Dražen Jerabek

Dražen Jerabek, ilustrator
Dražen Jerabek, ilustrator

Dok se današnji čovjek bori za pravo egzistencije teško će  razmišljati o kulturi i njenim vrijednostima

* Kao likovni umjetnik, ilustrator i profesor Škole primjenjene umjetnosti i dizajna usko surađujete i s drugim umjetnicima. Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– “Likovni umjetnik”, “ilustrator”,”profesor”… sve su to nazivi djelatnosti kojima se netko bavi. Ono ne definira i ne opisuje nečiju osobu ili njegovu bit. I premda se susrećemo po pitanju neke strukovne suradnje kao u vidu  zajedničkih projekata na primjer; susret se uvijek dešava i na jednoj dubljoj razini, koja nam ponekad otkriva prave razloge i prave “projekte”koje smo donjeli sa sobom u ovaj život.

O politici znam samo toliko, da je zaobilazim u širokom luku… suradnja s kolegicama i kolegama koji se bave na ovaj ili onaj način nekim vidom umjetnosti, svakako postoji kao i suradnja s kulturnim ustanovama. Budući da se bavim područjem ilustracije, u tom segmentu neizbježno surađujem s knjižnicama, galerijama, nakladnicima…

Što se tiče samog pitanja, znam da postoje različite manifestacije, izložbe, radionice, susreti… tako se već desetak godina održava Biennale ilustracija u Klovićevim dvorima koji od svog samog početka ima međunarodni karakter; zatim manifestacija za nagradu “Ovca u kutiji” na kojoj se vrednuje umjetnička vrijednost i produkcija slikovnica kroz proteklu godinu, gdje se u sastavu stručnog žirija nalaze  književnici, književni kritičari,dizajneri i ilustratori, uključujući i ne manje važan – dječji žiri; pa prva najpoznatija i najstarija Nagrada za dječju knjigu “Grigor Vitez”… samo su neke od različitih manifestacija suradnje u području ilustracije i njene popularizacije, a koja nezaobilazno proizlazi kao posljedica rada s djecom, školama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama.

* Puno ste posvećeni radu s djecom i sigurno potencijal kulturne djelatnosti vidite upravo u njima. No, koje je preduvjete potrebno ispuniti da bi rad s djecom urodio plodom?

– Rad s ljudima općenito je vrlo zahtijevan i odgovoran. Rad s djecom, posebno je osjetljiv i zahtijeva pun angažman, cijelu osobu. Pred djecom se ne isplati pretvarati ili se predstavljati za nešto što niste (jedino ukoliko se ne radi o kazališnoj predstavi). Djeca vide, prepoznaju i razlikuju istinu od neistine. Zato nas rad s djecom uvijek suočava s vlastitom Istinom, jer nas ona znaju često “raskrinkati”i “razoružati tj. osloboditi” od titula, koje smo sami ili nam ih je društvo “nakačilo”.
Zato  moje iskustvo u radu s djecom nosi spoznaju da sam toliko toga naučio o sebi i shvatio o sebi, koliko nisam za cijelokupno svoje školovanje.
Dakle, možda odgovor na Vaše pitanje glasi, kako je potrebno prihvatiti sebe bezuvjetno (a što podrazumijeva ljubav i  praštanje sebi), kako bi mogli razumijeti i prihvatiti druge. A onda rad i suradnja s djecom može biti skladnija, jer teče međusobno uvažavanje i razumijevanje.

Prepoznati potrebu djece znači, prepoznati potrebu svog Djeteta u Sebi; pristupiti djetetu s razumijevanjem pružajući mu poticaj i podršku, te mu ponuditi smjernice razvoja znači, preuzeti odgovornost kao iskusniji i mudriji Odrasli.


* Kako kulturne vrijednosti učiniti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Što su to “kulturne vrijednosti”? Što čini “kulturne vrijednosti”? Što je kultura uopće? Da li se misli na umjetničku, urbanističku, arheološku, etnografsku, književnu, glazbenu i inu ostavštinu koju su nam ostavili preci? U kojoj mjeri je ta ostavština pridonijela boljem razumijevanju i prihvaćanju različitosti među ljudima, narodima…u današnje vrijeme?
Moje shvaćanje kulture podrazumijeva “pojavu kulture” kao posljedicu međusobno uvažavajućih i skladnih odnosa unutar neke društvene zajednice, gdje vlada “obilje”duhovnih i materijalnih vrijednosti koje slobodno prožimaju društvo, u pozitivnom i poticajnom ozračju za dobrobit svih, uključujući okoliš tj. floru i faunu.
Dokle god svijest pojedinca  ne razvije osjećaj međusobne povezanosti sa Svime, te u skladu s time i razumijevanje o uzročno-posljedičnim zbivanjima u vlastitome životu i okolini; tzv.“kulturne vrijednosti” postaju isprazne, tj. nevrijedne.

Dok se današnji čovjek bori za pravo egzistencije sebe i svoje obitelji, te dostojan život; dok je okružen ispraznim obećanjima političara; manipuliran informacijama o krizama, prijetnjama nestašica, bolesti, nezaposlenosti…jednom rječju hranjen strahom; teško će u takvom okruženju razmišljati o kulturi i njenim vrijednostima.

Svijest da promjena počinje od nas samih; da vlastite vrijednosti prenosimo i manifestiramo u okolinu, na svoju djecu, na prijatelje, partnere, kolektiv… otvara nam mogućnosti neslućenih promjena. Promjena znači; rad na sebi i preuzimanje odgovornosti.” Obnovom i uređivanjem fasada zgrade” nećemo umanjiti bijedu i dotrajalost “unutrašnjih prostora, tj. stanova”.

* Na čemu treba graditi kulturni identitet i prema čemu ga usmjeriti? Kako biste ga vi zaštitili na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Pitanje identiteta, jako je dobro pitanje, a koje zapravo glasi:” Tko smo mi? Odakle dolazimo? Zašto smo tu? Ako smo definirali na neki način “kulturne vrijednosti”kao pojavnu posljedicu sklada i uvažavanja unutar neke zajednice, onda je logično zapitati se; odakle proizlazi taj sklad i to uvažavanje? Odgovor je jednostavan i glasi: upoznavanju Sebe i svoje prirode! Kako u procesu samootkrivanja upoznajemo svoje vrijednosti, ali i svoje nedostatke, razvija se razumijevanje za prihvaćanjem različitosti, kao manifestaciju različitih duhovnih izričaja i kvaliteta. Ljepota i jest u različitosti, u varijacijama i njihovoj dinamici i igri! Zaštita tog identiteta proizlazi iz njegove autentičnosti i objave koja je iskrena i živa; a tu svoju autentičnost svjedoči. kroz svaki vid umjetničkog izražavanja koja oplemenjuje i potiče ljubav.

* Što to Osijek ima, a što bi moglo presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture? Gdje je Osijek u procesu kulturne integracije?

– Koliko meni osobno znače titule, naslućujete iz predhodno navedenog.
Dok sam radio u osnovnoj školi, u početku sam se često odazivao na raznorazne natječaje za učenike osnovne škole, gdje su na poticaj različitih tema, učenici imali zadatak izraditi likovni rad. Natječaj je uvijek natjecateljskog karaktera i trebao bi potaknuti kreativni impuls, koji bi zatim bio adekvatno nagrađen. U pravilu. Od recimo stotinjak djece samo iz moje škole, preko stotinjak škola samo iz grada Zagreba; djece iz većina škola iz svih Županija…a samo do tri nagrađena rada!!!
Zamislite sada frustriranost djece čiji radovi nisu nagrađeni ili čak ni pohvaljeni!? Čemu zapravo služe nagrade, titule i ostalo? Potvrda kvalitetnog uradka i rješenja. Što je sa svima ostalima koji su sudjelovali u natječajima i zasigurno uložili svoje talente i vještine, no nisu zadovoljili kriterije nekolicine iz stručnog žirija.

Mentalni sklop u ljudi, da nešto vrijedi samo zato što je odlučio neki tamo žiri koji se sastoji od osoba o kojimami ne znamo ništa, a koji zato navodno znaju sve u svezi procjene kvalitete biločega… naprosto je smiješna. Skloni smo lako povjerovati i prihvatiti nečiju prosudbu i mišljenje, a da se ne pitamo sami, kako mi osobno stojimo s time? Što Ja osjećam u s vezi toga?

Zato je dobro pitanje:”Što stoji iza Te titule ?” i “Koji je pravi motiv pokretanja bilo kakvih aktivnosti u tom pravcu?”
Ukoliko svjesno radite na oplemenjivanju i unapređivanju sadržaja radi što ugodnijeg, sretnijeg i za sve, zdravijeg okruženja u kojem živite i radite; nije li to samo za sebe prednost koju će svatko prepoznati i kojoj će težiti?

* Koje su prednosti ove titule? Što bi Osijek njome mogao dobiti, a što mu treba ostati u godinama nakon 2020.-e?

– Prednosti ove titule bi bile – ukoliko bi je Osijek dobio – da sva infrastruktura koja bi bila izgrađena ili obnovljena; uređen ( pošumljen) okoliš, humanije osmišljeni i uklopljeni kulturni i rekreacijski sadržaji itd., budu i kasnije korišteni, održavani i unapređivani na dobrobit njegovih korisnika i svih njenih stanovnika.

* Ukoliko postoji, navedite jedan temeljan problem osječke kulture?

– Premda sam kao ilustrator prisutan u osječkoj kulturnoj sredini tek (ili već) 6 godina, problem koji postoji, prisutan je i u drugim većim ili manjim sredinama… nerazumijevanje i neuvažavanje drugačijih izričaja i pogleda, prvenstveno ukoliko ona utječu na neko programsko određenje pojedine kulturno-umjetničke skupine. U ljudskom tijelu imamo toliko sličnih i različitih organa. Svaki organ ima specifičnu i jedinstvenu funkciju, a opet djeluje u skladu sa svim ostalim organima…dakle, kada bi samo jedan ili pojedini organi sabotirali ili djelovali drugačije od svog genetski zadanog programa… imali bi dosta velik problem.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s