Zoran Kojčić

Zoran Kojčić,  filozofski savjetnik, predsjednik Hrvatskog društva za filozofsku praksu

Zoran Kojčić, filozofski savjetnik, predsjednik Hrvatskog društva za filozofsku praksu

Suradnja kulturnjaka, čak i na ovako malom prostoru poput Osijeka, nije od presudne važnosti za opći razvoj kulture

* Filozofski cafe mjesto je susreta na kojem su građani sudionici do sada raspravljali o odnosu filma i filozofije, medija i društva, ali i nekim svakodnevnim, aktualnim temama. Koliko je građanima potrebna ovakva vrsta druženja, a da bi se istaknule kulturne vrijednosti u najširem smislu te riječi, o njima promišljalo i dovodilo do novih spoznaja i ideja?

– Filozofski café, kao i većina drugih oblika filozofske prakse, potiče kulturu dijaloga. Zanimljivo je da je ta praksa nastala u Francuskoj kako bi zamijenila nedjeljni odlazak na misu ljudima koji nisu bili vjernici. Ipak, ta praksa nije protiv vjere niti je uopće protiv bilo čega, nego je uvijek za – razmjenu ideja, mišljenja, stavova, argumenata, pitanja, zaključaka, za razgovor pojedinaca koji u javnom prostoru imaju potrebu propitati određeni društveni problem ili pojavu koju inače nemaju priliku komentirati s ukućanima, prijateljima, kolegama, poznanicima. U tome je javna i kulturna vrijednost filozofskog cafea i uopće filozofskog dijaloga.

Ovakvim se praksama filozofiju želi vratiti na agoru, na trg, odakle je i potekla – želi je se vratiti građanima i otrgnuti od akademije koja je filozofiju pretvorila u pisanje znanstvenih radova o filozofskim spisima koji nikome nisu od koristi.

Kultura filozofiranja na javnom mjestu je nešto što do sada nije viđeno u Hrvatskoj, a razvijajući filozofski café, filozofsko vino, filozofske šetnje i ostale oblike filozofske prakse u Osijeku želimo ponuditi građanima priliku prakticiranja kulture dijaloga, razmjene ideja i mišljenja o temama koje su i suvremene i svevremene.

* Zašto je kultura važna? Jesu li građani Osijeka svjesni važnosti kulture?

– U svom korijenu, sama riječ kultura nosi značenje njegovanja i to sveukupnosti ljudskog stvaranja. Zato je kultura izuzetno važan segment svakog društva i vremena.

Jednako je važno očuvati neka starija kulturna naslijeđa kao i stvarati nove kulturne prilike te prihvaćati one kulture koje su drugačije od naše vlastite.

Tako se odnositi prema kulturi je odlika zrelih ljudi. Naravno, postoji određen broj ljudi koji se s time ne bi složio i u više navrata su u Osijeku pokazali što misle o kulturi. Taj problem leži u ljudima koji ne mogu ili ne žele sagledati perspektive drugih, ne gledaju dalje od vlastitog interesa ili zadovoljstva te su spremni (prazno) kritizirati, naružiti pa čak i fizički uništiti ono što se ne slaže s njihovim programom. Pojedini filozofi su tvrdili da je jedino što nas ljude razlikuje od životinja upravo to što mi imamo kulturu. Ona je civilizacijska odlika i test napredovanja ljudske misli. Kada nam kolektivno kultura bude prioritetna, moći ćemo ocijeniti koliko smo kao društvo zreli.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto je ona važna?

– Ako čak i postoji neka bar približno jasna kulturna politika, onda ona nije dovoljno transparentna, što dalje znači da vjerojatno nije izrađena u interesu svih.

Dugoročna i koherentna kulturna politika je važna za sve kulturne djelatnike, jednako kao i za ostale građane koji su konzumenti kulturnih djelatnosti.

Ipak, mislim da suradnja kulturnjaka, čak i na ovako malom prostoru poput Osijeka, nije od presudne važnosti za opći razvoj kulture. Raznolikost kulturnih djelatnosti obećava i bogatstvo sadržaja konzumentima te veću slobodu stvaranja na više strana.

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Mladi sigurno jesu najveći potencijal svih kulturnih djelatnosti u Osijeku, baš zato što su oslobođeni sprega koje starijima nameću društvene uloge i obveze.

Ako su mladi kreativni i slobodni izražavati se (riječju, slikom, tijelom…) u skladu s idealima u koje i dalje vjeruju i ako su u tom izražavanju dovoljno uporni, onda su i sposobni ostvariti svoje ideale i zahtijeve.

 

* A problemi? Ako postoje, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

– Istovremeno, mladi su danas nezainteresirani za svijet oko njih i povučeni u neki čudan svijet u sebe – u svoju sobu, u svoj Facebook nalog, u svoj mobitel, u sliku sebe samih u zrcalu javnih zahoda. Iz ove perspektive ne znamo hoće li to izići na dobro ili na loše, ali iz povijesti znamo da je kultura uvijek bila ispoljavanje unutarnjeg svijeta ka van.

Mladima moramo osvijestiti da je u redu stvarati nešto novo i da to što stvaraju trebaju podijeliti s drugima, da trebaju prihvatiti kritike, da se trebaju odvažiti i ispoljiti stvoreno.

Znam dosta mladih koji pišu pjesme, prave skulpture, stvaraju na najrazličitije načine, ali to sve drže za sebe, u nekom strahu od neuspjeha ili mišljenja drugih. Od toga ih trebamo osloboditi i pokazati im da umjetnost i kultura uvijek obogaćuju svijet oko nas, da oni i te kako mogu tome doprinijeti.

* Što bi od raznolike ponude kulturnih događanja, ali i kulturne baštine moglo presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

– Valjalo bi pogledati kako su prethodnih godina birani gradovi i poraditi dodatno na razvoju kulturnih ili javnih djelatnosti koje bi poboljšale šansu Osijeku. Inicijative poput ovog bloga i drugih javnih diskusija će svakako dopronijeti da se čuje glas većeg broja ljudi koji zastupaju različite stavove i potrebe u kulturi grada. Treba biti realan u zahtijevima i prognozama onoga s čime se javna scena u Osijeku može uhvatiti u koštac.

Osijek je nesumnjivo grad izuzetno bogate povijesti i bogat je manifestacijama, ali takvi će sigurno biti i drugi kandidati.

Konačnu odluku će odnijeti zaokružena priča koja ima realne zahtijeve, realna potraživanja i prognoze te mudru politiku koja spaja kulturu s razvojem grada kao cjeline na korist svih građana.

* Koje su prednosti dobivanja titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome dobio?

– Kultura je jednako materijalna i nematerijalna.

Imao sam priliku biti u Pečuhu svega dvije godine prije nego je taj grad bio Europska prijestolnica kulture, a u gradu se mogao osjetiti neki neobjašnjiv duh, ako ga mogu tako nazvati.

Svaki turist to osjeti. Siguran sam da bi to i Osijek mogao pružiti drugima. To je ta nematerijalna dobit, opće raspoloženje građana, duh samog grada. Materijalnu dobit ne moram ni opisivati. Pored redovnih, u gradu bi se sigurno održale i brojne druge manifestacije, što bi sigurno privuklo turiste iz šire regije, ali i ostatka EU. Bila bi to sjajna prilika za brojne predstave, koncerte, performanse, sajmove. Osječani bi imali priliku predstaviti lokalnu scenu turistima, a opet bi mogli dovesti veći broj izvođača iz vana koji bi se predstavio Osječanima. Učili bi jedni od drugih, to je najveća dobit.

* U slučaju da zaista postanemo europskom prijestolnicom kulture, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za izgradnju infrastrukture, odnosno pokretanje različitih kulturnih programa. Što je prioritet Osijeka?

– Svakako bi bilo mudro uključiti što veći broj stručnjaka da odlučuju o tome. Osijeku je potrebna restauracija brojnih zgrada, fasada, postoji veliki broj kulturnih spomenika kojima bi glancanje dobro došlo. Treba misliti i na budućnost.

Sigurno ne bi bilo loše potaknuti stvaranje nove kulturne baštine koja bi uvela duh postmoderne u grad, ili nekog pravca koji još nismo imali prilike vidjeti.

Osim toga, valjalo bi potaknuti i sadržaje nematerijalne kulture kroz afirmaciju do sad nepoznatih umjetnika ili čak pravaca te omogućiti njihovo predstavljanje i u svijetu. Ne bi bilo dobro da Osijek prati onaj gore spomenuti trend mladih koji se povlače u sebe, nego bi trebali uložiti sredstva u otvaranje scene ka drugima, u promociju vlastitih potencijala koja bi se dugoročno sigurno isplatila.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Bez obzira na ishod 2020., Osijek treba imati dugoročne planove na području kulture. Realna kulturna politika koja će uzeti u obzir potrebe svih građana mora biti prioritet iznad idejnih, lijevih ili desnih, ovakvih ili onakvih političkih struja.

Kada je Hrvatska bila kandidat za EU, mislio sam da bismo trebali dotjerati zakone zbog sebe samih, a ne zbog EU.

Isto tako i na lokalnoj razini, trebamo raditi na tome da imamo ljepši, bolji, kulturniji grad ne samo zbog kandidature, nego zbog grada samog, ne samo za 2020. godinu, nego svake godine.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s