Damir Rajle

Damir Rajle, umjetnički fotograf

Damir Rajle, umjetnički fotograf

Potrebna je promocija na lokalnoj razini jer ispada da su vlastiti sugrađani manje upoznati s postignućima Osječana u kulturi od međunarodne zajednice

* Spomenici grada Osijeka pokretna je izložba koja ima edukativni karakter te je postavljena u suradnji s Gradskim galerijama Osijek. Koliko je važna jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika kako bi se doprijelo do svih segmenata društva, u ovom slučaju osječke djece i mladih?

– Spomenici i spomenička baština kulturno su naslijeđe grada Osijeka. No ponekad se, suočen sa silnom destrukcijom nad ostavštinom, pitam mrze li mladi svoj grad?! Bojim se da tu nije riječ o nestašluku nego nečem puno gorem. Riječ je o neznanju, obijesti, dosadi, nezainteresiranosti i nadasve neodgoju. Vjerujem da mladi nisu rođeni takvi nego sve to donose od doma. Razlozi su za to svakojaki i ne bih duljio o njima jer ni jedan nije opravdan. No ako to prenošenje ljubavi prema gradu izostane u obiteljskom domu, neophodan je angažman šire okoline kojoj je stalo do toga!

Spomenici su oni simboli koji nam govore da je doista riječ o našem gradu, simboli tradicije po kojoj je naš grad doista urbana sredina u kojoj je suživot i tolerancija različitosti doista moguća!

A osječki spomenici su “živi” primjer različitosti… Kao takve trebamo ih čuvati jer, iako često nadglasani cajkama i škripom guma, tiho govore o valceru u Beču, europskim korijenima, zlatnim vremenima, lošim razdobljima, kulturnom procvatu grada kakav bi mogao i danas biti i sumraku ovog grada…

* Što vi vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Različitost!!! Najveći su potencijal kulturne djelatnosti grada različite kulturne djelatnosti kojima se građani bave – neki na profesionalnoj, a neki na amaterskoj razini – ali doista je Osijek bogat grad što se ideja i talenata tiče, a koji nisu dovoljno iskorišteni. Treba im svima dati šansu. Nekako sam dojma da se ipak iz neke mase može kreirati nešto. Osim toga, što se širi krug ljudi bavi kulturom (praktično), prije se može očekivati da te klice puste korijen i da razmišljati “kulturno” postane normalno, a ne pasija asocijalnih čudaka!

* Što prepoznajete kao kulturni identitet Osijeka? Na što se treba fokusirati?

– U kulturni identitet grada ja danas ne bih mogao uprijeti prst i reći :”Eto to je!” Sve mi se čini da je najbliže tome fiš paprikaš u baroknoj Tvrđi, kulen i eventualno kulenova seka… Ako govorimo o turističkoj ponudi, tada je to u redu… Ali ako je to prva pomisao na Osijek tada je to loše…

Osijek je i grad “EPTE”, Knifera, Waldingera, OLJK-a i na to se trebamo fokusirati.

Na to nas upozoravaju i oni spomenici iz prethodnih odgovora. Na primjer; kad netko spomene Varaždin, ne padaju mi na pamet štrukli ili buncek u kiselom zelju već Špancir fest i Barokne večeri! Ne treba se puno domišljati da bismo se sjetili da imamo “nešto” barokno.

* Kako taj identitet promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Neki od vrijednih Osječana ili udruga već su čvrsto pozicionirani na nacionalnim i europskim razinama! Kada govorim o udrugama, ne mislim na udruge novog kalibra koje su to morale postati po sili zakona da bi se stalo na kraj (samo ) nekim sportskim klubovima nego su to društva s desetljećima rada i iskustva. Navest ću samo primjere s čijim sam radom na području kulture upoznat, a smatram da bi trebali biti primjer u skromnosti i vrijednom radu, odnosno kod njih potražiti recept: Glazbena škola “Franje Kuhača” uzdigla se među najbolje hrvatske glazbene škole! Pjevačko društvo “Lipa” autoritet je na području europskog zborskog pjevanja. Moje područje – Fotoklub “Osijek” – rangiran je među trideset najboljih klubova na svijetu prema ljestvici FIAP-a…

Ako ne znamo, ne znači da Osječani ne djeluju na području kulture.

Kultura je ipak stvar osobne potrebe za duhovnom nadogradnjom i nadilazi potrebu za samopromocijom (neovisno o umjetničkoj taštini) te mnogi samozatajno djeluju na tom području.
Dakle, zaključio bih da je potrebna samo promocija na LOKALNOJ razini jer ispada da su vlastiti sugrađani manje upoznati s postignućima Osječana u kulturi od međunarodne zajednice! Kako se izvan Osijeka promovirati lakše je postignuće!

* Osijek ima pristojnu i raznoliku ponudu kulturnih događanja. Kako te vrijednosti učiniti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana? S naglaskom na “najšireg”.

– Kao što sam već spomenuo, bilo bi bolje da imamo više različitih malih neovisnih grupacija s različitim kulturnim programom. Ako se stalno događaju slična zbivanja, tada se nakon nekog vremena počne “ništa” događati. Napisati knjigu, izvesti predstavu, otpjevati ili odsvirati koncert ili postaviti izložbu zahtijeva i fizički i intelektualni napor te se ne može očekivati od jednog ili manjeg broja autora da svaki tjedan ima novi nastup ili postav! Ali kad bi ih bilo prisutno više na aktualnoj sceni, to bi definitivno pridonijelo živosti i svježini kulturnih događanja u Osijeku. Osijek je i dovoljno velik i dovoljno malen za poticanje takvog oblika djelovanja u kulturi. Ponovno ću se poslužiti primjerom:

Bez problema bih odpedalirao bajsom na Jug II ako bi tamo alternativna glumačka skupina imala premijeru predstave na otvorenom!

Naravno, tu je i uloga medija značajna, jer bez kvalitetne medijske promocije, bez obzira na to je li riječ o afirmiranim umjetnicima, početnicima, akademcima ili “naivcima”, ne može biti ni kvalitetan odaziv kulturnim događanjima. Kao primjer navest ću omjer sportkih i stranica kulture u dnevnim listovima, gdje se najavljuje svih šest malonogometnih liga (glavna nagrada 5000 kn i gajba piva) na šest stranica dok je najava koncerta vrhunskih glazbenika u Muzeju Slavonije stiješnjena u zaglavlju jedne od (možda) dvije stranice kulture. Malo sam krenuo u sarkazam, ali to je način na koji se senzibiliziraju čitatelji, sugrađani, za predstojeće događaje. Kultura je na tom planu u podređenom položaju.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– To se pitanje nadovezuje na prethodno, u smislu da u Osijeku djeluje određena kulturna elita koja se u glavnom i promovira. Prisutnost te elite sama po sebi nije problematična, jer to je svakako svojevrsna ljestvica ili reper, nešto kao ogledni list ili mjerilo…

Problem kod te elite jest što se ukotvi na nekom nivou, postane ili pretroma ili prelijena da bi se dalje nadograđivala.

Dakle, izgubi svaki oblik samokritičnosti! Tada kad se pojavi kvalitetan pojedinac ili grupacija, svim silama se trude zanijekati kvalitetu i, štoviše, gurnuti kvalitetu ispod površine… Figurativno, podsjeća me to na onaj crtić o žabama Ponchu i Torru kad se pojavi treća žaba u bari koja glasnije krekeće…. Tako osječke najglasnije žabice skakuću prema Zagrebu, pa i dalje! A bara ostaje bara! Osijek se već pokazao kao odličan regrutni centar .

* Što bi Osijek dobio titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Doista ne znam. Uvijek sam mislio da nam je kulturni život važan zbog nas samih. Osijek je već bio europski grad s kulturom na visokoj razini. Neću se ni našaliti i spomenuti tko ga je takvim učinio… Međutim unazad 20 godina krenuo je u nekakvu ruralizaciju i inat, a samim time na marginu i malodušnost… Ako bi se to promijenilo, to bi bili definitivno benefiti kandidature…

* U slučaju da zaista ponesemo ovu titulu, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za izgradnju infrastrukture i pokretanje različitih programa. Što je nasušno potrebno Osijeku da bi opravdao ovu titulu?

– Osijeku je nasušno potrebna volja, i to na svim razinama! Ljude imamo! Čak su aktivni u kandidaturama drugih hrvatskih gradova! Mnogi povezuju titulu s gospodarskim razvojem, ali, koliko čujem, iskustva su različita. Neki su gradovi uspjeli prije stjecanja titule, neki poslije… Neki nikad! Bojim se da, s obzirom na osječku inertnost i nedostatak istinske volje, mi ne uđemo u tu treću grupu! Za to je potreban mentalni sklop koji se razvija desetljećim. Mi samo možemo željeti tu titulu, ali smo daleko od stjecanja. Imali smo to, ali to je bilo davno…

Osijek je doista moj grad, najdraži grad, najljepši grad, ali spava!

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Općenito smo skloni kulturu poistovjetiti s umjetnošću. Ali poznajemo i sportsku i tehničku kulturu! U svima se zapravo nastojimo izgraditi kao osobe i nadići svoje mogućnosti da bismo si stvorili bolje okruženje! Da, trebala bi ostati potreba i ljubav prema kulturi!

 

Join the conversation! 1 Comment

  1. Bogu hvala sto uz Mirnu postoji jos jedna osoba istog korijena, koja zivi ljubav, istinu i slobodu.
    Epk2020 smo propustili zbog malih gresaka tima, koji me nisu htjeli slusati. Da su u timu bili brat i sestra Rajle, da je tim ukljucio Nadu Jovanovic, Sanju Nikcevic, i slicne (autopoieticne) osobe, bili bismo pobjednici..
    Ucimo dragi kulturni radnici Osijeka voljeti, barem postovati bolje od sebe i izici cemo iz financijske i politicke krize. Bog govori samo kroz najbolje, a copy/paste ce sve manje imati prodju u osjeckoj kulturi.
    Bolji su sentimentalni prema losijima, a potonji su brutalni prema boljima.
    Za Lauce, za Rajle se ne bojim, ali za …. Mi je zao sto ne zive ljubav i slobodu.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s