Kata Mijatović

Kata Mijatović, multimedijalna umjetnica

Kata Mijatović, multimedijalna umjetnica

Bez obzira na titulu, Osijek treba osnažiti svoj status regionalnog kulturnog centra, istinske prijestolnice kulture u regiji

* Što prepoznajete kao kulturni identitet Osijeka? Jesu li ga građani i donositelji odluka svjesni?

– Prvo da pojasnim svoju vezu s Osijekom. Rođena sam u Baranji gdje sam i živjela dugo godina.
Osijek stoga uvijek vidim  u ozračju te neke provincijalne udaljenosti ljudi koji žive u okolnim malim mjestima, zaseocima, selima. Za sve njih Osijek je oduvijek bio urbani kulturni regionalni centar – Grad – u koji se odlazi da bi se vidjelo neku predstavu, izložbu, koncert. Pretpostavljam da za rođene Osječane on možda i nema tu auru, pa postao on ili ne Europska prijestolnica kulture, svakako će ostati prijestolnica kulture za stanovnike bezbroj malih mjesta koja ga okružuju, ne samo slavonsko-baranjske regije već i šire. Mislim da je to vrlo vrlo važno, da se Osječka kultura ne tretira kao nešto što pripada samo Osijeku.

Kada iz Baranje ulazite u Osijek, odmah na mostu vidljiv je osnovni zaštitni znak kulturnog  identiteta grada, u povijesno arhitektonskom smislu to je naravno jedinstven kompleks osječke Tvrđe uz rijeku Dravu.

Sudeći po tome kako Tvrđa danas izgleda, i kako se Grad nakon rata otvorio prema rijeci, mislim da su i građani i donositelji odluka svjesni važnosti te povijesno arhitektonske baštine. Što se tiče nekih drugih kulturnih segmenata koje danas čine  kulturni idenitet grada, dobro poznajem likovnu scenu u Osijeku i rekla bih da je nepravedno zanemarena i premalo vidljiva i u Osijeku, a osobito izvan Osijeka. Unazad 10 godina zahvaljujući između ostalog otvaranju Odsjeka likovne umjetnosti na Umjetničkoj akademiji, mlada likovna scena u Osijeku doživljava vidljiv uspon u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. U gradu sad postoje dva renomirana galerijska prostora s kvalitetnim programom suvremene umjetnosti, to su Galerija Waldinger i Kazamati.

Značajni pomaci su postignuti u području suvremene umjetnosti, na žalost više zahvaljujući upornom angažmanu nekih zapaženih osječkih vizualnih umjetnika nego programatskom usmjeravanju.

Spomenula bih svakako projekt POPUP-a, koji pronalazi alternatrivne izlagačke prostore u napuštenim gradskim objektima. Vidljiv je napor koji ulaže Muzej likovnih umjetnosti da kvalitenim programom učvrsti i učini vidljivim značaj likovne i vizualne kulture. U tom smislu osječka likovna scena uveliko formira kulturni identitet grada, ali ne mislim da je to dovoljno osviješteno. Velikim dijelom je tome uzrok i nedostatak dijaloga i suradnje između svih nabrojanih aktera.

 

* Kako taj identitet promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Pretpostavljam da se to danas može postići jedino kulturnim umrežavanjem na globalnoj razini, poticanjem kulturnih razmjena, provođenjem  pametno osmišljenih kulturnih programa za koji treba osigurati dostatna sredstva

* A potencijal? Koji je osječki kulturni potencijal? Je li dovoljno iskorišten?

Mladu likovnu osječku scenu, unutar nabrojanih institucionalnih i vaninstitucionalnih okvira, vidim kao veliki kulturni potencijal.

Naravno da taj potencijal nije dovoljno iskorišten ali to traje na ovim prostorima već jako dugo i nije lokalna pojava. Kako se pogoršava ekonomska situacija mladim umjetnicima sve je teže preživjeti uz pomoć umjetnosti i izboriti se za svoje mjesto na sceni. Uglavnom su prepušteni sami sebi. Kulturne institucije još im i omogućuju da izlažu, ali ne i da prežive.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto je ona važna?

– Mislim da ne postoji. Ne govorim naravno samo o Osijeku. Zašto je to tako? Postoji jaka inercija u institucionalnom sustavu da se stvari odrađuju po uhodanim šablonama koje ne prate život i njegove tokove, ne samo u kulturi nego i drugdje.

Osim toga kod nas se tek rađa nekakva kultura dijaloga  koja će onda jednog dana nadajmo se rezultirati takvom jednom  suradnjam – prijeko potrebnom da bi se stvari pomakle s mrtve točke.

 

* Ako postoji, navedite temeljni problem osječke kulture?

– Mislim da je to, kao uostalom i u većini gradovima diljem Hrvatske, utjecaj politike koja raspodjelom sredstava nastoji oblikovati kulturu prema svom nekom svjetonazoru i ideji što bi ta kultura trebala biti. Tako nastaju promašeni spomenici, loša arhitektura, lokal patriotski akademizam, kultura se poistovjećuje s ‘nacionalnim blagom’ na mediokritetskoj razini. Tu je i nedostatak dijaloga progresivnih snaga u kulturi i pasivno pristajanje na navedene šablone ‘donositelja odluke’.

* Što vidite kao prednost titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome mogao dobiti?

– Prije svega veću vidljivost u međunarodnom okruženju, a zatim i potvrdu vlastite kulturne vrijednosti koja nam je očito svima jako potrebna.

Foto: Zoran Pavelić

* Ako Osijek zaista bude izabran za grad kulture 2020., na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za izgradnju infrastrukture i pokretanje različitih programa. Što biste vi s tim novcima napravili? Koji je prioritet?

– Ne mislim da otkrivam toplu vodu, ali prije svega trebalo bi iz svih segmenata kulture odabrati kompetentne progresivno orijentirane pojedince koji bi onda složili kvalitetne osuvremenjene programe za svaki taj  segment uključujući i infrastrukturu.

U najboljem mogućem scenariju, slijedeći bi korak bio prožimanje i umjetnička suradnja svih tih umjetničkih disciplina, sve bi to trebalo funkcionirati kao jedinstvena slika kulturnog identiteta grada. No ovakav utopijski okvir možda bi se mogao razmatrati i prije 2020., bez obzira na to da li će Osijek postati Europska prijestolnica kulture ili ne.

Mislim da je već dovoljno pozitivno da ta kandidatura postane poticaj za razmišljanje kako unaprijediti kulturu u gradu.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon 2020.?

– Da se vratimo na ‘provincijalni diskurs’ koji sam istaknula u odgovoru na prvo pitanje –bez obzira na to da li će biti izabran ili  ne za grad kulture 2020. (a što svi mi želimo koji smo bili ili jesmo u nekakvoj sentimentalnoj vezi s Osijekom) Osijek svakako treba osnažiti svoj status regionalnog kulturnog centra, istinske prijestolnice kulture u regiji.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s