Svetlana Mrak

Svetlana Mrak, organizatorica kulturnog programa u pubu Zeleni zub

Svetlana Mrak, organizatorica književnih večeri u pubu Zeleni zub

Rešeto vremena odradit će svoje

* U pubu Zeleni zub organizirate književne razgovore što je jedan od načina kako kulturne vrijednosti uklopiti u svakodnevni život najšireg broja Osječana. Koji su to još načini, a koji bi privukli kako mlađu tako i stariju publiku?

– Nasreću, načina je mnogo, ali je istodobno rezulata malo. Dok se oni stariji bore za golu egzistenciju, mladi žive na drušvenim mrežama. S muzikom se događa slično kao s književnošću. Poezija je danas slabo čitana (čini mi se da isto mogu reći i za prozna djela), a odaziv publike na koncertima, slušaonicama i klupskim svirkama ovisi o broju “lajkova” koje su slušatelji-iz-fotelje “pukli” na određenog izvođača.

Stanje je alarmantno ukoliko određeni događaj morate najavljivati tjednima unaprijed da bi odaziv bio koliko-toliko prosječan. Ako bi se krenulo raditi stvari na tjednoj bazi, vjerujem da bi uspjeh bio zanemariv.

S druge strane, danas je kultura postala fast food, do nje se mora lako doći, ona je zasitna i slabo nutritivna te kao takva ne opterećuje. Kultura kao vid obogaćivanja duha i humaniteta čovjeka, koliko bi god to nekad tautološki zazvučalo, danas izmiče iz okvira takvog shvaćanja. U određenoj mjeri, svi smo intelektualno netaknuti, a redefiniranje važnosti kulturnog djelovanja dođe na isto s uvjeravanjem samih sebe u vrijednost takvih nastojanja. Stoga se možemo upitati koji su to kriteriji relevantni držati nešto kulturnim dobrom.

* Svojim djelovanjem spajate književnost i glazbu. Koliko je i zašto je važna jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Ako vas put nanese do prekrasne Stepinčeve pa svratite u naš pub, proći ćete šank i pred vama će se stvoriti grafit Dušana Kojića Koje u poznatoj ulozi Zelenog Zuba kao kultnog lika filmskog i muzičkog jezika ovih prostora. Možda ćete se upitati zašto baš on. Stvar je sljedeća: kad smo otvarali ovaj, sad već godinu dana star birc, osnovna ideja bila je omogućiti prostor u kojemu će izlazak biti sadržajan i neće se bazirati isključivo na broju ispijenih piva ili žestica.

Najpogodnijim učinio nam se upravo Kojin lik koji ne samo što uživa status jednako živ kao i nekad, on integrira i različite diskurse, od filmskog preko muzičkog pa do stripa i plakata.

Dakle osim književnih razgovora, gosti su imali priliku uživati izložbu stripa Dubravka Matakovića, izložbu plakata genijalno osmišljene, sukladno modernim potrebama, Eventuše dizajn, izložbu kreativnih i originalnih    radova mladih i talentiranih ljudi. U programu su također slušaonice, akustične svirke i projekcije amaterskih snimaka. Trudimo se  subverzivno izraziti što je vidljivo i u organizaciji besmislenih (sportskih i pjevačkih) natjecanja te iz naših najava koje bih označila kao duhovito-satirično paradoksalnima. Takav profil prostora privukao je nekolicinu odličnih ljudi spremnih na inicijativu i suradnju što držim presudnim u šibanju i samih naznaka vlastite ravnodušnosti.

Ako kulturnu politiku i suradnju njezinih glavnih i odgovornih aktera shvatimo kao svjesno djelovanje koje teži osnaživanju razvoja i održavanja osječke scene, suradnja i potpora vrlo su bitne.

Ali moramo imati na umu osnovni problem s kojim smo nažalost suočeni posljednje desetljeće ili dva, a to je stranačko uplitanje u svaku poru društvenog djelovanja te problem famozne financijske naravi, a čije rješenje podrazumijeva uvijek jedan te isti zacrtan put.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture.

– Sad već svakodnevno odzvanjanje riječi recesija uvuklo nam se svima debelo pod kožu. Ako njoj dodamo još i nepotizam te korupciju, pa čak i u domenama kulture i obrazovanja u kojima bi se od takvih pojava trebalo zazirati, rezultiralo je krajnjom apatijom i indiferentnošću građana.

Eufemistički rečeno, bismo mi, ali nema tko.

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– U odgovarajućim uvjetima, najveći potencijal uvijek svoje izvorište ima u ljudima. *

* Identitet treba pronaći, utvrditi i usmjeriti. Koji je osječki kulturni identitet i na koji ga način trebamo promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Premlada sam da bih imala potrebno iskustvo za usporediti osječku kulturnu scenu u odnosu nekad i sad. Ali imala sam sreću čuti o Osijeku kao jednom potpuno drukčijem, budnijem i samosvjesnijem gradu.

Ako zagrebemo ispod serviranog amblematskog mainstreama, sigurna sam da će izroniti alternativa koja ima mnogo toga za reći.


* Što vidite kao prednost titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome mogao dobiti?

– Maknuti “Mekdonalds” iz zgrade HNK-a i turbofolk iz Tvrđe skupa s devastiranim Trgom Svetog Trojstva vikendima navečer pa ćemo moći pričati o Osijeku kao o stvarnoj kulturnoj sredini, a da to ne bude samo mrtvo slovo na papiru.

* Koji su infrastrukturni projekti, odnosno koji programi prioritetni u Osijeku, a da bi opravdao tu titulu?

– Mislite osim kratkotrajno iskorištenih sportskih dvorana? Prepustit ću to pitanje nekom kompetentnijem, a jednako brižnom.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Rešeto vremena odradit će svoje. Nadam se.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s