Ivan Doroghy

Ivan Doroghy,  profesor na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Ivan Doroghy, profesor na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Trebalo bi zaboraviti na to kako mi sebe vidimo jer je važnije naći odgovor na pitanje kako želimo da nas drugi vide

* Na temelju čega Osijek treba graditi svoj vizualni identitet, a kada govorimo o kandidaturi za Europsku prijestolnicu kulture?

– Moja dosadašnja iskustva s pokušajem brendiranja i vizualizacije brenda grada Osijeka nisu se pokazala osobito uspješnim, uostalom kao i u slučaju većine gradova u Hrvatskoj ali i same Hrvatske  kao suverene i moderne države. Sjetio sam se istraživanja koje je svojevremeno provedeno u Osijeku, a trebalo je dati odgovor na pitanje koje su ključne asocijacije na spomen Osijeka. Bilo je tu svakakovih odgovora koji su trebali poslužiti kao temelj za vizualizaciju brenda grada. 99 posto prijedloga bile su kombinacije pješačkog mosta, katedrale i ribiča koji sjedi i peca, gotovo amaterski vizualno predstavljene.

Dakle, ako krenemo sa stereotipima i na njima temeljimo podlogu za vizualni identitet kandidature grada za Europsku prijestolnicu kulture, tada niti ne moramo raspisivati natječaj.

Trebalo bi zaboraviti na to kako mi sebe vidimo jer je važnije naći odgovor na pitanje kako želimo da nas drugi vide.
Znamo da destinacije pamtimo po emocijama koje iz njih ponesemo sa sobom, prema tome i ovaj vizualni indetitet ima ‘jednostavan’ zadatak: prenijeti emociju o gradu, predstaviti gao kao suvremenu multikulturalnu sredinu višestoljetne pripadnosti srednjeeuropskom kulturnom krugu, a istovremeno izraziti ideju o gradu kao mjestu prepoznatljive suvremene kulturne industrije.

* Na koji  način promicati kulturni identitet Osijeka na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Postoji jedna važna riječ – komunikacija. Ako se o osječkom ljetu kulture u nacionalnim medijima može naći tek jedna jedina marginalna vijest, onda govorimo o lošoj komunikaciji.

Osijek je prepasivan u komunikacijskom smislu, odaje neku vrstu samozadovoljstva bez želje da se jasno i glasno predstavi ne samo regionalno već i nacionalno, a osobito internacionalno.

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti u Osijeku? Je li on dovoljno iskorišten?

– Kao rođeni Osječanin i s tristotinjak kilometara udaljenosti svakodnevno pratim kulturna događanja u gradu i radujem se svakoj novoj inicijativi. Izložbe, radionice, kongresi, koncerti i ostali vidovi izvedbenih umjetnosti s regionalnim i internacionalnim gostima dokazali bi potencijal grada. Ima ih izuzetno zanimljivih, ali te incijative nisu adekvatno marketinški praćene i tako ostaju anonimne u širem geografskom kontekstu.
* Od mora osječke kulturne raznolikosti, što bi moglo presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

Prije svega ističem izuzetan geografski položaj grada na rubu srednjeeuropskog prostora, osobito ako znamo da su upravo rubna područja često davala neočekivane rezultate u miješanju kulturoloških utjecaja.

Grad se mora otvoriti tim utjecajima i u prostoru njihovih preklapanja naći neočekivano. Nema nikakvog smisla od grada praviti poluuspjelu kopiju.
Inovativnost u planiranju kulturnih aktivnosti i njihova kvalitetna medijska promocija ne mogu ostati nezapeženi.

* Koje su, prema vama, prednosti ove titule?

– Najvažnija prednost je etabliranje grada kao zanimljivog kulturnog središta s njegovim posebnostima u širem europskom kontekstu. To za sobom povlači turizam, investicije i sve ono što nazivamo prosperitetom.

* Koje bi programe, odnosno infrastrukturne projekte trebalo pokrenuti u Osijeku, a kako bismo opravdali titulu Europska prijestolnica kulture?

– Na temelju dosadašnjih primjera naglasio bih kulturne programe ispred infrastukturnih projekata. Naravno da grad mora osigurati odgovarajuću infrastrukturu ali ona u europskom načinu razmišljanja podrazumijeva i krajnje racionalan pristup.

Kvalitetna adaptacija i reafirmacija postojećih infrastrukturnih potencijala bila bi svakako dobrodošla. Napuštena tvornica koža jedan je od takvih primjera jer ne samo da predstavlja krasan primjer stare industrijske arhitekture već i svojim položajem sugerira izmještanje kulturnih sadržaja iz uobičajenih i često takvim aktivnostima zagušenih gradskih područja. Sjećam se kako je Kopenhagen svojevremeno koristio i trajekte u luci kao zanimljive izložbene prostore.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon ovog važnog naslova?

– Ono najvažnije – duh živog samosvjesnog kulturnog središta spremnog na razmjenu iskustava, kako s regionalnih tako i širih europskih prostora; kvalitetna i inovativna kulturna praksa koja će gradu donijeti onaj neophodan impuls u njegovu uspješnom društvenom i ekonomskom razvoju.

* Kako vi osobno možete unaprijediti kulturu grada? Imate li planove u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Prije svega unutar mog profesionalnog djelovanja.

Kao pedagog u području dizajna s neskrivenom radošću svjedočim cijeloj jednoj generaciji profesionalnih mladih dizajnera koja se nakon studija vratila u Osijek i definitivno izmijenila lokalnu dizajnersku praksu.

Još samo da sredina prepozna taj potencijal i iskoristi ga kao aktivni dio kvalitetnog kulturnog identiteta.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s