Borivoj Dovniković Bordo

Borivoj Dovniković Bordo, autor animiranog filma, karikaturist, strip-crtač, grafički dizajner

Borivoj Dovniković Bordo, autor animiranog filma, karikaturist, strip-crtač, grafički dizajner

Kino Uranija je jedno od najznačajnijih kulturnih punktova u gradu, arhitektonski, i trebalo bi ga vratiti u život

* Osijek je ušao u drugi krug natjecanja za titulu Europska prijestolnica kulture. Što bi njome Osijek dobio? Koje su njezine prednosti?

– Svaki grad mnogo dobiva kad ga proglase Europskim gradom kulture, u prvom redu jer mu se ime pročuje u svijetu, dakle moralno, a zatim turistički, i na kraju ekonomski. Ovo zadnje je upitno jer ovisi o ulaganju većih dodatnih sredstava. Kako čujem, Maribor je nakon svega doživio velike gubitke! Ja nisam stručnjak i ne mogu reći što sve treba učiniti da uložena sredstva ne prijeđu buduća dobitna. Zato sam odmah u početku, u ovom trenutku naše ekonomske krize, pesimist u pogledu ulaska Osijeka u ovu konkurenciju.

Emocionalno bih bio ponosan da se ime moga grada pročuje u Europi (svijetu) u kulturnom smislu. Ali je razum oprezan – bojim se da grad neće financijski biti u stanju odgovoriti ovom ozbiljnom zadatku.

Nemojte to krivo shvatiti, ali da se to dogodilo prije Drugog svjetskog rata, tridesetih godina, kad je grad bio u fantastičnom stanju kao jedan od industrijskih najjačih gradova u zemlji, bila bi to sasvim druga priča. Osijek je izgubio odmah poslije rata našavši se na rubu željezne zavjese i izvan životnog pravca Zagreb – Beograd, i od tog se nikad nije oporavio, pa ni u osamostaljenoj Hrvatskoj! Ja se čvrsto nadam da su odgovorne ličnosti u Osijeku izračunale da je grad u stanju ući u ovu prestižnu utakmicu, pa ću vrlo rado svoje pesimistične promijeniti u optimističke osjećaje ako je to tako.

* Što bi, po Vama, u Osijeku trebalo izgraditi/rekonstruirati, odnosno koje programe pokrenuti kako bismo opravdali titulu europske prijestolnice kulture?

– Ne živim već šezdeset pet godina u Osijeku, pa mi je to teško reći. Osijek ima lijep, ravničarski položaj uz svoju rijeku, ali – kao i Zagreb – nikad nije ozbiljno prešao na drugu obalu. No, za razliku od metropole, Osijek je ipak iskoristio taj položaj i organizirao obalu(e) u relaksirajući dio svakodnevnice, što mu možda donosi i prednost. I, u ovom dobu predinamične civilizacije, pretendira na naziv grada m i r n o g  ž i v o t a , u kojemu se više daje na kulturu. Svemu treba dodati i  z e l e n i l o  koje je zaštitni znak grada i koje i dalje planski treba ne samo održavati već i unapređivati!
Što se tiče kinematografa, Uranija je, po meni, jedno od najznačajnijih kulturnih punktova u gradu, arhitektonski, i trebalo bi ga vratiti u život (ne mora isključivo filmski, ali ga treba daleko više ispunjavati kulturnim priredbama).

Dajte mladima u gradu na diskusiju koje kulturne institute ili djelatnosti treba osnovati i postojeće rekonstruirati, oni će vam više pomoći od pripadnika starih generacija, koji, prirodno, nisu skloni promjenama i novitetima.

Hrvatsko narodno kazalište mora pojačano nastaviti svojim utvrđenim ali pojačanim vrijednostima – kako novim, tako i starim repertoarom, inozemnim i stranim, sa svojim i gostujućim izvođačima, obavezno s izvjesnim brojem međunarodnih zvijezda.
Primijetio sam da ako hoću, kao gurman, neke slavonsko-baranjske specijalitete, rijetko ih mogu dobiti u centru, nego me šalju u Tvrđu ili kod Stadiona. Pa sam znao reći gdje se ja to nalazim – u glavnom gradu Slavonije i Baranje ili ne!? Za to posebno treba obogatiti restorane u Zimskoj luci i osnovati nove takve lokale uz obalu, naravno posebno u Tvrđi.

Odmah dodajmo vegetarijanski pokret, koji sve više jača u Europi. Ne smije se zaboraviti promocija zdrave hrane – njena proizvodnja i ponuda u Osijeku i istočnoj Slavoniji.

Obala Drave poznata je po svojim legendarnim ribičima (koliko je meni poznato, toga u tom smislu nema ni u jednom drugom gradu regije), pa to treba, što se tiče gostiju, pretvoriti u neku vrstu institucije – izdavanje stoličica i pecaroškog pribora gostima (turistima), na primjer.

I inače dravsku obalu treba obogatiti maštovitim sadržajima. Drava je kičma grada Osijeka!

Da o Tvrđi ne govorim! Ona postaje kulturno središte grada. Obavezno treba do kraja renovirati i staviti u pravu funkciju određene punktove, aktivirati sva potencijalna mjesta za masovnije priredbe, izložbe i razna druga događanja, eventualno otvoriti specijalizirane restorane i trgovine, od kojih će ostati za stalno ona koja će se praktički održati.
Obavezno je prezentirati ekoturizam u Slavoniji i Baranji, koji treba planski proširiti i ponuditi gostima. Primijetio sam, kao stari Osječanin, da je u gradu vidljivo proširena hotelska ponuda u zadnjih dvadeset pet godina. Ne znam točnu situaciju s time u vezi, ali vjerojatno treba još povećati broj hotela, hostela i prenoćišta svih kategorija. Neophodno je da i tu, u kućama koje osiguravaju prehranu ili samo doručak, također pripazimo na sadržaje jelovnika (o čemu sam gore već govorimo).
Vozačima koji dolaze u Osijek sa zapada prilično je nezgodan pristup Centru. Najjednostavniji bi, naravno, bio izravni smjer Strosmayerovom ulicom, kao nekada – ali znamo da se, zbog razumljivih prometnih razloga, sada mora skretati udesno i, za Neosječane, kompliciranim putem dolaziti do centra grada. Neka stručnjaci razmotre može li se ulazak u centar vratiti na staro, ili veoma uočljivim putokazima upozoravati vozače na potreban smjer.

Što se sporta tiče, za Europu i svijet dragocjena je Olimpijada starih sportova u Brođancima, koju treba preseliti u Osijek za vrijeme Prijestolnice.

Sve zelene dijelove grada treba opskrbiti maksimalnim brojem lijepo dizajniranih drvenih klupa i trgovinama/kioscima za sve usluge posjetiteljima.
Na svim ključnim mjestima u gradu treba instalirati informativne putokaze s hrvatskim i engleskim uputama. Razumljivo, u tu svrhu treba također štampati gradske vodiče s maksimalnim informacijama o gradu i njegovoj fascinantnoj povijesti, te o tekućim priredbama, naravno na dva jezika najmanje.
Da ne naglašavam, sve informacije moraju biti realizirane dizajnom europskog nivoa. Treba prvo odabrati renomiranog hrvatskog autora koji bi utvrdio osnovni dizajn priredbe, a potom samo nadgledao osječki tim koji bi dalje pratio programe.

* Koliko Osijek danas može graditi svoj kulturni identitet na stripu, devetoj umjetnosti?

– Osijek je tridesetih godina prošlog vijeka bio snažan centar stripovskog autorstva (Sebastijan Lechner, Marijan Ebner, Josip Klarić…), a poslije rata Borivoj Dovniković Bordo (počeo crtati strip u “Glasu Slavonije”, a nastavio u Zagrebu pedesetih); Čepinac Uroš Zdjelar također je radio na stripu. Ne znam mnogo o osječkim generacijama strip-crtača i novim značajnim akcijama i izdavaštvu o stripu u Osijeku. Sve meritorne podatke ima stripolog Željko Gašić i treba se osloniti na njegovu suradnju.

Obavezno valja organizirati više izložbi stripa domaćih autora, koje su zadnjih godina prezentirane u Kazamatu u Tvrđi (to je fantastičan prostor za mnoge izložbe!).

* Koji je kulturni identitet Osijeka? Je li on prepoznat i izvan njegovih granica?

– O tome se treba okrenuti sveučilišno obrazovanim građanima Osijeka. Ja znam da ne treba preskočiti J. J.Stroosmayera, Lavoslava Ružičku, Milutina Milankovića, Franju Kuhača – muzička i teatarska imena, ljude iz znanstvenih krugova, međunarodne sportske asove itd. Sasvim je sigurno da je prosperitetni Osijek za vrijeme Austro-Ugarske i kraljevine Jugoslavije imao značajno mjesto na kulturnoj karti regije. Danas su perturbacijska vremena na prelasku milenija veoma naštetila sveukupnom razvoju i države i grada Osijeka.

Treba napustiti nataložene teškoće u međusobnim odnosima i graditi, pogotovo kulturne, što kvalitetnije nacionalne i državne odnose.

To će vratiti značajni kulturni ugled Osijeka koji je nekada nesumnjivo imao.

* Kako taj identitet promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Organizacijom ozbiljno odabranih značajnih kulturnih (i ostalih) suvremenih regionalnih i međunarodnih priredbi, plasiranjem vrijednih ličnosti i institucija iz povijesti te njihovih smišljenih promocija u domaćim i europskim medijima (štampane i video edicije, turistički suveniri i slično) – i na kraju, kontinuiranim promocijama naših dokazanih suvremenih veličina sa svih područja kulturnih djelatnosti.

* Što vidite kao potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li taj potencijal dovoljno iskorišten?

– Oprostite, nemam dovoljno širok uvid u taj potencijal, ali sam uvjeren da je dragocjen i da sve skupa nije dovoljno iskorišteno. Često se propulzivne djelatnosti (pop muzika, moda, sport…), trenutno značajne, ali bez trajnih vrijednosti, barnumski promoviraju na račun istinskih veličina, jer ove nisu, kako se kaže, dovoljno IN. Svi znamo što trenutno znače takvi komercijalni primjeri, ali smišljenim i upornim nastojanjima ta se praksa može i mora mijenjati u korist kulture društva uopće! Jer grad mora biti prijestolnica k u l t u r e !

* Smatrate li da kultura u Osijeku ima problema? Koji je njezin temeljni problem?

– Ne znam mnogo o cjelokupnom stanju u suvremenoj kulturi Osijeka, ali se nešto moglo vidjeti u mojim prethodnim odgovorima. O tome i previše znaju nosioci kulturnih djelatnosti u Gradu.

Organizirajte znanstveni s i m p o z i j o tome pitanju, i za dva korisno iskorištena dana dobit ćete iscrpan odgovor, koji će ujedno reći koliko je Osijek zaslužan i spreman da bude europska prijestolnica kulture.

Znam da u mnogome otkrivam toplu vodu, ali ja rekoh što mi je za početak ove akcije na umu. Ako su moji stavovi podudarni s mnogima, znači da se organizatori toga trebaju držati. Osim toga, kao što rekoh, na početku smo. Sasvim je sigurno da ću vam se povremeno još javljati i u budućnosti.

 

Join the conversation! 1 Comment

  1. Njegovi savjeti su dragocjeni, bojim se kako su do danas premalo uvazeni, Ali do 10.2.2016. Ima Jos vremena da se ukljuce. Uopce tuzan sam Sto Je velik broj mojih sugradjana neinformirano I sto ne vidim da Je stalo najodgovornijima Sto vise I bolje ukljuciti Ih. Sa timom sam 1983 tako nesto uradio za SIZ kulture a u minulih 33 g nismo otisli dalje, vec smo daleko od potreba, interesa I uopce projekata, koji ce omoguciti Ono Sto kultura JESTE.
    Prije 33 g Nisam kulturu shvacao Kao Sintezu VJERE, ZNANOSTI I UMJETNOSTI, a iz prethodnog slijedi I TEHNOLOGIJA. Mozemo li ove cetiri kategorije u kojima smo u EU okvirima nisko ( samo u vjeri u moc molitve imamo blagu komparativnu prednost, ali I tu smo daleko od onog Sto bismo trebali postici do 2020.) sustavno podizati Te da u kvaliteti zivota ( having, loving, being) za pet godina iznenadimo EU, Ali I Sami sebe, preciznije skeptike medju nama?

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s