Helena Janečić

Helena Janečić, likovna umjetnica

Helena Janečić, likovna umjetnica

Dosta se posvetilo uređenju javnih prostora i trgova, dok zgrade u okolici tih trgova propadaju

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka, a što bi moglo presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture? Je li taj potencijal dovoljno iskorišten?

– Potencijal vidim u svakom od nas. Svatko sa određenom idejom i vizijom može doprinjeti razvoju kulture u Osijeku. Nezavisna kulturna scena, van institucionalna produkcija su isto mjesta gdje se može kvalitetno stvarati i izlagati. Tu vidim potencijal.

* Koji je osječki kulturni identitet? Je li on kao takav dovoljno prepoznat kako među Osječanima, tako i izvan okvira Osijeka?

– Kulturni identitet predstavljaju prostori bitni za sliku grada, a to su Tvrđa, Europska avenija, Promenada. Pored tih prostora tu je Kino Europa i Kino Uranija, Villa Batory, Dvorac Pejaćević, Kuća Wlaszak, samo da nabrojim neke koji mene vežu za Osijek. Kulturni identitet grada su također i mjesta koje pohode umjetnici, bircevi i galerije.

Na putu do ateljea prolazim kraj zgrade poznate kao Ljepotica koja snažno sudjeluje u izgradnji vizualnog identiteta grada. Studentski centar je isto vrijedna građevina, iako iznutra nažalost propada, i sada je totalno u sjeni Eurodoma.

Dosta se posvetilo uređenju javnih prostora i trgova, dok zgrade u okolici tih trgova propadaju, zgrada Supermarketa, Hotel Royal.
Galerija Kazamat i ateljei u zidinama u dvorištu restauratorskog zavoda su totalno preuređeni 2003. godine i dani na korištenje osječkim umjetnicima. Prostori su veliki i predivni, ali nažalost puni vlage, storiranje radova tamo nije sigurno. Imala sam ondje atelje zadnjih osam godina i mislim da nije dovoljno prepoznat i otvoren prema Osječanima i posjetiteljima. Ne znam koji su razlozi tome, možda su i umjetnici sami krivi.

* Kako taj identitet promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Pokrenuti rezidencijalne programe i programe razmjene između osječkih i stranih umjetnika. To je uvijek dobra investicija.

Upoznavanjem stranih umjetnika s poviješću grada i njegovim prostorima, te prezentiranjem istih u inozemstvu se može promicati kulturni identitet grada.

* Što je potrebno napraviti da bi kulturne vrijednosti postale dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Osim toga što bi se trebalo krenuti od odgoja mladih generacija, mislim da je bitno da se ulaže u umjetnike koji se sada aktivno bave umjetničkom djelatnošću. Sada je sve na individualnim naporima pojedinaca koji su spremni uložiti svoja sredstva i vrijeme u promociju svoje karijere pa tako i osječkog kulturnog identiteta.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Osijek bi mogao postati interesantno mjesto na kulturnoj karti Europe, privukao bi veći broj posjetitelja, a kulturna i umjetnička produkcija bi dostigla dobar nivo koji bi poslje bilo važno održavati.

* Treba li u Osijeku izgraditi/pokrenuti kakve infrastrukturne projekte koji bi opravdali titulu ili je dovoljno iskoristiti postojeću infrastrukturu s novim programima?

– Mislim da ima dovoljno postojećih prostora koji su prazni ili propadaju, koji bi se mogli renovirati i prenamjeniti. Naprimjer Kožara u Donjem gradu, prostor Vege u Tvrđi, tvornica Šibica u Reisnerovoj. Prostora ima stvarno puno, ali potrebne su dobre ideje kako to urediti i učiniti održivim.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Kapaciteti i resursi će do 2020. u značajnoj mjeri biti uvećani, dosta će se producirati. Grad će u tom periodu biti stroj koji pokreće kulturu, obogaćuje je, unosi nove sadržaje i širi horizonte. Voljela bih da tako zahuktana kulturna politika ustraje i nađe nove kanale i puteve, da održi postojeće veze i nađe načine za nove suradnje, još bolje i značajnije.