Dina Karadžić

Dina Karadžić, Umjetnička organizacija Format C

Dina Karadžić, Umjetnička organizacija Format C

Najupečatljivijom nam se čini otvorenost građana na suradnju/dijalog te slavonska karakteristična dobronamjernost i radišnost

* Je li potencijal Osijeka kao sveučilišnog grada dovoljno iskorišten u kandidaturi Osijeka za titulu Europska prijestolnica kulture?

– Iskreno, teško nam je razumjeti kako je efikasno fokusirati se na koncept sveučilišnog grada bez istovremenog naglaska na rješavanje problema lokalne industrije kao i na zagovaranje zakonski lakše ostvarive neprofitne djelatnosti i malog i srednjeg poduzetništva koji bi mladim ljudima omogućili ostanak u gradu, s budućnošću, produktivnom i profesionalnom karijerom i dobrom kvalitetom života.

Odljev mozgova i migracija radne snage (stanovništva!), najviše vidljivi na odlasku mladih iz Osijeka, su toliko već uvriježeni pojmovi, da se naše društvo strateški možda više ni ne usudi pristupiti tom problemu.

Držimo da je potencijal potrebno ostvariti u punom jeku i s ciljem na umu; nije ga dovoljno samo imati.

* Što općenito vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka?

– Najupečatljivijom nam se čini otvorenost građana na suradnju/dijalog te slavonska karakteristična dobronamjernost i radišnost. Te visoke ljudske kvalitete i odgovornost u međuljudskim odnosima vidimo kao izvrsnu bazu za razvitak na polju kulture i umjetnosti. A i svaku eventualnu slabost moguće je pretvoriti u prednost ukoliko situaciju sagledamo na pozitivan i proaktivan način i ako smo ju spremni prodiskutirati u pozitivističkom duhu.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Stavivši na stranu deklarativnu dokumentaciju – recentna realna osječka kulturna politika najbolje se zrcali u financijskom planu raspodjele sredstava Programa javnih potreba u kulturi Grada Osijeka za 2016. tako da bi nam na ovo pitanje najbolji odgovor mogao dati eventualni glas ili narativ Kulturnoga vijeća koje je imalo čast provesti osječku kulturnu politiku u praksi.

Svakako nam se čini da bi valjalo pripremiti i same dionike (pogotovo mlade ljude i profesionalce u kulturi) na to da se sami sve aktivnije uključuju u postupke provedbe kulturne politike (generiranje programa i uključivanje u postupak njihovog vrednovanja).

Nismo upoznati s takvim tipom kontinuirane edukacije na području naše regije. Sigurni smo da bi kulturna politika bila uvijek kristalno jasna kada bismo svi bili upućeni u sve njene detalje i potencijale.
Što se tiče suradnji među kulturnim dionicima, čini nam se da one imaju potencijal dobro funkcionirati na horizontalnoj, kolegijalnoj razini, barem u formi komunikacije, no za puno ostvarenje tog potencijala među institucijama, udruženjima i individualcima potrebni su veći resursi.

Sigurno je da bi mogla postojati bolja suradnja sa subjektima-kreatorima sadržaja od strane javne uprave, te prema javnosti-konzumentima kulture, u formi koherentne i transparentne medijsko komunikacijske infrastrukture.

Podjelom informacija znanje se ne gubi, već multiplicira te se tako može postići mnogo više. Svi mi pristupamo istom problemu/rješenju, samo iz različitih perspektiva.

Dina Karedzic_2

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Mislimo da bi bilo izvrsno kada bi tijela javne uprave Grada Osijeka polagala nade u profesionalizam, transdisciplinarnost i mobilnost u kulturi te u mlade dinamične nezavisne inicijative, barem toliko koliko tradicionalno povjerenja ulažu u konzervaciju baštine, kulturni amaterizam i klasičnu kulturu.

Čini nam se da su karakteristično u Osijeku politika i konzervacija kulturnih ideala suviše duboko zašli u tkivo suvremene kulture, gdje im u osnovi nije mjesto.

Komparativno s drugim gradovima, Osijek je dosta statičan, a da bi se to promijenilo i da bi se omogućio razvitak bogate građanske kulture, valjalo bi s razine javne uprave građanima pružiti slobodu i mogućnosti za proaktivnost a ne u kontinuitetu javne resurse koristiti za razvitak preventivnih strategija, što uočavamo kao slučaj.

* Što je potrebno napraviti kako bi kulturne vrijednosti postale dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Edukacija, edukacija i samo edukacija o svim aspektima i vrstama kulture – institucionalno, od najmlađe dobi pa do raznovrsnih vaninstitucionalnih edukativnih platformi te programa cjeloživotnog obrazovanja. Svi ti tipovi obrazovanja mogu dati početan utjecaj na sposobnost percepcije i vrednovanja kulturne baštine (kako materijalne tako i one nematerijalne, i suvremene i tradicijske) čime se direktno utječe na širu recepciju promatrača. To je neophodno za razvoj, produkciju i konzumaciju kulture i recentne umjetnosti i tržišta koje ju prati i podržava. (Kulturni sadržaj se najefikasnije, s ljubavlju, prvenstveno kreira za svoje bližnje, a kultura sama se već nalazi u nama i posvuda oko nas; trebamo ju samo naučiti prepoznati i cijeniti.)

Daljnja edukacija o vrijednosti kulture ne mora biti nešto što je suhoparno; može se dogoditi i spontano, uslijed frekventnog kreativnog dijaloga ciljane skupine i krajnjih korisnika.

Vidimo kako mnogo mladih kolega-kulturnjaka žudi za intenzivnijom komunikacijom s javnošću, no često nemaju produkcijske i prostorne prilike za to te samim time osječka mlađa generacija plamti individualnim plamičcima (naravno, uz izuzetke nekolicine većih inicijativa s pohvalnom aktivnošću).
Potrebno je, i institucionalno, i u svakodnevnom životu građanima dati slobodu i mogućnost korištenja jezika kulture kao glavnoga jezika njihova izričaja.

* Što vidite kao osječki kulturni identitet? Na koji ga način treba promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Osijek vidimo kao tradicionalan grad s mnogo prostora i interesa za klasičnu kulturu. Mislimo da grad s velikom tradicijskom baštinom i vodećim zrelim generacijama koje imaju priliku postvariti tu dobru bazu kroz suvremen i transparentno artikuliran jezik kulture – svakako ima prostora i potencijala, a i potrebe za vrlo karakterističnom fuzijom klasične i suvremene kulture.
Žudimo da to vidimo u praksi. (Najbolja promocija je fokusirati se na kvalitetan rad i pružiti primjer stvarno dobre prakse, u kojoj postoji širok suvremeni kulturni spektar, dostupan svim zainteresiranim građanima i poticajan nezainteresiranima.)

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Držimo da će prava i dugoročna stečena vrijednost biti ono čime će Osijek potencijalno odnijeti tu titulu – kontinuitet razvitka suvremene kulture.

* Što je potrebno u Osijeku izgraditi, odnosno koje infrastrukturne projekte u možda postojećoj infrastrukturi pokrenuti kako bismo opravdali ovu titulu?

– Osijek u svojoj povijesti ima snažne struje custom kulture koje su generalno poticale međusektorsku komunikaciju. Kao autori koje zanima transdisciplinarnost i socijalna kohezija voljeli bismo vidjeti kako se obnavljaju mogućnosti djelovanja u hibridnim prostorima za suradnje na široj društvenoj razini.

Uzevši zdravo za gotovo da će već obećane adaptacije prostora za kulturu biti i izvršene, spomenuli bismo i regionalne prometnice koje bi nas napokon dobro povezale sa susjednim zemljama, poticanje lokalnih grassroots inicijativa u privatnim i gradskim prostorima te generalno pružanje podrške samoodrživim oblicima društvene angažiranosti u svakodnevnim privatnim, javnim i kulturnim infrastrukturama.

Naravno, kao i u svakome gradu – vidimo mnogo napuštenih/zapuštenih (gradskih) prostora kojima bi se sigurno mogla naći bolja namjena nego da zjape prazni.
U svakome slučaju, mislimo da je dobra praksa redovito komunicirati potrebe s lokalnim akterima u kulturi – ovakvi projekti trebali bi proizlaziti iz potreba javnosti no i profesionalaca u kulturi koji imaju intelektualne kapacitete te prostore oživjeti korisnim i/ili kvalitetnim sadržajem.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Dokumentacija o prošlosti s kontinuiranim razvojem i progresivnim rastom/napretkom suvremene kulture, te čista savjest da smo dali sve od sebe, što će ujedno biti i temelj za daljnji razvoj kulturne materijalne i nematerijalne svakodnevice.