica kulture. Grad je dovoljno velik, ali ne previše, mali je, ali ne pretjerano… stoga bi umrežavanje s drugim gradovima iz susjednih zemalja, zasigurno moglo biti vrlo učinkovito i efikasno rješenje.

* Što biste vi izgradili i koje infrastrukturne projekte pokrenuli kako bi Osijek opravdao titulu Europske prijestolnice kulture? Koje će uopće prednosti za grad biti stvorene ako postanemo Europska prijestolnica kulture?

– Na tom projektu već radi niz ljudi koji su od nas tražili i viziju i dugoročne planove i mišljenja sam da taj tim najbolje može odgovoriti na to pitanje. Na temelju analize stvaraju se kriteriji i prioriteti. Na nama je, kao muzejskoj i kulturnoj instituciji, raditi što je najbolje moguće i uskladiti naše potrebe s kriterijima i prioritetima grada. Prihvaćanje tog projekta kao živog organizma je zapravo najbolji način pomoću kojeg će svaki dio tijela imati svoje mjesto i svoju funkciju, odnosno način pomoću kojeg grad može biti cjelovito prezentiran svojim građanima i budućim turistima. Projekt Europske prijestolnice kulture je svakako jedan veliki izazov i mislim da svaki grad može imati određene prednosti pred ostalima.

Uspješnost ovisi već o samim pripremama, a kako je pred nama nekoliko godina, želim o kandidaturi razmišljati pozitivno.

* No, što nam u Osijeku treba ostati kao trajni zalog?

– Na temelju dobrih i loših iskustava koja su drugi gradovi imali kroz ovaj projekt, nadam se da će riječ sinergija biti ključna riječ za grad Osijek, koji ima svega i svačega po mjeri čovjeka. Moramo samo znati prepoznati, valorizirati i htjeti koristiti ono što imamo.

* Gdje vidite svoju ulogu u ostvarenju naslova “Europska prijestolnica kulture” i kako vi osobno možete unaprijediti likovnu, a onda i općenito kulturu Osijeka?

– Preimenovanje Galerije u Muzej ove će godine dati jasne smjernice u komunikaciji s turistima i sugrađanima. U svoju smo strategiju uključili više projekata koje ćemo provoditi po fazama. Nadam se da ćemo imati uspjeha s prijedlozima projekta stalnog postava i izgradnje umjetničkog paviljona – kao dodatnog izložbenog prostora za povremene izložbe, multimedijalne projekte i popratne kulturne programe s kojima možemo podići kvalitetu života naših sugrađana, od onih najmlađih uzrasta, pa do umirovljenika.

* Koji su to načini kako bi se likovna umjetnost približila širem broju Osječana?

– Noć muzeja je manifestacija kojom se populariziraju muzeji, i to svi muzeji, a ne samo oni koji su vezani uz likovnu umjetnost. Održava se redovito jednom godišnje i tada muzejske ustanove otvaraju svoja vrata velikom broju posjetitelja. Naši programi su za ovu manifestaciju bili prilagođeni svim uzrastima… a svoju publiku pozivamo da i nadalje sudjeluje u programima u sklopu muzejske edukativne akcije povodom Međunarodnog dana muzeja, kada ćemo organizirati edukativne radionice za djecu i mlade, stručno vodstvo, te razne popratne programe, uz slobodan ulaz svim zainteresiranim ljubiteljima umjetnosti.

Join the conversation! 2 Comments

  1. Ravnateljica Galerije vrlo Je kvalitetno ukazala na postojece stanje, ima viziju, a Nadam se I strategiju ( premalo ju poznam, a iz odgovora se ne moze zakljuciti) a pitam se Koliko Je bila ukljucena, a isto me zanima I sve druge kulturne institucije grada, Ali I regije. Bojim se nedovoljno I upravo u tome vidim nas najveci problem. Postoje kvalitetni ljudi sa visokom motivacijom I znanjem, a stupanj njihove ukljucenosti Je nizak.
    Sutra cu znati vise, premalo Je vremena preostalo, a Nadam se kako cemo do 10.2.2016. izprocesirati I restrukturirati sve relevantne ljude, zadatke I predati projekt, koji ce kvalitetom, vjerodostojnoscu omoguciti pobjedu.

    Odgovori
  2. Pitam se ima li smisla pisati na ovom portalu ukoliko nema dijaloga. Jos cu nekoliko dana se strpiti, a onda zavrsiti I pronaci druge putove za stvaranje autopoieticne klime u gradu.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s