Renato Stupar, Ivan Bašić, Dražen Alić

Članovi organizacije Studio Pavijani

Članovi organizacije Studio Pavijani

Ovaj vikend održavamo 35.-i po redu koncertni PunkParti, što je otprilike 70-ak ugošćenih bandova

* Što vas je potaknulo da organizirate koncertni program PunkParti?

– Punkparti je u početku djelovao samo kao spontano organizirana slušaonica – otkud i ovo debilno ime (smjeh), u legendarnom Carpe Diemu. Nakon zatvaranja Carpe Diema, dodatno potaknuti tadašnjim nedostatkom adekvatnog kluba, a time i koncerata, krenuli smo organizirati svirke koje smo u startu zamišljali kao male, „crash“ svirke u malim prostorima za nekolicinu ljudi – koliko prostor dopušta, bez bine odnosno simboličnog razdvajanja banda i publike. To naravno nije uspjelo (smjeh) zbog kidanja opreme i užasnog zvuka u takvom okruženju, tako da smo band vratili na binu, no uspjeli smo, bar se nadamo, u tim vremenima praznine održati i sačuvati nekada slavnu punk/hc scenu u Osijeku od totalnog nestajanja. Otprilike u to vrijeme, već oformljavamo Studio Pavijan kao kolektiv (uz nas trojicu, tu su i Davor Matasović, Josip Radat i Luka Juginović). Koncerti su krenuli kTopu, a poslije smo se preselili u klub Exit. Upravo ovaj vikend održavamo 35.-i po redu koncertni PunkParti, što je otprilike 70-ak ugošćenih bandova.

* Je li Osijek danas, nakon plodnih ’80.-ih i ranih ’90.-ih, ponovo grad rocka, ondosno punka? Što osim svirki pridonosi tom određenju?

– Rekli bismo da, nažalost, nije. Ono što je ostalo od punk/rock-a su ustvari bandovi i publika koji su tu još od tih nekih ranijih vremena, dok se mlađe generacije pretjerano ne nalaze u ovakvoj vrsti glazbe i filozofije.

Svirki i klubova ima, ali publike nažalost nema dovoljno.

Istina, uvjeti možda nisu idealni u tehničkom smislu, ali po našim viđenjima i iskustvima, to su idealni uvjeti za pokretanje scene i promjena. Paradoks je da ustvari gledano iz nekog drugog ugla, stvari izgledaju kao da scena živi punim plućima. Tu su ekipa iz Zle Booke, Phonograma, Door Deala, kluba Exit, kluba Epic i ostalih koji organiziraju vrhunske stvari u zavidnoj količini. Međutim na koncerte dolazi, realno, uvijek ista ekipa, mahom 30+ godina u vrlo malom ili srednjem broju, mlađa ekipa u tragovima, tako da realno svi organizatori plešu po granici isplativosti  – što je čak i uspjeh, jer većinom svirke prolaze s minusom.
Najveći problem ovdje leži u već nadaleko poznatoj osječkoj letargiji i apsolutnoj vladavini mediokriteta.

Brkovi, Mortal Kombat, Pero Deformero i slični bandovi pune klubove i ljudi ih vole nazivati punkom ili rockom, međutim tu nema punka, nego upravo obrnuto – populističko koketiranje sa mainstream i folk glazbom.

Što se tiče mlađih generacija, jedan mali dio ima taj bunt u sebi, ali dok nema bandova (čast rijetkim iznimkama), nema ni scene. Tko god od mladeži razmišlja i djeluje „izvan okvira“, realno jedva čeka da završi srednju školu i odseli se u Zagreb ili kojegdje. Osim nekolicine – razmišljanja, stavovi, kritika, bunt – nula bodova. Osim naravno na Facebooku.

Uz činjenicu da postoji jako malo mladih punk/rock bandova, raseljavanje mladih jako je utjecalo na scenu, te je dobar dio naše publike otišao iz Osijeka, najviše u Irsku. Jako nezainteresirana i srednjestrujaški opredjeljena studentska populacija također ne ide u korist sceni, koju isti gotovo uopće ne doživljavaju.

Čak bi se moglo reći da su studenti, posebice iz okolnih slavonskih mjesta, donijeli neku svoju kulturu mainstreama, folka, te pripadajućih svjetonazora, čemu su se nažalost osječka publika i klubovi mahom okrenuli, rušeći tako upravo ove odrednice koje ste naveli u pitanju.

Zaključno, pojedinci se trude, ali ih podržava nedovoljna količina ljudi. Većinu ljudi ništa ne zanima i vrijeme je da si to priznamo.

* Što mladima Osijeka treba ponuditi i osigurati, a da budu zadovoljeni svi afiniteti?

– Obrazovanje, dobar primjer, kvalitetni uzori, posao i poticanje na razmišljanje. Scenu i kulturu mladi moraju sami željeti.

 * Je li to zadaća institucionalizirane kulture ili subkulture?

– Pa ustvari oboje, a ponajviše institucija. Dok god iste imaju projekte koji postoje samo da postoje i da se opravda potrošeni novac i forma, a ustvari se ništa ne radi, ništa od kvalitetnijeg pristupa kulturi. Subkultura će se sama stvoriti i djelovati.

 * Ako postoji, navedite temeljni problem osječke kulture.

– Temeljni problem je što nema nikakvu formu niti strategiju, te ponavljam, konzumente u dovoljnom broju. Ljudi koje kultura zanima, teško ili nikako dolaze do informacija o istoj. Kulturni događaji se ne nadovezuju niti isprepliću, tako da je vrlo teško pratiti što se ustvari zbiva na kulturnoj sceni. Primjera radi, web stranica slična vašoj bi mogla biti izvrsno web sjedište s npr. kalendarom kulturnih događanja u Osijeku.

Također mišljenja smo da se novi umjetnici i organizacije ne prepoznaju i u njih se ne ulaže.

Sve što je ukorjenjeno i već uhodano, institucije će financirati i podržavati, bez obzira na stvarnu kvalitetu.

Mladi umjetnici su prečesto ignorirani.

* Što vidite kao potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li taj potencijal dovoljno iskorišten?

– Potencijal su ljudi, institucije i prostori. Potencijal nije dovoljno iskorišten, jer nema jasne strategije ni kriterija. Pomalo se kultura događa stihijski, a rekli bi pomalo i na silu. Postoji puno kvalitetnih umjetnika i sadržaja, ali ne dobivaju zasluženo mjesto na nekakvoj karti prioriteta, nego su izmješani i utopljeni u masu ne pretjerano kvalitetnih sadržaja. Primjer dobroga – studentske i nezavisne kazališne predstave, primjer lošeg – preskupa izvedba nekog klasičnog opernog komada u HNK, čiji je utrošeni novac može financirati polovinu kulturnih sadržaja u jednoj godini.

U neiskorištene gradske prostore bi se mogle smjestiti udruge i organizacije koji bi zasigurno intenzivnije i kvalitetnije djelovale da imaju vlastiti prostor.

Kulturni razvoj bi bio brži, bilo bi i bolje organiziranih sadržaja, a time i više kreativnih i inovativnih ljudi i programa.

* A identitet? Koji je kulturni identitet Osijeka, a da kao takav postoji i u okvirima Osijeka, ali i izvan njega?

– Iz naše perspektive primjer su punk bandovi koji se slušaju kako u Osijeku tako i izvan njega, posebno na prostorima bivše države. Ljudi iz drugih gradova, znajući da Debeli Precjednik, Gužva u 16ercu, Grupa Tvog Života i ostali bandovi dolaze iz Osijeka, imaju predodžbu da je punk scena u Osijeku dobra i živa. Na tim bandovima ljudi ustvari grade sliku o Osijeku.

Osijek je toj sceni, da se izrazim nazivom albuma Debelog Precjednika, Fist From East – sinonim za bunt, satiru, „tvrdi“ zvuk (ovisno o bandu) i to je dobar primjer subkulturalnog branda, identiteta. Kandžiju i Gole Žene ne moram ni spominjati.

Kada bi se radilo na tome da se pomaže ostalim projektima i umjetnicima da postignu sličnu „popularnost“, također bi se stvorila svjesnost o osječkoj kulturi kao identitetu. Austro-ugarsko nasljeđe, građevine, topovi, kočije i ostalo su po nama manje bitni u cijeloj priči.

* Vidite li Osijek kao europsku prijestolnicu kulture? Koje su njezine prednosti?

– Iskreno ne. Prednost je što se neke stvari ipak događaju, a i ostali kandidati nisu baš neko cvijeće (smijeh). Malo nam je to sve pretenciozno, stavljat se u kontekst europske kulture. Nažalost, daleko smo od europskog nivoa.

 * Treba li u Osijeku što posebno izgraditi/prenamijeniti kako bismo opravdali ovu titulu ili je postojeća infrastruktura dovoljna?

– Postojeća infrastruktura nije izgovor za loše stanje u kulturi, posebno sa strane publike i (ne)dolazaka na kulturne evente, ali grad/županija/država bi trebala na razini profesionalne selekcije novčano potpomoći projekte i umjetnike, te otvoriti/prenamijeniti prostore uz konstantnu financijsku podršku – ne jednokratnu, što je čest slučaj.