Vesnica Mlinarević

Vesnica Mlinarević,

Vesnica Mlinarević, prodekanica za nastavu i izvanredna profesorica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti te predsjednica Lions kluba Mursa

Osječki identitet može se učvrstiti istraživanjem detalja grada, poznatih osoba, događaja i stvarati nove priče osječke na nasadama nekadašnjeg, povijesnog

* Kako biste učinili kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– S više aktivne uključenosti djece, mladih i građana u odgojno-obrazovnim, kulturnim institucijama, turističkim objektima, udrugama,a u zajedništvu oko prepoznatljivih projekata, događanja, učenja o kulturi u vidu radionica i druženja, postale bi dijelom navike i svakodnevice.
Pozitivne silnice vidim u afirmaciji i osmišljavanju sadržaja što ih promišljaju kulturne institucije u gradu, unatoč financijskih poteškoća, od muzeja, kazališta, galerija, knjižnica. Na taj način se afirmiraju mladi umjetnici kroz različite oblike radionica, izložbi, projekata, programa i sl., a privlači se šira publika.

Kulturni turizam omogućava optimalno korištenje kulturnih resursa kroz očuvanje materijalne i duhovne kulture kao izraza identiteta grada, jer upravo kulturakreira priču, doživljaj, iskustvo, a onda i vrijednost koja se pretače u stil života i kulturu slobodnog vremena cijele obitelji.

Danas posjetitelja Osijeka, zanima iskustvo, aktivnost, kultura i edukacija, želi upoznati specifičnosti kulture i sudjelovati u svakodnevnom životu lokalne zajednice. Za to treba pripremati građane, da budu aktivni građani kojima je stalo…

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li dovoljno iskorišten?

– Najveći potencijal kulturne djelatnosti u Osijeku je infrastruktura: postojanje kazališta (nacionalnog i dječjeg), muzeji, galerije, gradska i sveučilišna knjižnica, Sveučilište. Potencijal koji osječkoj baroknoj Tvrđi daju Sveučilište, škole, muzeji, velik je.Sveučilište u Osijeku važan je resurs i ključan partner. Vjerujem u nove projekte koji bi integrirali znanost i umjetnost, a zamašnjak su za novonastajuću kulturnu industriju.
Istovremeno treba dodati iznenađenje osoba koje pohode naš grad.

Izgubili smo osječke kinematografe, npr. kino Urania nije doživjela stoti rođendan u naletu trgovačkih centara i suvremene tehnologije za svoj konitinuirani kulturno programski život u iznimnoj građevini.

Čuđenje je i necjelovito Nacionalno kazalište s hranom i mirisima restorana McDonald’sa. Identitet je utkan i u arhitekturu grada koja se nažalost oskrnavila u različitim dijelovima grada u vremenu grabljivog kapitalizma koji ide za profitom gdje je čovjek/ljudi izgubio/li smisao.
Različiti programi se mogu organizirati i u svim začudnijim mjestima, na otvorenom i zatvorenom prostoru. Koliko je prašnjavih i neurednih izloga pored kojih prolazimo mi, ali i oni koji prvi puta dolaze u grad. U tim prostorima se privremeno mogu izmjenjivatiizložbe eksponata, kazališnih, dječjih i studentskih radova, mladih umjetnika.

* A identitet? Koji je osječki kulturni identitet?

– Životni stilovi sugrađana, različitosti, običaji, navike, vrijednosti i stavovi, svi oblici društvene aktivnosti, umjetničke i intelektualne aktivnosti stvaraju kulturu grada, a i kulturne proizvode.Vrijednosti, svjetonazori i mentalitet građana uvjetovani su poviješću, podnebljem i načinom života, a oblikuju ga institucije, poznate povijesne osobe, simboli, prirodne ljepote, društvene prakse, rituali i svečanosti i daju kulturnu specifičnost gradu.Tvore ga jezik, književnost, glazba, likovni izričaj, kazališna umjetnost, knjižnice, Sveučilište, sport, a izražava se u kulturnim tvorbama, u kulturnoj industriji. Osječki identitet može se učvrstiti istraživanjem detalja grada, poznatih osoba, događaja i stvarati nove priče osječke na nasadama nekadašnjeg, povijesnog.

Osječki kulturni identitet svakako nije statičan, pod pritiskom je globalizacije.

Ljudi, kultura, kulturno-povijesni spomenici, umjetnost, znanost, gospodarstvo, gastronomija su oblici identiteta naše lokalne zajednice koji valja promicati.Kultura je cjelokupno nasljeđe, ne samo materijalni objekti, već upravo obrasci mišljenja, uvjerenja, osjećanja, doživljavanja, a onda i djelovanja u zajednici, u gradu. Kultura treba biti prilagodljiva, ona se uči, nasljeđuje se u društvu. Suvremen, jednostavan i povijesno opravdan identitet valja implementirati u strategiju budućnosti Osijeka – europskim gradom kulture s vizijom kulturne i sakralne baštine, gradom velikana, secesije, barokne Tvrđe…Samom kandidaturom također pronalazimo svoje mjesta u europskoj zajednici naroda.

* Na koji ga je način potrebno promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Potreba interdisciplinarnog osmišljavanja kulture i turizma u novim studijima proizlazi iz potrebe da se pruži teorijska osnova kulturnom turizmu, prvenstveno namijenjenom suvremenom čovjeku koji svoj odmor želi oplemeniti upoznavanjem ljudi, kulture, kulturno-povijesnih spomenika, književnosti, gospodarstva, gastronomije i ostalih oblika identiteta prostora u kojem provodi godišnji odmor.

Koliko ljudi njeguju, štite, poštuju kulturne vrijednosti Osijeka, koliko ustanove promiču kulturu, utoliko je lakše ostvariti kandidaturu.

Potrebno je promicati kulturnu raznolikost, interkulturni dijalog, toleranciju i poštovanje ljudskih prava, skladan suživot više kultura na gradskom prostoru, jer svijest o kulturnoj raznolikosti veže se uz potrebu očuvanja identiteta, odnosno kulturnih specifičnosti koja potiče kulturni pluralizam, posebice u gradu gdje djeluje toliko nacionalnih manjina. Razlike među kulturama smatraju se bogatstvom. U tom smislu, treba jačati interkulturalne kompetencije svih građana u interakciji različitih kultura te je i to posebnost Osječke kulturne scene koju valja promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Struka treba biti na prvom mjestu uz podršku i svijest građana, a politikaosigurati uvjete za ulaganja u obrazovanje, pokretanje kreativnih i intelektualnih snaga i energije za pokretanje poslova koji jačaju kulturni identitet.Jasna dugoročna strategija gradske vlasti za gospodarski, obrazovni, kulturni, ali i socijalni segment grada, čini mi se da je na dobrom putu.

Bolje integriranje kulturnih dobara u svakodnevni život ističe aktualna gradska vlast, posebice u težnji pripremanja programa s građanima u stvaranju europske dimenzije, to je pozitivno.

U tom smislu započela je koordinacija kulturnih dionika, a vrijedno je i uključivanje mladih, posebice studenata Umjetničke akademije i Odjela za kulturologiju. Kultura se,uz potporu tijela vlasti,može iskoristiti i za privlačenje stranih investicija koje nedostaju.

* Što Osijek ima, a što bi moglo presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

– To su dosadašnje kulturne manifestacije s osječkim predznakom, Osječki sajam, Osječke ljetne noći, EPTA, Memorijal „Franjo Krežma“, SpringJazz festival, Urban fest, Osječki hrvatski tamburaški festival, Krležini dani, PannonianChallenge, … Ovi i mnogi drugi projekti pokazuju ulaganje u kulturu Osijeka i daju prepoznatljiv pečat te dokazuju kako umjetnost, znanost i sport trebaju ići ljudima, a sigurno su dobar poticaj za kreiranje novih projekata. Svakako i kulturno-povijesni vrijedni objekti s novim sjajem, kulturne ustanove, kulturna baština, Sveučilište i potencijal studenata i nastavnika, osječkih umjetnika i svakako senzibilizirani Osječani za život u Europskoj prijestolnici kulture.

* Koje su prednosti ove titule? Što bi Osijek njome mogao dobiti?

– Kandidatura je izvanredna prilika i izazov za razvoj i napredak kulture, ali i obrazovanja i gospodarstva općenito u Osijeku, posebice turizma.

Kultura i turizam će umrežiti kulturne, obrazovne, znanstvene i turističke resurse za buduće studijske programe i projekte s potrebom povezivanja novih tehnologija za provođenje, evaluaciju i promociju kulturnih dobara.

Neka sutra drugi kažu Osijek je grad europske kulture, turizma, studenata, nobelovaca, secesije, baroka, promenade, mostova, tramvaja, zborova, književnika, likovnih, glazbenih i dramskih umjetnika, zelen i cvjetni, urešen, grad biciklizma, streljaštva, gimnastike… U neposrednoj budućnosti bi se učvrstio ugled i snaga kulturnih institucija, podigla bi se razinakvalitete.

* Što je u Osijeku potrebno izgraditi, odnosno koje programe pokrenuti kako bismo opravdali titulu europske prijestolnice kulture?

– Osijek je grad srednjovjekovne kulture, od rimske Murse do danas, bio je dijelom raznih carstava i država i još nismo ispričali svu povijesti i priče u različitim umjetničkim izričajima. Ogleda se to i u nagrađenim predstavama osječkog HNK-a, proisteklih iz književnih tekstova iz dva povijesna razdoblja.

Jesmo li ispričali nobelovce, umjetnike, znanstvenike, arhitekte, poznate Osječanke i Osječane? Novih projekata i programa će sigurno biti koji će dati osječki pečat.

Usudit ću se reći da je Europska avenija imenom i značajem jedna od najljepših ulica u Europi, ali ne ovakvom vizurom, to je brand, prepoznatljivost Osijeka, ali ne bez ulaganja.
U medijima se mogu i češće isticati pozitivni primjeri iz prakse, projekti jedne i više odgojno-obrazovnih ustanova od dječjih vrtića do visokoškolskih ustanova u suradnji, kulturne ustanove i knjižnice koje imaju bogatu djelatnost i projekte s gospodarstvom, udrugama civilnog društva i širom zajednicom.
Potrebno je senzibilizirati i jačati svijest građana o vrijednosti vlastite baštine i tradicijske kulture. Kulturni identitet Osijeka kroz aktivnosti vezane za strategiju o kandidaturi treba biti prepoznatljiv u nacionalnom i međunarodnom okruženju.

Valja razumjeti i poticati poduzetništvo u kulturi, inovativni menadžment, a imamo talentiranih, kreativnih umjetničkih, intelektualnih i poduzetničkih ljudskih potencijala.

Valja i dalje poticati nove studijske programe na Umjetničkoj akademiji i Odjelu za kulturologiju, a naravno i svih ostalih sastavnica Sveučilišta. Podizati i dalje razinu kulture slobodnog vremena građana kroz sadržaje rekreacije, odmora i zabave u svim dijelovima grada.. I dalje nastaviti i pojačati razvoj kulturnog, umjetničkog i sportskog amaterizma, jačanjealternativne scene.
Potrebna je koncertna dvorana, novi muzejski prostori (arheoloških eksponata, muzej lutaka, igračaka), kazalište komedija ili nova scena, kongresna dvorana, smještajni kapaciteti – posebice hosteli kao dizajn mladih umjetnika. Za to su potrebni ljudi koji će sve povezati u pozitivnoj sinergiji, samoprijegorno. I dalje nastaviti ono dobro što imamo (manifestacije i kulturna događanja)što nas određuje i jača građanski i kulturni duh.
Osijeku je potrebna i bolja prometna povezanost, osobito zračna.
Postoji potreba alternativne urbane scene u napuštenim prostorima koje valja revitalizirati kao jasan programski prostor (Kožara, Šibicara…), stari obrti u Katakombama – revitalizirati i objediniti kao polivalentni vanjski prostor tradicijske i urbane kulture.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020?

– Ugled i snaga kulturnih i obrazovnih institucija, viša razina kvalitete, otvorenost prema građanima, suradnja s velikim brojem dionika, kao i razmjena stručnjaka u kulturi unutar hrvatskih institucija, ali i izvan. Kulturne i znanstvene institucije s novim projektima i programima uz podršku ministarstava i europskih fondova kao i tijela vlasti s jasnom vizijom i strategijom. Naravno tu su i kulturna događanja koja će imati širu publiku iz naše zemlje i izvana.