Stela Macakanja-Bačić

Stela Macakanja Bačić, profesorica Hrvatskog jezika i književnosti, osnivačica udruge Atelier Artist

Stela Macakanja Bačić, profesorica Hrvatskog jezika i književnosti, osnivačica udruge Atelier Artist

Mladima samo treba dati poticaj i prostor da se izraze, a oni uvijek mogu ponuditi nešto novo

* Osnovali ste udrugu Atelier Artist. Koja je njezina uloga u kulturi Osijeka i što vas je potaknulo na njezino osnivanje?

– Sama ideja o osnivanju već godinama postoji. Poticaj su mi bili mladi ljudi, većinom moji bivši učenici, dramci, koje pratim kako individualno razvijaju svoje priče.
Jedni sviraju u bendovim, drugi snimaju, fotografiraju, crtaju grafite ili entuzijastički organiziraju koncerte po gradu i sve iz same ljubavi prema umjetnosti i kulturi.

Vizija je bila okupiti ih, međusobno upoznati, stvoriti svojevrstan kreativni inkubator ljudi različitih afiniteta i umjetničkih izričaja s ciljem „umrežavanja“ u zajedničke multimedijalne projekte.

Osim toga već dulje vrijeme razmišljam o edukativnim programima, primjerice o emocionalnom osnaživanju djece i mladih, nenasilnoj komunikaciji, promoviranju ljudskih prava ili obrazovanju za demokratsko građanstvo, kako ih i na koji način, što kreativnije provoditi s današnjim mladim čovjekom.
Kreativo pismo, pokret, drama, film, fotografija… postoje li bolji alati za izražavanje svojih misli, stavova i osjećaja? Meni osobno, ne.
Vjerojatno bi još uvijek cijela ova priča ostala na ideji da nisam upoznala Nikolinu Baškarad, diplomiranu glumicu i glazbenicu koja se doselila u naš grad. Svidio mi se njezin način rada, imamo slične vizije i mislim kako se možemo lijepo nadopunjavati i zajedno ponuditi još kvalitetnije sadržaje.
Koliku će ulogu naša udruga imati u kulturi Osijeka? To će pokazati vrijeme i naš rad.

* Koje projekte provodite?

– Započeli smo s dvije skupine polaznika. Nikolina Baškarad vodi Školu glume. Program je Škole osmišljen po konceptu velikih svjetskih teoretičara i praktičara glume, kao što su M. Chekhov, J. Grotowski, A. Artaud, C. Stanislavski i dr. Polaznici, interaktivnim i iskustvenim učenjem, razvijaju vještine mišljenja, izražavanja, slušanja itd.
Moja ekipica trenutno radi na multimedijalnoj predstavi, koja je tematski vezana za problem masovnih odlazaka njihove generacije iz našeg grada. Trenutno snimamo, radimo glazbu, izmjenjujemo ideje i što je najvažnije družimo se i zabavljamo!
Osim s našim polaznicima, započeli smo s edukacijama za učitelje i nastavnike.
Edukacije su od rada na tekstu, plesnih i dramskih improvizacija do redateljskih i dramaturških radionica.

 

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Najveći potencijal kulturne djelatnosti vidim u ljudskom potencijalu, s naglaskom na mlade. Mladima samo treba dati poticaj i prostor da se izraze, a oni uvijek mogu ponuditi nešto novo. Takav potencijal, ljudski, nikada ne može biti dovoljno iskorišten.

* A identitet Osijeka? U čemu ga prepoznajete? Je li on kao takav prepoznat i izvan granica Osijeka?

– Urbani Osijek, kakvog ga ja vidim, mislim da definitivno nije prepoznatljiv izvan granica grada. Iz osobnog iskustva, ljudi koji nikada nisu bili u Osijeku , imaju uvijek jednake asocijacije vezane za Slavoniju pa tako i slavonske gradove, a to su rumena snaša, tambura, kulen i kobasica. Nemam ništa protiv folklora, ali mi je žao što se izgubio urbani i alternativni identitet Osijeka, koji je bio jasno prepoznatljiv osamdesetih.

* Što je potrebno napraviti kako bi kulturne vrijednosti postale dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– S jedne strane možemo reći da je to pitanje odgoja, obrazovanja, navike, procesa… sve se to stječe kroz život, a opet je to stvar pojedinca i njegove potrebe za kulturnim sadržajima. Meni je kultura potreba, dok je nekome sport ili nešto treće.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politka i suradnja najšire platforme kulturnih dionika?

– S kulturnom politikom Grada nisam dovoljno upoznata, a mislim kako je sama kandidatura poticaj i razlog za što bolju suradnju svih kulturnih dionika.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Prednosti titule su višestruke. Priznanje, prepoznatljivost i svakako prilika za daljnji razvoj.

* Smatrate li da Osijek treba novu infrastrukturu kako bismo opravdali titulu ili je dovoljno iskorisitit postojeću?

– Ne mislim da trebamo novu infrastrukturu. Osijek ima zanimljivih prostora, samo što u većinu treba investirati. Osijek na svakom koraku ima prekrasnih lokaliteta gdje se mogu održavati različiti kulturni sadržaji, svaki park, katakomba, šetnica pa i svako stambeno naselje može razviti neki mali umjetnički centar, neku svoju kvartovsku priču.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Vizija za daljnji razvoj.