Mr. sc. Vera Erl, predsjednica udruge Šokačaka grana

Treba financirati atraktivne  programe bez obzira na izvođača, a ne samo „hladne pogone“ kulturnih  institucija

* U čemu Vera Erl, urbana Šokica i sveučilišna profesorica vidi najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka?

– U mojim životnim sadržajima ništa se nije promijenilo osim što ne idem na fakultet jer sam u mirovini i imam previše godina. Doduše povremeno predajem, ali kao gost predavač.U mom životnom „opisu“ poslova  je kulturna aktivnost  prisutna i jednostavno o tome ne razmišljam, ja taj  život  živim, a on je dio mojih kulturnih potreba i želja u kojima i aktivno sudjelujem. I tako živim proteklih pedeset godina.
Moja osobna aktivnost  je sada usmjerena na tradicionalnu baštinsku kulturu kao predsjednice Šokačke grane Osijek već desetu godinu i voditeljicu velikog šokačkog  projekta Urbani Šokci i tiskanja Zbornika s istim nazivom, zajedno s prof.dr.sc.H.Sablić Tomić, prof.dr.sc.G.Remom i od najnovijeg  vremena s prof.dr.sc. Ružicom Pšihistal.Ovaj projekt obuhvaća danas ne samo Hrvatsku nego i Vojvodinu, Mađarsku, rekla bih velik dio panonskog prostora.
Za mene su najveći potencijal mladi ljudi. Ne samo „brojčano“ nego aktivno uključeni u sve kulturne sadržaje. Moramo im otvoriti prostor da svojim posebnostima „mladih“ ideja, kreativnošću,  budu sadržajima prepoznatljivi, a što im treba omogućiti postojećom kulturnom infrastrukturom,  za početak (u nedostatku financijskih sredstava).

Osijek ima  „obrazovne tvornice“ kulture: Umjetničku akademiju i nastavu na Odjelu Kulturologije, (izvođače i organizatore) da ne govorim o ostalim fakultetima i studentima.

Već sama Akademija,  kao „starija“,  svojim  dramskim, likovnim, glazbenim sadržajima/programima  obasipa cijeli prostor Istočne Hrvatske, rekla bih panonski prostor s mnoštvom novih kulturnih sadržaja i ne zaustavlja se na postojećim programima nego ih stalno  i dopunjuje i oplemenjuje kulturnim različitostima uključujući pri tome  studente i kulturne radnike, znanstvenike  drugih europskih naroda što  jednoj multinacionalnoj svijesti europskog Osijeka  savršeno odgovara. Studenti  Odjela Kulturologije  Sveučilišta  svojim smjerovima Kulturalni menadžment, Medijska kultura i Knjižničarstvo otvaraju  „svoje  kulturne prostore“ a ove godine je  prva  generacija diplomiranih studenata.

* Čini se kako se knjige sve manje čitaju, a i tradicijska kultura je sve zapostavljenija. Zašto je kultura važna i kako joj pomoći?

– Možemo li živjeti bez kulture?  Živimo li dovoljno, u kojoj mjeri mi sebe vidimo kao jedinke u kulturnim događanjima, kako reagiramo, odazivamo se izazovima kulturnih programa. Jesu li obiteljski dom i škola dali temelje za nadogradnju? Učimo li djecu od ranog djetinjstva na Dječje kazalište, Gradsku knjižnicu, Muzej i Galeriju?

Vidimo da naša i prosvjetna državna vlast ne prepoznaje dodatne kulturne aktivnosti u školama.

Ne mislim da se knjige sve manje čitaju, nego se manje kupuju a više posuđuju u knjižnicama. E-knjiga je neophodnost suvremenog čovjeka, potreba za brzom informacijom, ali  tiskana knjiga  je i dalje  prioritetna.
Zašto ne smijemo zapostavljati tradicijsku kulturu? Prvo želimo li mi zadržati, imati svoj identitet? Ili svi postati isti, bez različitosti? Kako ćemo prepoznavati sebe, svoje porijeklo? Nije li baštinska kultura dio našeg identiteta? Hoćemo li se odreći svog identiteta?
Postali smo dio Europe i globalizacije. Prema riječima Alain de Benoist, u članku  “Što je to identitet?” (Alain de Benoist: Što je to identitet? Vijenac, 22, broj 526, 1.05.2014., str. 3), jasno je da je sadašnje vrijeme vrijeme otvorenog tržišta, profita i samo profita koji je prijetnja identitetima navodeći ga kao „sustav koji ubija narode“. Kapital zahtjeva sve veću mobilnost radne snage i stalne migracije preko državnih granica… Svjetsko tržište postavlja prirodne okvire za „globalno građanstvo“, a  imigranti  su samo“ rezervna armija kapitala.“(…) Autor zaključuje da će  “identiteti ostati ugroženi sve dok ne preispitamo svoje otuđene živote, živote u skladu s kapitalističkim mentalnim sklopom, sklopom neograničenog ekonomskog rasta i neograničene potrošnje.“ Nije li ovo jasna poruka nama i našoj baštinskoj kulturi?

* Ukoliko postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture? Jesu li to građani ili proizvođači kulture?

– Usuglašavanje  termina kulturnih događanja, jasno, koliko je moguće, jer npr. u isto vrijeme je izvrstan koncert, kazališna predstava, predstavljanje izvrsnog autora, reprezentativno otvaranje izložbe itd. Drugo, dio građana nije informatički obrazovan pa do njih naše elektroničko oglašavanje ne dopire, veliki dio ne kupuje tisak, dakle ostaje nam radijsko ponavljanje informacija o događanjima i lokalne TV.

Ono najvažnije, najveći dio građana ide na besplatne kulturne manifestacije  u nedostatku financijskih sredstava.  Manji broj je onih koji preferiraju „ozbiljnu“ kulturu, iako imamo preko 20 tisuća studenata  nismo u Gradu  u dovoljnoj  mjeri osjetili tu brojnost na  kulturnim programima.

* Kako kulturu u svim njezinim segmentima približiti i utkati u svakodnevicu najšireg broja Osječana?

– Prvo stečenim kulturnim   navikama  od djetinjstva, nastavak u školi, uključivanje samih građana preko civilnih udruga u različite kulturne programe. I, naravno, internetom.

* Sigurna sam kako ćete reći kako se identitet Osijeka ogleda u puno toga. Što biste istaknuli? Koji je osječki kulturni idenitet? Prema čemu ga treba usmjeriti?

– Definitivno istaknuti njegovu multikulturalnost, usmjeriti na najatraktivnije  sadržaje koji tu multikulturalnost  iskazuju,  od povijesnog certifikata do gastro programa.

* Na koji način biste promicali i zaštitili kulturni identitet Osijeka na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini?

– Promicati  i zaštititi svoje kulturna dobra, materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Ne dopustiti da naš brand postane brand drugog naroda/države, a što se događa.

Šokačka grana je sudjelovala u prepoznavanju zlatoveza i zapisivanju u Registar nematerijalne kulturne baštine Hrvatske. Možemo zaštiti također unikatne ručne radove, svoje suvenire.

* Koja je to osječka kulturna raznolikost, a koja bi mogla presuditi u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture 2020. godine? Što bi Osijek mogao dobiti tom titulom?

– Kad bi sve što smo naveli u našem strateškom planu,  svu različitost  nasljeđenih  kulturnih programskih sadržaja, s novim dobro osmišljenim idejama i dobro predstavili te popratili dobrim sadržajima, radili znanjem, umijećem, ne misleći pri tome samo na svoj „profit“,  možda bismo mogli uz sve postojeće institucije koje se financiraju kao i „vojsku“ entuzijasta u udrugama/civilnim društvima pokrenuti prema tituli europske prijestolnica kulture 2020. godine!
Što bi značio europski rejting, ali stvarno? Ima li to uopće  cijenu?

* Ako zaista postane Europskom prijestolnicom kulture, prije toga će nam raspolaganju biti milijuni eura za programe i njihovu izvedbu. Što biste vi prvo napravili, izgradili, pokrenuli u gradu?

– Prvo imati izvrstan tim kreativnih sposobnih ljudi koji su u mogućnosti pokrenute aktivnosti i realizirati ih. Paralelno bih organizirala timove suradnika  u svim kulturnim  programima, a to se posebno odnosi na programe neinstitucionalnih ustanova (udruge, KUD-ovi baštinske kulture).

Treba financirati atraktivne  programe bez obzira na izvođača, a ne samo „hladne pogone“ kulturnih  institucija. Ne zaboraviti dobar PR u kulturi!

Nije nevažno pokazati u punom sjaju secesijsku ulicu,  centru Osijeka  vratiti „stari sjaj“ i vratiti mu“ dušu“, spomenike kulture  „umiti“, prirediti dobre  suvenire (tradicijske..) i ostale izvrsne promidžbene materijale. Osijek nema mogućnosti  (nedostatkom prostora) Muzeja pokazati svoje kulturno blago  npr. etnografski odjel, sobe Osječana, Osijek nema uopće Gradsku knjižnicu i tu funkciju vrši Sveučilišna knjižnica, ali  koja se ne izgrađuje do daljnjega  i koristi prostor Gradske knjižnice. Tvrđu bi  trebalo  do kraja obnoviti i realizirati predviđene projekte, iskoristiti lijevu obalu Drave…

* A gdje vidite Osijek 2021. godine? Što nam treba ostati u godinama poslije te prestižne titule?

– Osijek vidim kao prepoznatljiv grad Europe, grad na Dravi u koji će  se dolaziti i zbog  Tvrđe i secesije, sačuvane kulturne baštine,(brand tambure, zlatoveza), ali i zbog kvalitenih kulturnih, ali i zabavnih sadržaja, te poznatih gastro proizvoda.

Osijek  vidim kao grad „po mjeri čovjeka“, grad s radnim mjestima za mlade,  grad  zelenila i ljepote življenja.

To će biti  „vrijeme“ današnjih studenata, u to vrijeme 2021. godine vrsnih stručnjaka  kulture  i ne samo kulture s bogatim znanjima stečenih  i radom na kulturnim sadržajima  u pripremi do 2021. godine.  Čekamo „bolje sutra“.