Nada Jovanović

Nada Jovanović, voditeljica Francuske alijanse Osijek

Nada Jovanović, voditeljica Francuske alijanse Osijek

Idealno bi bilo kada bismo titulom „dobili“ kulturnu politiku koja uspješno balansira između elitističke i populističke

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– UNESCO definira kulturu kao cjelokupno društveno nasljeđe određene grupe ljudi, to jest naučene obrasce mišljenja, osjećanja i djelovanja određene grupe, zajednice ili društva, kao i na izričaj tih obrazaca u materijalnim objektima. Riječ kultura dolazi iz latinskog colere: nastanjivati, uzgajati, štititi, poštovati. Vodeći se ovom definicijom, smatram kako su najveći potencijal ljudi. Pritom ne mislim samo na djelatnike u kulturi ili „kulturnjake“ odnosno tvoritelje kulturne ponude već na sve naše sugrađane koji tu istu kulturnu ponudu trebaju prihvatiti, poštovati i štititi. Međutim, ako se kultura podijeli na „hoch“ i „pučku“ odnosno institucionalnu i izvaninstitucionalnu, najveći dio tog potencijala ostaje neiskorišten.

* A kulturni identitet? Je li on kao takav prepoznat i izvan granica Osijeka?

– Prije bilo kakve ozbiljne analize, to pitanje treba postaviti ljudima izvan Osijeka.

Ono što sam u drugim dijelovima Hrvatske ili u inozemstvu čula o Osijeku, vodi me do zaključka da smo prepoznati uglavnom po suhomesnatim prozvodima i ribljim specijalitetima.

To jest dio našeg kulturnog identiteta ali mislim da se kulturna baština i identitet temelji i na drugim stvarima.

* Što je potrebno učiniti kako bi taj identitet promicali na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Ne smatram se najkompetentnijom osobom za odgovor na to pitanje. To bi, naprimjer, valjalo pitati turističke agencije. Promidžba na svim navedenim pa i na svjetskoj razini posao je koji vrlo uspješno rade jer se broj stranih izletnika i turista u Osijeku znatno povećava iz godine u godinu. Informacije koje bi na taj način prikupili iznimno su vrijedne za kreiranje atraktivne kulturne ponude jer se temelje na evaluacijskim listićima koje svi gosti ispunjavaju nakon posjeta određenom lokalitetu.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Koliko je to važno?

– Iz perspektive predstavnika jedne od brojnih udruga koje se svakodnevno bore za egzistenciju svojih programa, postojeća kulturna politika jasno i skoro ekskluzivno daje prioritet institucijama u kulturi.

Institucije jesu bitne ali ne smiju biti ekskluzivni nositelji kulturne djelatnosti i kulturne ponude.

S druge strane, izvaninstitucionalni dionici u kulturi skup su udruga, organizacija i pojedinaca čije djelovanje nije koordinirano niti umreženo a njihova suradnja uglavnom ovisi o individualnim i sporadičnim inicijativama.

Sustavno umrežavanje, suradnja i mutualizacija resursa malih dionika mogla bi se postići stvaranjem kulturnog inkubatora, po uzoru na poduzetnički inkubator BIOS.

Na taj bi način institucije u kulturi dobile protutežu što bi otvorilo put ravnopravnijim odnosima i stvaranju šire platforme kulturnih dionika.

* Osijek je bogat raznolikošću svoje kulturne ponude, baštinom, multietničnošću. Koliko bi to moglo biti važno u dobivanju titule Europska prijestolnica kulture?

– Bogatstvo raznolikosti jest dio kulturnog identiteta Osijeka koji svakako trebamo istaknuti tijekom natjecanja za titulu Europske prijestolnice kulture.

Međutim, sve te pojedince, organizacije, udruge i institucije koje danas predstavljaju duh kulturne raznolikosti, baštine i multietničnosti moramo uključiti u proces donošenja odluka i kreiranja politike umjesto što ih, kada nam to odgovara, prikazujemo kao kakvu mečku na lancu.

* Koje mjesto zauzima Osijek u procesu kulturne integracije?

– Posebnost Europe leži upravo u gore spomenutom bogatstvu kulturne raznolikosti. U tom smislu, Osijek i šira regija jedinstven su primjer izvornog europskog duha. Jacques Delors, predsjednik Europske komisije od 1985. do 1955. godine, jednom je prilikom naglasio kako „Europa nije teritorij, ona je zajednička svijest“. Obzirom da, nakon dvije i pol godine punopravnog članstva, Europu i dalje promatramo kao destinaciju odlaska trbuhom za kruhom, ozbiljno moramo poraditi na razvoju zajedničke svijesti i osjećaja pripadnosti.

Proces kulturne integracije je dvosmjeran a u njemu ćemo se afirmirati tek kada postanemo svjesni našeg doprinosa Europi.

Konkretno, povećanje mobilnosti (mladih, znanstvenika, umjetnika, stručnjaka itd.) može nam pomoći u tom procesu.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?

– Ne možemo „dobiti“ ništa odnosno možemo dobiti samo ono što sami stvorimo. Kao i u ostalim pojmovima s prefiksom eu-, proces je bitniji od cilja.

Po meni, titula sama po sebi ne nudi ništa više od dobre promidžbene kampanje.

Bitniji je proces tijekom kojeg ćemo bolje definirati kulturnu politiku grada te dobro postaviti strateške i operativne ciljeve. Idealno bi bilo „dobiti“ kulturnu politiku koja uspješno balansira između elitističke i populističke.

 

* Koje bi infrastrukturne projekte u Osijeku trebalo pokrenuti/izgraditi kako bismo opravdali ovu titulu? Ili je važnije pokrenuti programe u već postojećoj infrastrukturi?

– Mišljenja sam da su nam sukcesivni režimi i vlasti u zadnjih 250 godina ostavili u nasljeđe sasvim pristojnu infrastrukturu. Međutim, kako bi je održali i zaštitili od propadanja, moramo je revitalizirati originalnim sadržajima i programima.

Dosta sadržaja i programa već postoji ali nisu dovoljno prepoznati, nemaju potrebnu promidžbu, potporu i uvjete za daljnji razvoj.

Infrastrukture se moraju staviti u funkciju prepoznavanja i stvaranja uvjeta za razvoj postojećih potencijala.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?

– Opet se vraćam na početak. Trebaju nam ostati ljudi. Umrežavanjem svih institucionalnih i izvaninstitucionalnih dionika u kulturi tedemokratizacijom kulturne politike, potencijalnu energiju pretvorit ćemo u kinetičku.