Stjepan Kadović

Stjepan Kadović, tajnik i v. d. predsjednika udruge Antique Fontis
Stjepan Kadović, tajnik i v. d. predsjednika udruge Antique Fontis

Želimo osnovati muzej secesije u Osijeku, a koji bi bio smješten u nekom secesijskom zdanju našeg grada

* U sklopu prošlogodišnjeg Festivala secesije i art decoa predstavili ste Osječanima izložbu “Secesija u građanstvu Osijeka”. Koliko su Osječani svjesni vrijednosti tog razdoblja povijesti svoga grada?

– Prije nego što odgovorim na vaše pitanje o izložbi, trebam dati kratki uvod i nešto reći o SEDECO Festivalu. On je zamišljen kao kulturni festival koji slavi secesijsku i art deco kulturu u svim njezinim oblicima: glazbi, plesu, umjetničko-scenskim nastupima, filmu, fotografiji, dizajnu, modi, arhitekturi pa tako i u hrani i piću. Cilj ovog projekta je građanstvu, turistima i dobronamjernim posjetiteljima Osijeka ponuditi originalan, inspirativan i bogat kulturni program, vrhunsku zabavu, gastronomski užitak, a sve kroz prezentaciju bogate secesijske i art deco kulture našeg grada. U skladu s tim, pripremili smo mnoge manifestacije koje veličaju kulturu secesije i art deco-a staroga Osijeka, a među kojima se posebno ističe upravo spomenuta izložba: “Secesija u građanstvu Osijeka”.

Izložba je održana u secesijskim prostorima zgrade GISKO, dakle ne slučajno nego planirano jer je upravo kuća Gillming reprezentatitivna secesijska građevina koju je izgradio osječki graditelj Franjo Wybiral prema projektima bečkog secesijskog arhitekte Gotthilfa.

To je inače i prva tematska izložba s eksponatima iz isključivo privatnih kolekcija članova udruge „Antique Fontis“, a koji su prvi puta predstavljeni javnosti i građanstvu. Ovom, ali i drugim izložbama i manifestacijama, želimo javnosti dati poruku što želimo postići, a to je – zaštita secesijske i art deco kulturne baštine i razvoj sličnih kulturnih aktivnosti u našem gradu.

Sama postava je bila impozantna jer je bilo izloženo preko 300 prekrasnih eksponata, koje nemaju ni bogatiji muzeji u Hrvatskoj.

Zbog ograničenog prostora i nedostatka odgovarajuće opreme, ova izložba je tek mala najava budućih tematskih izložbi na temu secesije i art deco-a. Na izložbi su prikazane gotovo sve tematske cjeline: odjeća, modni detalji, pribor za uljepšavanje, razni sitni uporabni predmeti, religiozni predmeti, predmeti za zabavu, glazbeni instrumenti, predmeti primijenjene umjetnosti, satovi i mjerni instrumenti, arhitektonski detalji… Svi izloženi predmeti su sačuvani od zaborava od strane kolekcionara s ciljem da podsjete sadašnje i buduće generacije na bogatu kulturnu i gospodarsku povijest Osijeka u doba secesije.
Atmosferu svečanog otvaranja su uvečali Iločki paževi, glazba uz violinu, modna revija i izložba kolekcije odjeće iz doba secesije iz perioda 1890. – 1910. godine, izrađena od strane učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna te prigodni Iločki pjenušac, secesijsko piće Essekera.
Nakon navedenog kratkog uvoda, mogu dati odgovor na vaše pitanje. Iako je izložba bila odlično posjećena, što bi trebalo navesti na zaključak da je svijest Osječana izuzetno visoka, ona se može dvojako tumačiti zavisno s kojeg stajališta se promatra. Ako se promatra sa stajališta profila same publike, dobiva se dojam da je svijest razvijena uglavnom kod srednje i starije populacije jer je publika bila uglavnom iz tih redova.

Na žalost, mlađu populaciju nismo zamjetili.

Nadalje, sa stajališta profila samih manifestacija dobivamo još nejasniji odgovor. Naime, izlagačka manifestacija je pokazala da su Osječani svjesni svoje tradicije, no nažalost, ako se uzmu u obzir ostale manifestacije: Koncerti, kino projekcije, predavanja i dr., očigledno je da je generalno svijest Osječana o tom razdoblju nije previše razvijena. Razloga ima više, no, očigledno je da Osječani nisu navikli na ovakve edukativne manifestacije, a za to je dobar pokazatelj posjećenosti kino-projekcijama kada smo imali u 2 dana na repertoaru 2 kultna igrana filma: Veliki Gatsby i Ana Karenjina (u originalnim verzijama), obogaćenim s dokumentarnim filmovima osječke secesije. Nažalost, posjećenost je bila slaba, iako je udruga uložila veliki trud dobivši prava od HRT-a za 6 dokumentarnih filmova u kojima je prikazano cjelokupno bogatstvo secesije našeg grada i koje su bile besplatne, a da uopće nisu bile posjećene onako kako smo to očekivali. Krivac toga je internet putem kojega mlađe populacije smatraju da mogu dobiti sve informacije pa čak i pogledati navedene dokumentarne filmove. No, nije bit samo u gledanju navedenih filmova nego u razumjevanju doprinosa poznatih Essekera u europskoj secesijskoj baštini, kako u debatama, tako i otvorenim razgovorima nakon pogledanih filmova. Sljedeći razlog slabijeg odaziva mlađe populacije je u pasivnom stavu obrazovnih institucija prema sličnim događanjima.

Mišljenja sam da ravnatelji ne čine dovoljno da polaznike njihovih škola, a posebno tu mislim na one umjetničkog, graditeljskog, arhitektonskog i dizajnerskog smjera, usmjere i organizirano šalju na konkretna događanja.

Nekada u moje vrijeme su polaznici gimnazije bili obavezni ići na zagrebački velesajam, jesenski ili proljetni te pri tome posjetiti paviljone zemalja članica izlagača u kojima su posebno bila pripremljena i kulturna događanja. Nakon svega toga bili su obvezni i posjetiti stalne ili specijalne postave nekog muzeja ili galerije, uglavnom su to bili Klovićevi dvori. Kao što se nekada moralo ići na kino projekcije partizanskih filmova poput Sutjeske ili Bitke na Neretvi, danas treba organizirano ići na slične kulturne manifestacije, a ne konačnu odluku prepustiti svakom školarcu. Ono što se uči u školama o secesiji i art deco-u našeg grada, nije dovoljno potkrijepljeno praktičnim, organiziranim i aktivnim sudjelovanjem takvim manifestacijama. Internet, sloboda izbora školaraca pa i negativni trendovi poput „slušanja cajki“, ne mogu povećati svijest madih o kulturnim vrednotama našeg grada.

* Upravo je secesija nešto na čemu možemo temeljiti dio svog kulturnog identiteta. Na koji načinpromicati taj identitet na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Upravo je SEDECO Festival skup manifestacija koji trebaju promicati secesijsku kulturu našeg grada, ne samo na regionalnim, nego i nacionalnoj te europskoj razini. Kao što sam već rekao SEDECO Festival je kulturni festival koji slavi secesijsku i art deco kulturu u svim njezinim oblicima i svim dobronamjernim posjetiteljima u našem gradu treba prikazati naš kulturni identitet. Nadalje, osim festivala tu su ostale i aktivnosti naše udruge, koje mlade ljude upravo kroz praktične radionice, edukativna predavanja i zajedničko pohađanje ciljanim manifestacijama, treba usmjeravati prema tim kulturnim vrednotama.
Jedan od ciljeva naše udruge je i osnivanje muzeja secesije u Osijeku, koji bi bio u privatnom ili mješovitom vlasništvu, a koji bi se trebao nalaziti u nekem secesijskom zdanju našeg grada.

Muzej bi obuhvaćao nekoliko impozantnih kolekcija, poput kolekcije petrolejskih lampi, koja je po našim saznanjima jedna od većih u regiji.

Također, jedna od ideja je da se uredi jedan secesijski stan, kakav primjerice u Zagrebu postoji u vlasništvu Muzeja grada Zagreba, u kojem je živio i radio otac hrvatske moderne, arhitekt Viktor Kovačić.
Također, radimo na pripremanju uvjeta i predaji zahtjeva za članstvo Osijeka u udruženje europskih gradova secesije, što je težak i složen posao.

* Što vidite kao potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Veliki potencijal kulturnih djelatnosti Osijeka su upravo udruge, koje okupljaju građane raznih zanimanja i razmišljanja, a koji se trude od zaborava zaštiti sve kulturne vrijednosti našeg grada. Njihov potencijal zasigurno nije dovoljno iskorišten, prvenstveno zbog toga što je financiranje rada takvih udruga simbolično, a mnogi njihovi projekti propadaju zbog nepostojanja kvalitetnog lobiranja u gradskim i županijskim strukturama, kao i pomanjkanja financijskih sredstava, tako da su mnogi projekti već u startu osuđeni na propast. Možda su rješenja natječaji koje grad Osijek treba provesti u procesu kandidature za kulturnu prijestolnicu Europe.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– Ne postoji suradnja najšire platforme kulturnih sudionika jer ne postoji jedinstvena kulturna politika već isključivo stranačka politika stranke koja je na vlasti i koja djeluje uglavnom stihijski pa se tako i financiraju projekti koji su usko povezani s programom pojedine stranke. Niti jednu stranku ne zanima suradnja s programima drugih stranaka, a kamoli s brojnim udrugama pa tako i kulturnim.

Za sada je jasna generalna kulturna politika samo utopija.

Možda se definiranom strategijom kulturnog razvitka grada Osijeku u razdoblju od 2014. do 2020. godine nešto i promijeni u budućnosti.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

– U Osijeku ne postoji tijelo koje bi permamentno povezivalo razne udruge na kulturnom razvoju grada. Sve se svodi na davanje natječaja te davanje simboličnih financijskih sredstava od strana Grada i Županije, a niti Grad niti Županija ne vode konstantnu brigu o udrugama u nekom jedinstvenom kulturnom programu.

Svi se pravdaju nedostatkom financijskih sredstava, a ne shvaćaju da se udrugama, pogotovo onima koji imaju projekte od društvenog značaja za kulturu grada, trebaju stalno baviti, a ne od slučaja do slučaja.

Primjerice, u Osijeku bi tu ulogu trebale voditi Gradske Galerije, no one to ne rade jer nemaju niti stalne zaposlenike na plaći grada Osijeka, niti dovoljan broj djelatnika koji će posao odrađivati profesionalno, a ne volonterski. Dakle, bez financijskih izdvajanja Grada za njihove plaće, nema kvalitetnih i stručnih ljudi, a bez tih ljudi nema ozbiljnijeg angažmana u povezivanju raznih udruga u zajedničkom generalnom kulturnom projektu. I tako ulazimo u začarani krug kada se više ne mogu pratiti kvalitetni program u kulturi, već ostaju nezamjećeni, a njihovi autori neshvaćeni.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Osijek bi titulom Europske prijestolnice kulture trebao dobiti upravo ono što sam objasnio u prethodnom pitanju, a to permamentnu brigu za realizaciju svih onih projekata koji su vrijedni za razvoj kulturnih aktivnosti grada, ne samo u financiranju, nego i budućoj suradnji i povezivanju udruga sa sličnim kulturnim programima u generalnim kulturnim projektima grada Osijeka.

Neki gradovi u susjedstvu poput Maribora ili Pečuha su znatno kulturno napredovali, dobivanjem te laskave titule.

Isto tako, neki su daleko kulturno odmakli od Osijeka, poput Subotice ili Novog sada, a nisu bili kulturne prijestolnice Europe. Što nam to govori? Nisu bitna samo financijska bespovratna sredstva Europe, nego i financiranje iz lokalnih izvora te podržavanje jedinstvenog kulturnog programa razvoja.

* Ako zaista postane prijestolnicom kulture, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za pokretanje različitih programa i izgradnju infrastrukture. Što je prioritet Osijeka?

– S aspekta naše udruge postoji prioriteti u zaštiti kulturne materijalne i nematerijalne baštine koja ne spada u djelokrug poslova ovlaštenih institucija Ministarstva kulture, a tu prvenstveno mislim na financiranje privatnih muzeja i galerija. Također, prioritet su manifestacije koje veličaju kulturne vrednote grada, poput SEDECO festivala, sa svim svojim popratnim događanjima.

Idealna mjesta za takve manifestacije su neiskorišteni industrijskih pogoni propalih osječkih tvrtki koji uz relativno dobru lokaciju nude velike zatvorene i otvorene površine.

Uz znatna financijska sredstva uložena u adaptaciju, takve lokacije mogu se sačuvati od propadanja te im dati novi smisao. Nešto slično je od stare tvornice papira napravio grad Rijeka, a grad Pečuh od stare tvornice Žolnai.

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon 2020.?

– Iskustvo susjednog Pečuha je vidljiv dokaz što je sve taj grad dobio, prvenstveno u kulturnom, a potom i u turističkom razvoju nakon njegovog izbora za kulturnu prijestolnicu Europe. Grad je uredio staru infrastrukturu u koje je smjestio pješačku zonu s antikvarijatima, galerijama i muzejima (u privatnom vlasništvu) koji sa ukusno uređenim restoranima i kavanama u starinskom štihu, izvrsno zajednički funkcioniraju te obogaćuju turističku ponudu grada. Pečuh je zaista postao grad prepun kulturnih događanja te zavidnom brojkom turističkih posjeta tijekom godine. Osijek ima sve preduvjete da ostvari slično, no ima li snage, pokazat će vrijeme.

 

 

Join the conversation! 1 Comment

  1. Lepa i vise mnogo vise od lepo ali neznam sta drugo reci prelepo za uzivanje.
    Ima tu mnogo sta zanimljivo po mom ukusu pa pravicemo posao sigurno.
    Srdacan pozdrav iz Leskovca
    Srdjan

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s