Suzana Vargović

Suzana Vargović, voditeljica odgojnog rada i osnivačica udruge Breza

Suzana Vargović, voditeljica odgojnog rada i osnivačica udruge Breza

Kultura Osijeka se malo umiri, pa zaspe, pa se budi, ona je živa, osjeća joj se puls

* Udruga Breza ove godine obilježava 10 godina pokretanja međunarodnog, kulturnog i pedagoškog projekta “Zemlja bez granica” u kojemu okupljate niz umjetnika i djelatnika u kulturi koji kroz svoje igraonice i radionice rade s djecom od predškolske dobi do onih u srednjoj školi. Koliko je važno širiti svijest i znanje o kulturi među djecom? Zašto je kultura važna?

– Kultura nije samo odjevni premet u koji se rado obučemo kada nam to odgovara, ne možemo je uhvatiti u prekrasne zidine, otisnute stranice, ne možemo je zaustaviti u rijeci zvukova… nota… Iako se u svemu tome prepoznaje, u pokretu, okusima, pričama, skulpturama, slikama, stvaranju. Ona je dio nasljeđa, kao geni. Ona je krvotok, opis duše.

Kultura je kao disanje.

Toliko je važna. Možemo na tren prestati disati, ali ne možemo živjeti bez disanja. Kako bi bilo moguće živjeti – biti bez kulture?
Upravo zbog te važnosti imamo odgovornost prema našoj djeci, učiti ih disati živjeti kulturu.

* Osim s osječkim, surađujete i s umjetnicima i djelatnicima u kulturi iz čitave Hrvatske. Možete li reći da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika u samom Osijeku? Imate li institucionalnu podršku?

– Osjećam nastojanje pojedinaca, ali ne osjećam jasnu kulturnu politiku, strategiju, objedinjenu i povezanu kroz raznolikost kulturnih dionika.

Suradnja postoji ne samo među amaterima i raznim udrugama nego se polako umrežavaju i institucije, kulturne ustanove, pokušavamo stvarati zajedničke projekte unatoč sporosti i mnogim otporima.

To je dugotrajan proces i nadam se da će jednoga dana mnogi shvatiti da za sve ima mjesta. Bitno je odgovorno ponašanje i poštovanje, bez toga teško da može izrasti nešto jako dobro.

Naša Udruga ima podršku grada Osijeka za pojedine kulturno pedagoške projekte, no mislim da se na kvaliteti suradnje i podrške treba još više raditi.

– Uvijek smo maštali kako ćemo unjedridti u Zemlju bez granica najbolje što naš grad ima i kako će u stvari ovaj projekt, odnosno manifestacija postati baština mnogih organizacija i ustanova kao platforma suradnje u području odgoja, neformalne edukacije, promicanju kreativnosti i stvaralaštva te proširivanju kulturnih vidika i metoda tehnika rada. Nismo se htjeli natjecati nego poigrati, dozvoliti sebi i drugima za biti drukčiji.

* Ukoliko postoji, navedite jedan temeljan problem osječke kulutre?

– Namjerno ne želim pričati o problemu , mislim da nam je dosta problema.

Kultura Osijeka je uvijek postojala. Ona se malo umiri , pa zaspe, pa se budi, ona je živa, osjeća joj se puls. Samo još nije počela glasno pjevati, plesati, ali vjerujem da se taj život ne može utišati i ne smije.

Činim sve koliko mogu kao pojedinac da bude glasna svevidljiva i da se osjeća. To je moja odgovornost. Važno je da se svaki dionik kulture za nju založi .

* Kako kulturne vrijednosti učiniti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana, posebno najmlađih?

– Nemojmo zaboraviti one koji su stvarali dušu našeg grada. Naučimo najmlađe da se grad i njegova bogatstva čuvaju i poštuju. Mislim da su roditelji, bake djedovi jako važni u učenju odgovornog ponašanja za očuvanje kulturnih vrijedosti kao i odgojno obrazovne institucije. Važno je da imamo mnogobrojnih događanja za sve dobne skupine iz što više kulturnih područja. Mislim da je dobro što se otvaraju kulturne ustanove javnosti sve više kroz razne aktivne programe.

Dobro je sve više povezivati studente s najmlađima u prenošenju kulturnih vrijednosti ne samo kroz interaktivne izložbe, nego i radionice i druženja.

Vjerujem da mladi posebice studenti imaju snage u stvaranju živog doprinosa kulturi. Upravo je šteta da maleni ne mogu učiti iz toga mnogo ranije nego studenti stasaju u prave umjetnike. Djeca trebaju učiti stvarati, prepoznati snagu u sebi.

* U čemu vidite najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Koliko je on iskorišten?

– Kreativnost i povezivanje.

Mislim da se ne koristi dovoljno postojeći potencijal u gradu od strane onih koji donose odluke.

Ponekad tražimo naočale svugdje okolo, a zaboravimo da su nam na nosu. Mislim da imamo nevjerojatan potencijal mladih koji nemaju dovoljno prilike da izađu na „svjetlo“.

* Identitet Osijek može naći u mnogim segmentima kulture. Što biste vi istaknuli kao najvažnije, a na čemu bismo temeljili projekt “Osijek – Europska prijestolnica kulture”? Prema čemu taj identitet usmjeriti i kako ga zaštititi na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Mogu progovarati samo iz područja u kojem Breza djeluje, a to je područje odgoja za kulturu.

Osijek – Eurposka prijestolnica kulture po meni bi trebao biti poseban u načinima življenja kulture građanina kojega krasi toplina, širina izričaja i punine života.

Gdje prepoznaje običnog čovjeka koji gradi vidljive i nevidljive mostove kojima povezuje nasljeđe brojnih kultura što su ostavila tragove i jačaju veze u novim odnosima.Vjerujem da je naša osječka posebnost u odgoju za kulturu.

* Osijek bi titulom Europska prijestolnica kulture ostvario velike mogućnosti. Što je u Osijeku potrebno izgraditi i(li) koje programe pokrenuti da bismo opravdali tu titulu?

– Mislim da nedostaje jedan kulturni centar koji bi objedinjavao razne inicijative, udruge, institucije, organizacije gdje bi npr. naši plesači dobili konačno prostore, grafiteri, brojni entuzijasti kao i mladi umjetnici, event manageri, tehnička podrška, kulturolozi.

Istodobno mislim da nedostaje agencija za razvoj kulturnih projakata koja bi poticala i pomagala dobivanja sredstava iz EU fondova.

Čula sam razne ideje kao interaktivni muzej dječje mašte što bi imalo potencijala za razvoj. Svakako treba osvježiti i sačuvati prekrasne fasade, obnoviti pročelja otužnih zgrada te saditi drveće i nove zelene površine. Obnoviti svaki kutak Tvrđe, napraviti umjetničke parkove, obiteljske oaze izvan grada.

* Što nam treba ostati u godinama poslije, a da bismo zadržali kvalitetu i dodatno ju nadograđivali?

– Mislim da je najvažnija svijest i ujednačena vizija koja je neovisna o političkom uvjerenju. Ona treba biti konstanta koja ostaje jer ako je imamo onda ćemo itekako imati odgovornosti prema svemu što baštinimo i svemu što stvaramo jer smo svjesni svoje osobne prolaznosti.

Ali ako uistinu volimo svoj grad i svoju Slavoniju onda će nam bit važno što ostavljamo djeci i unucima.

Ta ljubav usmjerava kvalitetu koja nas nadilazi.

* Kako vi osobno možete unaprijediti kulturu grada? Koje ideje imate u ladicama, a čekaju priliku kao što je Osijek – Europska prijestolnica kulture?

– Meni su osobno djeca izvor svih ideja i zasigurno bih neku njihovu ideju učinila vidljivom.

Voljela bih napraviti veliko zemljano brdo vidikovac gdje djeca mogu puštati svoje snove. Rado bih sadila drveće kada bismo imali veliku livadu gdje je to moguće i stvarala čudnovatu Svešumu gdje bi svako drvo bilo iz druge zemlje.

Čuvare drveća bi izrađivali umjetnici tih zemalja s djecom. Ideja uvijek ima. To je kao rijeka, možete graditi brane ali one uvijek nađu put.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s